Borovnici prija i zatvoreno: Kako se na plavom zlatu pravi ozbiljan profit (FOTO/VIDEO)

07.09.2022

17:54

0

Kada se pametno osmisli proizvodnja na borovnici se može odlično zaraditi, pokazuje primer iz Šemšina kod Mladenovca

Borovnici prija i zatvoreno: Kako se na plavom zlatu pravi ozbiljan profit (FOTO/VIDEO)
Borovnice Mićić AgroTV 10 - Copyright Screenshot:AgroTV

Pre desetak godina Aleksandar Milić je pobrao brojna priznjanja za svoje inovacije u gajenju borovnica. Danas ovaj domaćin iz Šemšina kod Mladenovca, nije „samo inovator“ već i uspešan plantažer koji umesto plaketa ubire profit, pokazuje prilog AgroTV.

Da borovnica u Srbij dobija sve više poklonika i među proizvođačima, više nije nikakva novina. Taj trend postoji već neko vreme i ne čini se da je samo „hajp“ kratkog veka. Pre svega tu je odlična otkupna cena, bez mnogo kolebanja od sezone do sezone koje je prisutno kod nekih drugih poljoprivrednih kultura, što budi apetite „novih“ voćara.

Međutim, da sve ne bude potaman pobrinula se priroda, odnosno čovek, sa klimatskim promenama koje sada više niko ne može da ignoriše. Nepovoljni vremenski uslovi, od grada do jakog sunčevog zračenja koje se javlja već u maju, mogu da desetkuju rod. Uzgoj u zatvorenom nameće se kao logično rešenje.

Novo, složenoi ali "radi"

Radmila Koprivica, savetodavac za voćarstvo Poljoprivredno stručne savetodavne službe Beograda kaže da je gajenje u zaštićenom prostoru relativno nov način kada je u pitanju uzgoj borovnice.

- Prednosti su ne samo zaštita od nevremena, već i dobijamo robu van sezone pa je po prirido stvari dosta skuplja nego kada je svi imaju. Naravno, to zahteva sasvim dugačiji pristup, i gotovo je nezamislivo bez saksija – objašnjava Koprivica.

Toga je već neko vreme svestan i Aleksandar Milić, koji borovnicu danas gaji u plastenicima površine po 1.000 kvadrata. Njegove borovnice su u specijalnim saksijama od 25 litara zapremine , sa posebnim holandskim supstratom i instalacijom za đubrenje i navodnjavanje. Ima klasičan plastenik je od duple folije koja se naduvava i ima i frontalno i bočno provetravanje ali i jedna probni, dupli (veroneze), gde se folija diže i spušta.

-  Stalna temepratura, odnos zbir dnevne i noćne temperature, postiže se već u februaru i biljka ima idealne uslove da se „pokrene“, mnogo nego one koje su napolju – objašnjava Aleksandar Milić, inače jedna od pionira uzgoja borovnice u mladenovačkom kraju.

Uzgoj borovnice na otvorenom deluje lakše, „zasadiš-zalivaš-pokupiš“, ali i tu ima mnogo ograničavajućih faktora. Najveći problem je što pronaći zemljište tačno odgovarajuće kiselosti, posaditi biljke a onda ih štititi od grada i zračenja.

Naravno, ni saksijska proizvodnja nije laka.

- Samo što se tiče navodnjavanja, napolju možete da zalijete par puta dnevno, a kad su velike temperature više puta ali ne toliko često kao u zatvorenom. Saksije su male, morate da stalno kotrolišete vlagu, osvetljenost, temperaturu i količinu hrane, sve se brzo dešava – napominje Milić.

Ne opteretiti biljku

Iskusni stručnjak upozorava da se mnogi uzgajivači varaju kada prviše naliju biljku.

- Ona posle obilnog zalivanja četiri sata ništa ne radi, odnosno radi samo mali deo korena dok se ne ocedi. A to nije dobro za plodnost, mora da radi „ceo dan“. Biljka je jedan top sportista kojeg moramo da držimo stalno u treningu i u top kondiciji – ističe Milić.

Sa ovakvom brigom, Milić iz svog plastenika dobija rod svojih sorti djuk, hjuron i drejper, u ekstra i premijum klasi i to u „ranom zrenju“, sedam do 20 dana pre konkurencije na tržištu. Da ima još i dodatno zagrevanje i prinudnu ventilaciju, mogao bi da dobije rod i dva meseca pre „prirodnog“.

- Prinos je, recimo, 3,8 kilograma po žbunu na biljkama sorte drejper, koje još nisu u punoj zrelosti a koje po kalibru i suvoj materiji spadaju u ekstra i premijum klasu. Kod hjurona je prinos nešto manji, oko tri kilograma, ali to je i sortna odlika – kaže Koprivica.

I na kraju, ono što uzgajivače ali i potencijalne voćare interesjue je „matematika“. Kada uradite sve kako struka nalaže, i na jednom aru zasadite 100 biljaka, sa realnim prinosima od četiri kilograma po žbunu, dobijete 4.000 kilograma ploda. A već prva klasa se plaća pet do šest evra po kilogramu.

- Ovolika površina dovoljna je za pristojne prihode jedne prosečne porodice. Naravno uz porodičan rad i iznajmljivanje radnika samo za berbu ili za neke veće radove – zaključuje Aleksandar Milić za AgroTV.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike