Više od 6 vekova se u ovim jamama stvaraju divne boje: "Plavi ljudi pustinje" su ovde dolazili, ali danas je drevni zanat u izumiranju

17.04.2022

07:14

0

Jedna od starih tehnika bojenja tkanine sve više nestaje

Više od 6 vekova se u ovim jamama stvaraju divne boje: "Plavi ljudi pustinje" su ovde dolazili, ali danas je drevni zanat u izumiranju
nigerija-boje3 - Copyright AP Photo/Ben Curtis

Više od šest vekova, u prostranoj oblasti istorijskog nigerijskog grada Kana nalaze se jame za bojenje tkanine. Na ovom mestu se proizvode predivne tkanine, i to korišćenjem starih tehnika.

Materijali, obojeni prepoznatljivom plavom bojom, prodaju se širom Afrike i Bliskog istoka.

Danas, mnogi se brinu da je taj zanat u izumiranju.

- Mlađe generacije ne žele da se bave ovim poslom - požalio se Baba Muhamed dok je čučao blizu jame, popunjene mutnom, modrom tečnošću.

Baba (75) ubacio je parče tkanine unutra, s rukavicama na rukama.

Iskusni bojač strahuje da bi mogao da bude jedan od poslednjih ljudi koji se bavi starim zanatom, jer omladina sada ima drugačiji i moderniji ukus.

- Oni žele da budu deo industrije, da dizajniraju materijale, a ne da ih boje - poručio je on.

Plavi ljudi pustinje

Jame za bojenje Kofar Mata, uspostavljene u 16. veku, bile su nekada izvor prihoda za hiljade meštana.

Jedinstven dizajn obično stvaraju žene, uvrtanjem i vezivanjem materijala u svojim domovima. Na taj način proizvode različite oblike i paterne, a potom se tkanina suši.

AP Photo/Ben Curtis
 

Grad Kano je važan ekonomski centar severne Nigerije jer je bio ključni deo transsaharske trgovine u pretkolonijalnom dobu.

Istoričari pričaju kako su Tuarezi, takozvani plavi pustinjski ljudi - zbog boja njihove odeće, imali običaj da dolaze u ovaj grad.

Tamo su trgovali kamilama i urmama ne bi li se dokopali i tkanina živahnih boja.

Materijali Kofar Mate svoju lepotu duguju prirodnim sastojcima kojima se boje.

I dan-danas se izbegavaju veštački sastojci, već se koristi lokalna biljka indigo koja daje prepoznatljivu modru boju.

Ugrožena trgovina

Međutim, poslednjih godina drevna tradicija suočena je sa brojnim pretnjama. Jedna od najvećih je svakako uspon terorističke organizacije Boko Haram, čije delovanje ugrožava trgovinu. Kupci, posebno oni koji putu Nigerijom od severa ka istoku, veoma su uplašeni jer mogu biti na meti islamista.

- Turisti su ovde dolazili iz svih krajeva sveta, Francuske, Nemačke, Velike Britanije i SAD, ali problem bezbednosti na severu zemlje utiče na posao - rekao je još jedan stručnjak za bojenje tkanine Babalija Hamisu (37). On je jedan od najmlađih koji se bavi bojenjem u rupama.

AP Photo/Ben Curtis
 

- Počeo sam kada sam imao 10 godina, tako da se time bavim skoro četvrt veka - rekao je on.

Ipak, dovoljno je star da je i sam nostalgičan, jer ova umetnička forma nestaje.

- Kada sam bio dete, jama je bilo bezbroj, a sada ih ima samo 144, od kojih se oko 15 koristi - dodao je on.

Borba za zemljište

Kano je jedan od najbrže rastućih gradova u podsaharskoj Africi. Vlasti ga toliko brzo pretvaraju u moderno mesto da je nekoliko istorijskih lokacija porušeno poslednjih godina.

Tijani Muhamed Nanija, istoričar na Univerzitetu Bajero u Kanu, kazao je da urbanizacija nije jedina pretnja jamama za bojenje.

- Problem je počeo sa kolonijalnom politikom transformacije ekonomije Kana, zbog čega se odeća uvozila iz Mančestera i drugih mesta u inostranstvu - objasnio je Nanija.

Sve veće prisustvo jeftinih materijala takođe utiče na lokalne bojače.

AP Photo/Ben Curtis
 

Iako su cene relativno iste, konkurencija je kruta, a mnoge mušterije su privučene modernim dizajnom.

Većina muškaraca koji rade u jamama za bojenje su potomci prethodnih bojača, poput Harune Bafe, koji pripada sedmoj generaciji.

- Nasledio sam ovaj zanat od oca, a on od svog oca... prelazi sa generacije na generaciju. Sedam kolena unazad, moj predak Muhamedu Dabosa bio je osnivač centra za bojenje - rekao je Bafa, danas i sam sekretar Kofar Mata centra za bojenje.

AP Photo/Ben Curtis
 

NIgerijci koji se i dalje bave tim poslom kažu da od države ne dobijaju nikakvu formalnu pomoć.

- Ukoliko bi vlada kupovala naše proizvode ili hrabrila ljude da to čine, opsatli bismo. Zamislite da neki predsednik ili guverner nosi jednu od naših tkanina. Koliko god se činila bezvrednom, postala bi dragocena - zaključio je on.

 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike