Bogart je napokon postao Bogart: 80 godina antologijskog filma “Malteški soko”

20.06.2021

10:00 >> 10:39

0

Autor: Dejan Ćirić

Publika je je hrlila u američke bioskope te zadnje mirne jeseni 1941, kako bi pogledala ovo remek-delo kriminalističkog žanra

Bogart je napokon postao Bogart: 80 godina antologijskog filma “Malteški soko”
Copyright Hemfri Bogart, film "Malteški soko"/Profimedia

U drugoj polovini 2021. navršiće se tačno 80 godina od premijere sada već čuvenog filmskog klasika “Malteški soko”, slavnog režisera Džona Hjustona. Publika je je hrlila u američke bioskope te zadnje mirne jeseni 1941. godine, kako bi pogledala ovo remek-delo kriminalističkog žanra. Svet se uskoro srušio, samo da bi iznedrio neki novi svet, izmenjalo se nekoliko generacija, a film je postajao sve gledaniji.

Sedam veoma zanimljivih činjenica o ovom ostvarenju će vas, možda, navesti da ponovo pogledate ovaj filmski dragulj iz zlatnog doba Holivuda.

Treća sreća za Hjustona

Džon Hjuston je u to vreme u Holivudu radio kao scenarista u svom matičnom filmskom studiju Warner Bros. Bio je cenjeni pisac sa dve nominacije filmske Akademije za najbolji scenario za filmove “Čarobni metak dr Erliha“ i “Narednik Jork“. Hjuston je, ipak, jako želeo da se oproba u režiji. Pitao je glavne ljude studija i oni su se složili da pokuša, pošto nikako nisu hteli da ga izgube, ali pod uslovom da napiše još jedan scenario koji će napraviti hit od filma. Džon piše, a Raul Volš režira ostvarenje “Visoka Sijera” koji postaje više od hita.

Džon Hjuston/Profimedia

Zadovoljni direktor studija Džek Vorner daje Hjustonu zeleno svetlo i dozvoljava mu da sam bira film koji bi voleo da radi. Džon se odlučuje za “Malteškog sokola”, iako je studio već snimio dva filma na temu istoimene, popularne knjige Dešijela Hemeta koji nisu postigli veliki uspeh u bioskopima. Reditelj je sam adaptirao scenario koji se svideo začuđenom Džeku Vorneru. I pomislio je – neka bude treća sreća.

Bogart napokon postaje Bogart

Tada četrdesetjednogodišnji glumac Hemfri Bogart napokon dobija šansu da se oslobodi stereotipnih uloga u jeftinim gangsterskim filmovima koje su ga pratile čitavu deceniju. Studio je čvrsto naredio da glavnu ulogu detektiva Sema Spejda u “Malteškom sokolu” odigra njihova gangsterska zvijezda Džordž Raft koji, na Hjustonovu veliku sreću, odbija da glumi u prvencu nepoznatog režisera.

Hjuston dovodi Bogarta, s kojim je radio na „Visokoj Sijeri“ i privatno se družio. Bili su poznate ispičuture u holivudskim kafanama, ali i opasan duo za stvaranje filmskih hitova.

Hemfri Bogart/Profimedia

Nesalomivi karakter Bogartovog Sema Spejda obeležio je glumčevu karijeru do kraja života i pozicionirao ga za sledeće, još bolje uloge u “Kazablanki”, “Blagu Sijera Madre” i “Afričkoj kraljici”. Bio je to prvi od ukupno pet filmova koje će Hjuston i Bogart zajedno snimiti.

Uspon sporednih glumaca

Za ulogu „femme fatale“, Hjuston je odabrao brinetu Meri Astor, veoma popularnu glumicu u to vreme, a za dva glavna negativca se odlučio za totalne anonimuse koje je vinuo u visine.

Piter Lor, Mađar poreklom, tek osam godina u Americi, a već se opraštao od kratke i neslavne karijere u naivnim hororima, doživeo je potpunu slavu nakon uloge Džoela Kaira u „Malteškom sokolu“.

Film “Malteški soko”/ Profimedia

Još je zanimljiviji slučaj Sidnija Grinstrita, koji je izabran za drugog negativca, Kaspera Gutmana, zvanog Debeljko. Hjuston je bio oduševljen samom veličinom ovog glumca (bio je težak i do 200 kg), njegovim zaraznim smehom i izbuljenim, krupnim očima. Štos je bio što je Sidni bio pozorišni glumac, igrao je predstave već 30 godina, i to mu je bilo prvo pojavljivanje na filmu.

Pred kamerama je bio preplašen pa je molio Meri Astor da ga uhvati za ruku. U 61. godini, jedini je od glumačke ekipe bio nominovan za Oskara za najbolju sporednu ulogu u “Malteškom sokolu”. Snimio je još 24 filma, čak devet s novim prijateljem Piterom Lorom, a zajedno su se pojavili u “Kazablanki” i “Dimitrisovoj maski” u kojima su igrali glavne uloge.

Nestašna Meri Astor

Hjuston je dobio mali budžet od studija za snimanje filma, otprilike oko 400. 000 dolara, pa je morao da štedi, piše bosonoga.com. Planirao je svaku sekundu filma do tančina. Glumci su imali striktno i detaljno ispisane scenarije sa skoro identičnim tekstom kao u originalnoj Hemetovoj knjizi, tako da ništa nisu morali da pitaju. Zbog toga niko nije gubio vreme i rokovi su bili ispoštovani.

Film “Malteški soko”/Profimedia

Kako su svakog dana završavali snimanje po planu, ostajalo im je dosta slobodnog vremena, pa je Hjuston celu ekipu vodio na obližnje imanje gde su mogli opušteno da se druže i bolje upoznaju.

Toliko dobro su se upoznali da su imali pripremljene zafrkancije kad god bi im marketing doveo neke od gostiju na snimanje – neko bi namerno pao, nekad bi odglumili svađe, a Meri Astor je u svojim memoarima zapisala kako je jednom opsovala pred grupom sveštenika jer joj je pukla najlon čarapa, pa su ovi užurbano napustili studio.

Uloga za oca Voltera

Režiser je dao malu ulogu u filmu i svom ocu, Volteru Hjustonu. On je kapetan broda koji napokon donese famoznu figuru sokola i ubaci je u ruke iznenađenom Semu Spejdu. Nakon toga ga dobrano izrešetaju, a i brod mu izgori. Džonov otac će igrati u još dva njegova filma, uključujući i “Blago Sijera Madre” 1948. godine, za koji će starac dobiti Oskara za najbolju sporednu ulogu.

Misteriozna figura sokola

Priča se vrti oko te male figure sokola, napravljene od zlata i ukrašene retkim draguljima. Legenda kaže (ispisano na početku filma), da su vitezovi Templari u znak zahvalnosti poslali Zlatnog sokola brodom španskom kralju Karlosu V, ali su pirati napali brod i tako, od 1539. godine, niko nikad nije video skupocenu pticu. Za potrebe filma, napravljeno je oko 25 različitih kopija malteškog sokola, drvenih, metalnih ili crnih. Jedna kopija, od onih malo težih i korišćenih na snimanju, prodata je anonimnom kupcu na aukciji 2013. godine za vrtoglavih 4 miliona dolara.

Film “Malteški soko”/Profimedia

Detektiv novog kova

Ovim filmom, svesno ili ne, Hjuston je stvorio prototip noar žanra u Holivudu. Bio je to kraj gangsterskim hronikama a početak iskonskog američkog krimi žanra opasnih ulica, heroja s noževima koji iskaču iz senovitih ćoškova ekrana, tamnih senki i dominantnih žena.

Pročitajte još

Sem Spejd nije uglađeni detektiv a la Filip Marlou. Sem Spejd pije, galami, vređa i udara, ali je korektan i častan. On obavlja svoj posao po pravilima koje živi, dok mi osećamo (kao što ćemo uvek osećati Bogarta nakon ove uloge), da njegova grubost u stvari krije stare rane i pogažene snove. Jak čovek u teškim vremenima, u društvu koje izlazi iz Velike depresije samo da bi ušlo u Veliki rat.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike