Problematika izbora u Pakistanu: Sve je i dalje neizvesno, glavni favorit je u zatvoru, a kako bi situacija mogla da se reši?

14.02.2024

21:19

0

Nedelju dana posle izbora vlada i dalje nije formirana, a pobedu je odnela stranka uhapšenog bivšeg premijera

Problematika izbora u Pakistanu: Sve je i dalje neizvesno, glavni favorit je u zatvoru, a kako bi situacija mogla da se reši?
Copyright Profimedia

Nezavisni kandidati povezani sa strankom Tehrik-e-Insaf (PTI), koju predvodi bivši igrač kriketa i nekadašnji premijer Pakistana Imran Kan, koji je nekoliko nedelja pre izbora bio u zatvoru pod optužbama za koje tvrdi da su politički motivisane, osvojili su najviše mesta u parlamentu. To je pomalo neočekivan razvoj za jednu južnoazijsku naciju u kojoj je vojska istorijski bila i ostala primarni arbitar politike.

Izborna komisija je u nedelju saopštila da su brojni nezavisni kandidati pridruženi PTI-u obezbedili mesta u Narodnoj skupštini tokom glasanja 8. februara, što je stranku dovelo na vodeću poziciju sa 97 od 265 mesta. Pet drugih nezavisnih kandidata, koji nisu povezani sa Imranom Kanom, takođe su obezbedili mesta.

Najbliži kandidat PTI-a bila je Pakistanska muslimanska liga (PMLN), koju predvodi Kanov dugogodišnji protivnik, bivši premijer Navaz Šarif, sa 76 mesta. Pakistanska narodna partija (PPP) osvojila je 54 mesta, a nekoliko manjih partija je takođe dobilo mesta, što je dovelo do toga da ključne stranke moraju da vode zamršene pregovore o formiranju vlade. S obzirom na nepostojanje jasne većine za bilo koju stranku i široko rasprostranjene optužbe o manipulaciji glasanjem sa raznih strana, politička i ekonomska budućnost Pakistana visi o koncu.

Posle opštih izbora 8. februara, domaći mediji su razmišljali o značaju njihovog ishoda za politički pejzaž nacije. Uspeh nezavisnih kandidata koje podržava partija Tehrik-e-Insaf naveo je novinare i analitičare da spekulišu o tome kako će tačno establišment reagovati na volju naroda i da li bi to moglo da dovede do transformacije postojećeg političkog sistema. Ove debate su još intrigantnije ako uzmemo u obzir opšte raspoloženje u zemlji uoči izbora.

Uhapšeni favorit

Već u avgustu 2023. postalo je očigledno da lideri koalicione vlade Pakistanskog demokratskog pokreta (PDM) ne planiraju da se lako odreknu vlasti i da je daju pristalicama Imrana Kana, verovatno najpopularnijeg političara u zemlji.

Carl Court/Pool Photo via AP, File
Imran Kan

Kan je zbačen s mesta premijera nakon što je u aprilu 2022. izgubio poverenje, što je, kako je on tada tvrdio, rezultat zavere koju predvode SAD u dogovoru sa moćnom pakistanskom vojskom.

Upravo je rukovodstvo Pakistanske muslimanske lige (PML-N) bilo posebno nerado da deli vlast sa strankom Imrana Kana i čekalo je da se lider PML-N Navaz Šarif vrati iz Londona i pokrene kampanju da postane premijer po četvrti put. Pristalice Imrana Kana označile su sve inicijative koje dolaze iz PML-N kao „londonski plan“, verujući, opravdano, da su one razvijene u koordinaciji sa vojnom elitom.

U svakom slučaju, političarima je bilo potrebno više vremena da sprovedu planove koje su imali na umu. Prevremeno raspuštanje Nacionalne skupštine (donjeg doma pakistanskog parlamenta) početkom avgusta značilo je da će izbori biti održani za 90, a ne za 60 dana. Ali ni to nije bilo dovoljno: iznenadni poziv na novi popis i prekrajanje izborne granice zemlje pomerili su izbore na još kasniji datum.

Tako je glasanje odloženo za februar, pa je Navaz Šarif imao vremena da se u oktobru vrati u politiku Pakistana i "reši pravne probleme", pošto se suočio sa brojnim optužbama za korupciju zbog kojih je bilo zabranjeno da učestvuje na izborima. Vrhovni sud je odlučio da ukloni ove prepreke i činilo se da sve ide po planu, ali nije bilo baš tako.

Nakon majskih nereda zbog pokušaja hapšenja Imrana Kana, pakistansko civilno-vojno rukovodstvo konačno je imalo odrešene ruke i oslobodilo je punu snagu administrativnog aparata na Tehrik-e-Insaf. Izgrednici su označeni kao „teroristi“, što se loše odrazilo na stranku u celini i nateralo njene članove da se preispitaju da li da nastave svoju političku karijeru u okviru PTI.

Profimedia
 

Nekoliko partijskih lidera, zabrinutih zbog mogućnosti da budu pozvani da svedoče pred vojnim tribunalom, napustilo je stranku i osnovalo nove političke pokrete. Ovi pokreti su odražavali sveukupnu agendu politike PTI-a, izbegavajući konfrontaciju sa establišmentom. Partijski zvaničnici koji su ostali lojalni Imranu Kanu suočili su se sa napadima, hapšenjima, pretresima i drugim problemima. Sam Kan je dobio kaznu od preko 30 godina zatvora u različitim slučajevima.

U tom kontekstu niko nije očekivao da će izbori doneti bilo kakva iznenađenja. Činilo se da se pojavio jasni favorit, a glavna rivalska stranka je poražena: nezavisni kandidati koje je podržavao PTI sada nisu imali partijske simbole pod kojima bi mogli da se kandiduju, zbog čega su bili daleko manje vidljivi na glasačkim listićima, ali je ovde situacija krenula van scenarija.

Prostor za manevrisanje

Dan izbora obeležilo je nekoliko terorističkih napada, kao i sukobi pristalica različitih stranaka i optužbe za prevaru. Do večeri je, međutim, sve bilo gotovo, a narod je čekao ponoć da čuje rezultate. Kako se taj čas približavao, nikakve informacije nisu stizale, a pristalice Imrana Kana počele su da objavljuju nezvanične izveštaje da su nezavisni kandidati pobedili u 134, 150 ili 170 od 264 izborne jedinice koje je odredila Izborna komisija Pakistana (ECP).

Prvi zvanični brojevi su stigli tek u ranim satima. Pristalice PTI-a su najviše glasale, pretekavši sve registrovane stranke, uključujući PML-N. Iako pobeda nezavisnih kandidata nije bila tako velika kao što su tvrdili, rezultati njihovih rivala bili su još skromniji. PML-N i Pakistanska narodna partija (PPP) osvojile su nešto više od 70, odnosno 50 mesta, dok su nezavisni kandidati osvojili više od 90 mesta.

Profimedia
Navaz Šarif

Sastav buduće vlade još nije određen, ali glavne sistemske stranke (predvođene PML-N i PPP) pregovaraju o formiranju koalicione vlade po uzoru na PDM. Ovo očigledno nije ono što su kandidati PML-N očekivali. Međutim, Navaz Šarif će verovatno uspeti da formira vladu, a onda će izborni rezultati biti njegov najmanji problem.

Prvi od problema koji se naziru je politički. Sada, od februara 2024, uloge izgledaju očigledne: establišment ima jasnog favorita i najvećeg neprijatelja. Međutim, situacija je bila suprotna pre samo dve godine, kada je Imran Kan tvrdio da je „na istoj strani“ sa vojskom po svim ključnim pitanjima, a vrh vojske je zažmurio na krivično gonjenje opozicije (buduće vlade PDM) , „jer vojska ostaje van političkih procesa“. Međutim, praksa je pokazala da se strane mogu promeniti.

Navaz Šarif ima dugu i složenu istoriju odnosa sa establišmentom. Zbačen je tri puta: 1993. godine naporima predsednika Gulama Išaka Kana, 1999. godine nakon vojnog udara generala Perveza Mušarafa i 2017. godine zbog optužbi za korupciju.

Široko smatran moćnim i svojeglavim, njegova želja da obuzda moć najviših vojnih generala koštala ga je pozicije premijera. Ne postoji garancija da Šarif neće razočarati svoje zaštitnike ili napraviti ozbiljne greške u ključnim oblastima, posebno sa toliko osetljivih stvari na koje može da se spotakne.

Niko se ne opeče dvaput

Najveći problemi savremenog Pakistana leže u oblasti ekonomije. Najkritičniji među njima su visoka inflacija (29 odsto), budžetski deficit od 9,1 odsto BDP-a i spoljni dug od 36,5 odsto BDP-a. Okrivljavanje „nesposobnog menadžmenta” vlade Imrana Kana savršeno je odgovaralo Šarifovoj izbornoj kampanji, ali ostaje pitanje kako će on to ispraviti.

Tanjug/AP Photo/Asim Tanveer)
 

Njegova predizborna kancelarija osmislila je najjednostavniji recept - reklamiranje ekonomskih uspeha iz prošlosti. Pod Šarifovom vladavinom započeo je Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC), zajedno sa mnogim drugim infrastrukturnim projektima, a BDP je imao stope rasta od četiri do šest procenata.

Od tada se mnogo toga promenilo: CPEC je u zastoju zbog finansijskih i bezbednosnih problema, koji su počeli pre nego što je Imran Kan došao na vlast 2018. Pakistanu nedostaju finansijska sredstva da podstakne svoj ekonomski razvoj, tako da će prvi zadatak vlade biti još jedna runda razgovora sa MMF-om o novom paketu pomoći.

Uslovi MMF-a su unapred poznati: zemlji su potrebne teške strukturne reforme, čiji će se efekat osetiti tek posle dužeg vremena. Reforme će uticati na oporezivanje i budžetsku potrošnju u sektorima kritične ekonomije, među kojima je energetika. Stanovništvo teško da će biti srećno zbog njih, ali nešto mora da se uradi, jer je vreme da se hvali prošlim dostignućima davno prošlo. Osim toga, značajno se promenila i međunarodna situacija.

Stari novi (ne)prijatelji

Glavni spoljnopolitički pravci ostaće nepromenjeni. U oblasti kinesko-pakistanskih odnosa ne postavljaju se nikakva pitanja - partnerstvo za sve opcije sigurno će ostati imperativ za spoljnu politiku Pakistana. Međutim, nije sigurno da pakistanski koridor izaziva toliko interesovanje u Pekingu. Bez obzira na to, politička, trgovinska, investiciona i vojna saradnja između Pakistana i Kine zahtevaju da svaka administracija u Islamabadu vodi predvidljivu i doslednu politiku prema Pekingu.

Odnos sa Indijom je podložniji iznenađenjima. S jedne strane, odnosi Indije i Pakistana skoro su u potpunosti zamrznuti nakon što je Indija ukinula specijalni status Džamua i Kašmira 2019. Islamabad ne želi da popusti iz ideoloških razloga, dok Nju Delhi ne pokazuje interesovanje za ovo pitanje, s obzirom na to da je jednom za svagda rešeno.

Profimedia
 

Sa druge strane, Šarif je bio taj koji je obezbedio odmrzavanje odnosa sa Nju Delhijem prvo 1999. godine, a zatim 2015. godine, pregovarajući o posetama indijskih premijera Pakistanu. Međutim, pozitivni efekti koje je uspeo da postigne nisu dugo trajali i na kraju su doveli do još jednog vojnog obračuna dvaju naroda. Danas su strane toliko nepomirljive po pitanju ključnog pitanja svoje bilateralne agende da se čak i kratkoročno otopljenje čini malo verovatnim.

Što se tiče Avganistana i granice, još jednog istorijski problematičnog koloseka, sudbinu ovog regiona teško da kontroliše civilna vlast. Situacija u provincijama Hajber Pahtunva i Beludžistan, oštećena terorističkim aktivnostima grupe Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), koji se protivi intervenciji savezne vlade u živote Paštuna i insistira na preformatiranju pakistanske državnosti na način Avganistana pod upravom Talibana, može biti rešena samo korišćenjem oružanih snaga.

Vojni uspeh u popravljanju situacije zavisi od strategije koju odaberu prema militantima i lokalnim stanovnicima nezadovoljnim politikom savezne vlade. Civilno i vojno rukovodstvo ipak dele zajednički cilj - nastavak dijaloga sa avganistanskim talibanima u pokušaju da se postigne kompromis o avganistansko-pakistanskoj granici i pregovara o uslovima za međunarodno priznanje Kabulskog režima.

Odnosi između Islamabada i Moskve, koja pomno prati avganistansku politiku Pakistana i promoviše dijalog o širokom spektru bezbednosnih pitanja, verovatno će ostati nepromenjeni. Pozitivna dinamika rusko-pakistanskih interakcija uočena od 2014. godine usporila je nakon posete Imrana Kana Moskvi 23. i 24. februara 2022. i pokretanja ruske vojne operacije u Ukrajini. Nije bilo vidljivog nazadovanja, ali se nisu pojavili ni napreci.

Očigledno, situaciju dodatno pogoršava zadatak nove vlade da obnovi odnose sa Zapadom. Međutim, primer mnogih zemalja globalnog juga, posebno Indije, pokazao je da je moguće imati partnerstvo i sa Rusijom i sa Zapadom, što može biti od koristi za sve uključene strane.

Bonus video

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike