Ekstraprofiteri ili motori razvoja: Jesu li trgovci krivi za visoku inflaciju?
Inflacija je u Srbiji i pored šestomesečnog pada i dalje gotovo trostruko veća od ciljane i ako pitate potrošače postoji samo jedan krivac – trgovci. Da li je baš tako, raspravljano je danas na PKS Ritejl samitu 2023
Cene su u Srbiji ove godine podivljale kao nikada u poslednjih deset godina, inflacija je prelazila 16% godišnje a cene pojedinih vrsta hrane su imale skok i 80%. Potrošači, ali ne samo oni, za glavnog krivca za ovakvu situaciju gotovo jednoglasno nalaze trgovce. Gunđa se i na cene na zelenim pijacama, u prodavnicama tehnike, odeće i obuće ali pravi bes izazivaju iznosi sa nalepnica prehrambenih proizvoda po trgovinskim lancima.
Da li su trgovci alavi, da li su u Srbiji alaviji od drugih, ili su samo „dežurni krivci“ a u stvari su pogrešno optuženi „motori razvoja“ privrede i društva, raspravljano je na „PKS Ritejl samitu 2023“ u organizaciji Privredne komore Srbije i uz medijsku pomoć „Blumberg Adrije“.
- Pitala sam se da li da uopšte učestvujem na ovom skupu jer nisam bila sigurna da je srpska javnost uopšte spremna da racionalno razgovara o cenama i trgovačkim maržama. Potrošači se sa cenom susreću na našim rafovima pa je normalno da pomisle da razliku između stare i nove trgovac stavi sebi u džep – najbolje je opisala koliko je vrela aktuelna situacija Jelena Pavlović, članica Izvršnog odbora kompanije „Delez Srbija“ (lanci Maksi, Tempo, Shop&Go).
A ono što potrošači „ne žele da čuju“ je da čak i da srpski trgovci u maloprodaji nisu dinara zaradili u ovo vreme krize, cena za krajnje potrošače bi bila samo 6% manja nego što jeste.
Pročitajte još:
Obrad Popović, direktor velikog domaćeg lanca DTL, u čijem je sastavu 14 lokalnih lanaca, kaže da su trgovci u poslednjih godinu dana u Srbiji „prošli toplog zeca“.
Ivan Šuleić, generalni direktor lanca DIS, kaže da čak 87 odsto prihoda i isto toliko malih proizvođača dobavljača u okviru njihove robne marke „Dobro“ dolazi iz Srbije.
- A oni su i veliki i mali pa tako imamo mlečne proizvode i koje nam pravi „Imlek“ ali i „Granice“ ili sokove „Nektara“ i „Palanačkog kiseljaka“… - objašnjava Šuleić.
Doprinos domaćem tržištu, odnosno domaćim proizvođačima podvukla je i Violeta Kovačević, generalna direktorka kompanije „Merkator S“, ističući da se u njihovom sistemu (lanci Merkator, Roda, Idea) 97% prometa tiče robe koja je iz Srbije.
- Veliki trgovinski lanci gotovo sve što zarade ulože u dobavljače i razvoj. U poslednjih godinu dana to je 150 miliona evra. Uspeli smo da pod markom „Ukusi moga kraja“ u stabilne dobavljače razvijemo ranije malih proizvođača sa 220 artikala. Ne zaboravimo, trgovački lanci su i tehnološke i logističke kompanije, ne samo prodavci robe. I novitet kakav je plaćanje računa u prodavnici mobilnim telefonom zahteva ulaganje i inovaciju u poslovanju – napominje Kovačevićeva.
Žarko Malinović, nekadašnji sekretar Udruženja za trgovinu PKS a sada pomoćnik ministar trgovine, istakao je da je samo 2% srpskih prehrambenih proizvođača većinsku zaradu ima od onoga što proda u inostranstvu.
- A svi koji su iz Srbije regionalno prepoznati kao brendovi, to su postali jer su imali stabilno tržište u Srbiji koje su im omogućili ovdašnji trgovinski lanci – napominje Malinović.
Da li srpski trgovci „deru“ (više nego u regionu i CESEE)?
Da ovaj skup ne bude samo „pravdanje“ trgovinskih lanaca na visoke cene u svojim prodavnica, pobrinuo se između ostalih Andrija Knez, glavni analitičar „Blumberg Adrije“.
Knez je u svojoj kratkoj ali sveobuhvatnoj analizi srpskog (prehrambenog) ritejl sektora objasnio da su marže u Srbiji manje nego u Srbiji uporedivom delu EU – nekadašnjim istočnim zemljama, ali su sada već profitne stope veće nego u Adrija regionu (Od Slovenije na jugoistok).
Zašto trgovcu ostane samo 6% cene sa rafa
Jelena Pavlović iz „Deleza“ je iznela ilustrativan primer koliko kome ide od 136 dinara cene nekog proizvoda, koliko je bila prosečna maloprodajna cena 2022. godine. Za nabavku proizvoda trgovac plati 81 dinar (59% krajnje cene), državi da 20 dinar za PDV (14%), na plate zaposlenima ode 13 dinara (10%), još 14 dinara (11%) na troškove transporta, logistike, energije, analiza… da bi mu ostalo osam dinara (6%) poslovnog dobitka.
- Dobavljaču i državi zajedno ode 71% maloprodajne cene ali smo i dalje mi krivi – ističe Pavlovićeva.
Bruto margine su u Srbiji u 2022. godini bile 24,7%, a kod najvećih u regioni Adrije 26,2%. Pritom su išle od 15,4% kod „Metro Cash&Carry“ do 30,4% kod „Deleza“, dok su u regionu one od 21% do 32%.
- Mnogi ritejleri bi želeli da imaju 30% maržu a da ih javnost ne pita mnogo o tome. Možda bi to mogli da daju kao svoj božićni zahtev Deda Mrazu – našalio se Knez.
Ono što, međutim, za potrošače nije šala jesu profiti koji maloprodaji ostaje na osnovu onog što dobija iz njihovih novčanika tanjih u 2023. godini i za 16,2% međugodišnje inflacije.
EBIT margina (operativni profit) u srpskoj maloprodaji je 3,8%, u Adrija regionu 3,5% a u zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope 4,6%. I ako se na aktuelnu konstelaciju nema nešto posebno zameriti (posebno ako se zna da je EBIT na nivou cele privrede 12%), na trend ima.
Naime, profitna margina 2019. godine u maloprodaji u Srbiji bila je 0,9%, 2020. godine 1,7% a 2021. godine 2,5%, dok je ona u CESEE u 2022. bila manja nego godinu dana ranije (5%).
To očito pokazuje da srpski trgovinski lanci, kojima su ne zaboravimo to centrale u inostranstvu, nisu baš jednako teško podneli protekle ekonomske krize - od pandemijske do aktuelne finansijske.
Tako da, sve u svemu, i građani ali i Narodna banka Srbije (koja je u nekoliko navrata prozivala trgovce zbog inflacije) imaju nekog osnova za svoje negodovanje.
BONUS VIDEO
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari