Nije bilo ulica, vrata ni prozora, kuće su imale samo otvor na krovu: Čatal Hujuk je naselje iz praistorije kojim i danas može da se prošeta

27.05.2024

09:14

1

U muzeju možete videti artefakte koje su arheolozi iskopali, kao i replike domova, proći kroz praistorijsko naselje zahvaljući intereaktivnoj mapi, a čak možete prošetati kroz replike kuća koje su napravljene da vas vrate u prošlost kako biste bar donekle osetili način života pre 11.000 godina

Nije bilo ulica, vrata ni prozora, kuće su imale samo otvor na krovu: Čatal Hujuk je naselje iz praistorije kojim i danas može da se prošeta
Copyright 24sedam/Vladimir Tanacković

Čatal Hujuk (Çatalhöyük na turskom) naziv je ljudskog neolitskog naselja podignutog pre otprilike 9.000 godina pre nove ere. Ime ovog mesta nastalo je spojem reči çatal (viljuška na turskom) i höyük (humka na turskom).

U julu 2012. godine, ono je svrstano Uneskovu svetsku baštinu.

Čatal Hujuk gleda na ravnicu Konja, jugoistočno od današnjeg grada Konje u Turskoj, otprilike 140 kilometara od vulkana sa dve kupe na planini Hasan.

Istočno naselje sastoji se od humke koja se uzdizala oko 20 metara iznad ravnice u vreme poslednje neolitske okupacije. Na zapadu se nalazi manja naseobinska humka, a na istoku, nekoliko stotina metara dalje, vizantijsko naselje.

Praistorijska naselja su napuštena pre bronzanog doba. Između ove dve humke nekada je tekao kanal reke Čaršamba, a naselje je izgrađeno na aluvijalnoj glini, koja je možda bila povoljna za ranu poljoprivredu.

Iskopavanja počela pre 66 godina

Lokalitet je prvi iskopao Džejms Melart 1958, a tokom njegovih daljih iskopavanja 1961. i 1965. otkriveno je da je ovaj deo Anadolije bio centar napredne kulture u neolitskom periodu.

24sedam/Vladimir Tanacković
 

Tokom iskopavanja otkriveno je 18 uzastopnih slojeva građevina koje označavaju različite faze naselja i epohe istorije.

Melartu je kasnije zabranjen ulazak u Tursku zbog umešanosti u aferu "Dorak", u kojoj je objavio crteže navodno važnih artefakata iz bronzanog doba koji su kasnije nestali.

Iskopavanje je obnovljeno tek 1993. godine, pod vođstvom Ijana Hodera sa Univerziteta u Kembridžu, i on je rukovodio projektom do 2018, kada je poverio nalazište Aliju Umutu Turkanu sa Anadolijskog univerziteta.

Specifičan način života

Procenjuje se da je populacija istočne humke bila oko 10.000 ljudi, ali da je verovatno varirala tokom istorije zajednice. Populacija između 5.000 i 7.000 je razumna procena.

Ono što je neobično jeste da su se naselja sastojala praktično od zgrada koje su bile slepljene jedna uz drugu, bez ulica, prozora i vrata.

24sedam/Vladimir Tanacković
 

Stanovnici su živeli u kućama od blatnih cigala koje su bile zbijene u agregatnu strukturu. U zasebne domove ulazilo se kroz rupe u krovovima ispod kojih su bile merdevine.

Otvori na plafonu su takođe služili kao jedini izvor ventilacije, omogućavajući da izlazi dim iz otvorenih ognjišta i peći.

Glavne prostorije su sadržale podignute platforme koje su se možda koristile za niz domaćih aktivnosti. Tipične kuće su imale dve prostorije za svakodnevne aktivnosti, kao što su kuvanje i zanatstvo. Pomoćne prostorije su korišćene kao ostave, a pristupalo im se kroz niske otvore iz glavnih prostorija.

Arheolozi su identifikovali vrlo malo smeća u zgradama, pronalazeći ostatke đubreta izvan ruševina, sa kanalizacijom i otpadom od hrane, kao i značajne količine pepela od zapaljenog drveta, trske i životinjske balege.

Mnoge dnevne aktivnosti su se mogle odvijati i na krovovima, koji su možda formirali trg. Čini se da su u kasnijim periodima na ovim krovovima izgrađene velike zajedničke peći.

S vremenom su kuće obnavljane delimičnim rušenjem i dogradnjom na temelj od šuta, čime je humka postepeno rasla uvis.

24sedam/Vladimir Tanacković
 

Interesantno je i to da su ljudi iz Čatal Hujuka sahranjivali svoje mrtve u selu, tačnije u sopstvenim kućama. Ljudski ostaci pronađeni su u jamama ispod podova, a posebno ispod ognjišta, platformi unutar glavnih prostorija i ispod kreveta. Tela su bila savijena u fetusni položaj pre sahranjivanja i često su stavljana u korpe ili umotavana u prostirke od trske. U ženskim grobovima nađena su vretena, a u muškim kamene sekire.

Prepoznatljive glinene figurice žena, posebno Sedeća žene iz Čatal Hujuka, pronađene su u gornjim nivoima lokaliteta. Melart, prvi arheolog, tvrdio je da ove pažljivo napravljene figurice, isklesane i oblikovane od mermera, plavog i smeđeg krečnjaka, škriljaca, kalcita, bazalta, alabastera i gline, predstavljaju žensko božanstvo. Iako je postojalo i muško božanstvo, kipovi ženskog božanstva daleko nadmašuju statue muškog božanstva, koje, kako izgleda, uopšte nije predstavljano posle šestog nivoa.

24sedam/Vladimir Tanacković
 

Boginja koja sedi na prestolu sa dve lavice pronađena je u kanti za žito, za koju Melar sugeriše da je mogla da bude sredstvo za obezbeđivanje žetve ili zaštitu snabdevanja hranom, i danas je njena reprodukcija u znatno većem formatu jedno od obeležja nesvakidašnjeg arheološkog nalazišta i muzeja izgrađenog pored njega.

Iako nisu pronađeni hramovi koji se mogu identifikovati, grobovi, murali i figurice sugerišu da su ljudi koji su živeli ovde imali religiju bogatu simbolima. Prostorije sa koncentracijom ovih predmeta možda su bile svetilišta ili javna mesta za sastanke.

Glave životinja, posebno stoke, bile su postavljene na zidove. Slika sela, sa dvostrukim planinskim vrhovima Hasana u pozadini, često se naziva najstarijom mapom na svetu i prvim pejzažem.

Na gornjim nivoima lokaliteta postoje dokazi da su ljudi iz Čatal Hujuka usavršavali veštine u poljoprivredi i pripitomljavanju životinja. Uzagajali su se pšenica i ječam, kao i grašak, a sa drveća u okolnim brdima brani su bademi, pistaći i voće. Ovce su bile pripitomljene, a postoje i dokazi koji ukazuju na početak pripitomljavanja goveda. Međutim, lov je i dalje bio glavni izvor hrane za zajednicu. 

24sedam/Vladimir Tanacković
 

Kako se došlo do ovih zaključaka, šta je sve pronađeno i još mnogo toga, možete saznati samo ako posetite jedinstveni muzej i samo arheološko nalazište, koje je i dalje aktivno, a koje se nalazi nedaleko od grada Konje u centralnoj Tuskoj, iz kog do ove lokacije možete doći na nekoliko načina - autobusom, taksijem ili u organizovanoj turi sa vodičem.

U muzeju možete videti artefakte koje su arheolozi iskopali, kao i replike domova, proći kroz praistorijsko naselje zahvaljući intereaktivnoj mapi, a čak možete prošetati kroz replike kuća koje su napravljene tako da vas vrate u prošlost, kako biste bar donekle osetili način života pre 11.000 godina. 

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike