Srpski vitez od Pljevalja: Predrag Leovac položio život na Košarama braneći otadžbinu

14.04.2022

09:00

0

Autor: Milan Ivanić

Peđino delo ostalo je upamćeno i poštovano, kako u njegovim rodnim Pljevljima, tako u celoj Crnoj Gori i Srbiji

Srpski vitez od Pljevalja: Predrag Leovac položio život na Košarama braneći otadžbinu
peđa - Copyright Privatna arhiva

Na današnji dan 1999. godine potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag Peđa Leovac poginuo je u bici na Košarama u borbi sa albanskim teroristima.

Leovac je rođen 20. decembra 1975. godine u Pljevljima. U rodnom mestu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a posle toga upisuje Vojnu akademiju u Beogradu - smer pešadija. 

Privatna arhiva
 

U mladosti se bavio karikaturom i bio istaknuti sportista. Trčao je Beogradski polumaraton i maraton i bio majstor realnog aikida.

Posle završetka Vojne akademije raspoređen je u Prištinski korpus, 125. motorizovanu brigadu, 53. granični bataljon Vojske Jugoslavije, kao komandir interventnog voda na karauli "Ćafa Prušit". Uspeo je da se nametne kao vrlo odvažan i sposoban mladi oficir, što su znali da cene njegovi vojnici, ali i starešine.

Teško ranjen 

Na Svetu Petku, 27. oktobra 1998. godine, za vreme njegove patrole duž granice sa Albanijom, zadobio je teške povrede od protivpešadijske mine. Geler mu je polomio viličnu kost na tri dela i zaustavio se ispod leve plećke.

Peđa, iako teško ranjen, bio je doboljno pribran da smiri vojnika koji je krenuo da puca iz mitraljeza mislivši da su napadnuti, te je sam pozvao pomoć i sišao do karaule, odakle je helikopterom prebačen prvo za Prištinu, a zatim na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu. Posle izvlačenja ranjenog potporučnika, graničari su sa tog mesta komandantu 53. graničnog bataljona, tada kapetanu Dušku Šljivančaninu, doneli krvavi papir na kome je ranjeni Leovac nacrtao raspored mina, uz poruku da se polje razminira i spreči stradanje još nekog vojnika.

Vratio se po pušku

Posle operacije, njegov otac je tražio da se Peđa na oporavak preveze za Pljevlja, kako ne bi zauzimao krevet drugim ranjenicima koji su svakodnevno pristizali, što je i ispunjeno. Međutim, ono što je posebno mučilo Leovca jeste to što mu je, prilikom ranjavanja, u minskom polju ostala puška.

Dok se, kao teški ranjenik, oporavljao kod kuće, njegov otac Mile je telefonom rekao Šljivančaninu da Peđa svaki dan pita za svoju pušku.

Privatna arhiva
 

 

 A onda se, u februaru 1999. godine, iako nedovoljno oporavljen, Peđa uputio za Đakovicu, do kancelarije majora Duška Šljivančanina, koji je bio zatečen time što ga vidi. Ne mareći za savete pretpostavljenog da nastavi oporavak, mršav kao grana, prvo je upitao za pušku. 

- Vi ste rekli mom ocu da ste uzeli pušku, a niste je uzeli - kazao je Leovac. 

Šljivančanin mu je tada odgovorio da vojska ima dosta „puščetina“ i da joj treba nešto jače da gađaju agresora na većim daljinama. Ali mladić nije hteo ni da čuje.

- Gospodine kapetane, to nije puščetina, to je puška koju sam zadužio i ja idem da je uzmem - uzvratio je Peđa. 

Iako deminiranje, zbog prevelikog rizika, nije izvršeno, Leovac se vratio u minsko polje, na mesto gde je ranjen, i uzeo svoju pušku.

Poginuo braneći otadžbinu

Posle napada tzv. OVK na Košare 9. aprila, Peđin vod je uveden u borbu 11. aprila. Leovac je ostavio svoje saborce u pozadini, rekavši da ne želi da vodi svoje mlade vojnike u smrt, i otišao na zadatak sa trideset iskusnijih rezervista, koji su tu pristigli. 

- Ja neću ovu decu da vodim u smrt – rekao je Peđa, koji je u tom trenutku imao nepune 24 godine.

Privatna arhiva
 

Tri dana je bez hrane i vode vodio borbu protiv albanskih terorista, a onda, u rejonu karaule Košare, biva smrtno pogođen snajperom. Preminuo je na putu do bolnice u Đakovici.

Ostavivši život na braniku otadžbine i, zahvaljujući svom junaštvu, ušavši u legendu, Peđa je ispunio Njegoševe reči: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi!

Sećanje na Peđu

Predrag Leovac je posthumno odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti.

Peđino delo ostalo je upamćeno i poštovano, kako u njegovim rodnim Pljevljima, tako u celoj Crnoj Gori i Srbiji. Njegovo ime je nosila pljevaljaska ulica u kojoj je živeo, kao i karaula na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Nažalost, posle proglašenja nezavisnosti Crne Gore, kada je čuvanje granica od vojske preuzela policija, tabla sa njegovim imenom je skinuta. 

Danas u Pljevljima postoji i Kulturni centar “Predrag Peđa Leovac”, koji baštini sećanje na ovog hrabrog mladića i bavi se humanitarnim radom. Peđa Leovac se takođe spominje u udžbenicima istorije za osmi razred u Srbiji.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike