Lome se koplja oko ateljea: Šta je slikar stvarno uradio ženi i sebi u Zemunu!

17.07.2023

20:45

0

Definicija takvog zločina gotovo da ne postoji, ali bi je psiholozi nazvali zajedničkim samoubistvom

Lome se koplja oko ateljea: Šta je slikar stvarno uradio ženi i sebi u Zemunu!
Ilustracija - Copyright Profimedia

Supružnici Zoran Žugić (73) i Vlatka Kavalir Žugić (71), čija su tela juče pronađena u njihovoj kući u ulici Cara Dušana 174 u Zemunu, prema mišljenju kriminologa i psihologa, zajednički su doneli odluku da okončaju sebi život i na taj način prekrate bolover i patnje. Definicija takvog zločina gotovo da ne postoji, ali bi je psiholozi nazvali zajedničkim samoubistvom, jer nije reč o asistiranom samoubistvu koje je dozvoljeno u Švajcarskoj ili eutanaziji koja se primenjuje u Holandiji, Belgiji, Španiji, Luksemburgu, Kanadi, Kolumbiji, australijskoj državi Viktoriji i na Novom Zelandu,

Umetnost i nasilje ne idu jedno sa drugim i za umetnike nije karakteristično da budu nasilni. Kako veruju naši sagovornici, supružnici iz Zemuna za koje komšije i rođaci tvrde da su živeli u skladnom braku, a koji su mrtvi nađeni u krevetu u spavaćoj sobi, sami su doneli odluku o smrti. U prilog tome ide i rečenica njihove ćerke koja je izjavila da ne želi da priča o tragediji, jer poštuje poslednju želju svog oca. Nije navela o kakvoj želji je reč, ali mnogi veruju da je znala za odluku.

TANJUG

- Ukoliko se utvrdii da je to nijihov pištolj i lična odluka, to bi bila neka vrsta eutanazije. Postojale su takve stvari oduvek. Dešavalo se da ljudi popiju otrov da bi prekratili svoje muke pred smrt. Moguće da je reč o dogovoru supružnika iz Zemuna, a koji su razlozi za to za sada može samo da se nagađa. Može da bude nemoć, neki zaveti odranije, bolest ili neki sasvim drugi razlog. Ukoliko oružje nije njihovo, na policiji je da utvrdi o čemu je reč i da li su možda oboje ubijeni - kaže za 24sedam psiholog Snežana Repac.

Prema mišljenju stručnjaka, svako ima pravo na odluku da presudi sebi. Takve stvari kod nas nisu regulisane zakonom. ali postoji član 117 Krivičnog zakonika koji predviđa kaznu od šest meseci do pet godina zatvora za one koji teško obolele punoletne ljude, na njihov ozbiljan i izričit zahtev, iz samilosti liše života.

U srpskim propisima nema mogućnosti da bilo koji oblik eutanazije bude prihvaćen, jer se tretira kao krivično delo. Prednacrtom Građanskog zakonika u Srbiji koji je napisan 2015. godine predviđa se pravo na dostojanstvenu smrt. Taj zakonik, međutim, do danas nije usvojen.

Vezani i smrću

Zoran i Vlatka, prema kazivanju njihovih komšija, prijatelja i rođaka, bili su divni ljudi, suptilni i životno vezani ljubavlju i zajedničkim interesovanjima, a sada, nažalost, i smrću. Svi tvrde da su imali skladan brak i veliku ljubav prema umetnosti, jer su oboje bili slikari. Zbog toga su i komšije ubeđene da je reč o dogovorenom zajedničkom samoubistvu.

Šta je eutanazija

Frensis Bekon, britanski filozof, prvi je upotrebio reč eutanazija u delu Novum Organum još u 17. veku. Ovim terminom opisao je laku, srećnu smrt, gde je "lekar odgovoran da ublaži telesne patnje". To je dostojanstveni i dobrovoljni prekid života.

Vlatka je, kako su rekli naši sagovornici, dugo bila teško bolesna, a i Zoran je nedavno oboleo. Naši sagovornici su mišljenja da su dugo planirali takav način smrti.

- Možda je on njoj ranije obećao da će, kad joj više ne bude izdrživo, prekratiti joj muke. Možda joj nije ni rekao da će presuditi sebi odmah potom. Šta se tačno događalo između njih niko sa sigurnošću ne može da zna - kaže jedan od naših sagovornika.

U momentu kad su pronađeni, supružnici su ležali u krevetu u spavaćoj sobi, a videla se krv. Bili su mrtvi. Prva verzija ove tragedije je da je muškarac ubio ženu, a onda je pucao i sebi u glavu. Pronađen je i pištolj u blizini tela.

Izložbe u zemlji i svetu

Ljubavna priča Zorana i Vlatke počela je davno u Parizu, u kome su oboje studirali i diplomirali slikarstvo na Ecole Nationale Superieure des Beaux Arts (Akademiji likovnih umetnosti).

Njihove slike izlagane su u mnogobrojnim galerijama u zemlji i inostranstvu, i to u Danskoj, Nemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, kao i Francuskoj. Čitav radni vek stvarali su u Zemunu, u svojoj kući okruženoj zelenilom i visokom živom ogradom. Na pitanja novinara gde bi najradije stvarao, a da to nije Zemun, Zoran bi kao iz topa odgovarao da je to Pariz, za koji ga vežu predivne uspomene.

Veliki broj njihovih umetničkih slika, u trenutku smrti, nalazi se na raznim aukcijama. Da su njihova umetnička dela prodata, prema sadašnjoj proceni aukcijskih kuća, zaradili bi ukupno 161.000 evra. Tako bi od dela Zorana Žugića prihodovali 87.000 evra, a od slika Vlatke Kavalir Žugić 75.000 evra.

Pre šest godina, članovi Lekarske komore i Srpskog lekarskog društva u zajedničkom saopštenju su naveli da je eutanaziju neetična i da odredbe o ovom pitanju treba da budu izbrisane iz Nacrta Građanskog zakonika zbog odredbi Hipokratove zakletve i Kodeksa profesionalne etike. U Hipokratovoj zakletvi piše: "Neću dati nikakav smrtonosan lek nikome ko ga traži, niti ću tako nešto predlagati".

Srpska pravoslavna crkva je, takođe, izričito protiv eutanazije.

Bonus video

instagram

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike