Zašto mladi dižu ruku na sebe? Okidača može biti mnogo, ali dve stvari su najčešći problem

20.01.2022

19:00

0

Kod odraslih je depresija lakše uočljiva nego kod mladih

Zašto mladi dižu ruku na sebe? Okidača može biti mnogo, ali dve stvari su najčešći problem
aleksa kika jovan - Copyright Printscreen/Facebook/ DBA.Centar/Jovan Ivic/Instagram

Samoubistvo mladića Jovana Ivića, sina političarke Sande Rašković Ivić, jutros je šokiralo Srbiju. Mladić je pronađen mrtav na pločniku ispred zgrade gde je stanovao.

Prema nezvaničnim podacima Jovan Ivić je i pre mesec dana pokušao sebi da oduzme život popivši veliku količinju lekova, ali to srećom nije uspeo zbog pravovremene reakcije porodice i policije.

Poslednji slučaj kada je jedna mladost ugašena bio je slučaj poznate influeserke Kike Đukić, koja je, kako su mediji pisali, takođe digla ruku na sebe. A sećamo se i mladog Alekse Janković, koji je izvršio suicid zbog vršnjačkog nasilja.

Kao i tada, i sada se postavlja pitanje da li je ovaj čin ikako moguće sprečiti i kako možemo prepoznati suicidnu ličnost?

Prema statističkim podacima od 2017. do 2020. godine 216 osoba starosti do 30 godina je sebi oduzelo život. Iako se ovaj broj s godinama smanjivao sa 67 koliko je bilo 2017. na 45 koliko je bilo 2020. godine, ostaje nerazjašnjeno pitanje koji je to ključni momenat kada se osoba odluči na ovaj drastičan korak?

Šta kaže stručna literatura?

Neki od motiva za samoubilački čin prema stručnoj literaturi:

-  traženje pomoći

- bežanje iz nepodnošljive situacije

- pokušaj uticaja na neku značajnu, drugu osobu

- olakšavanje teškoća drugima

- da bi se drugi uverili koliko je očajno bilo živeti

- gubitak samokontrole

- želja za smrću

 

 

Marina Nadejin Simić iz Društva psihologa Srbije naglašava da ne možemo izdvojiti razloge zbog kojih mladi pokušavaju suicide. Okidač za samoubistvo može biti bilo šta, nekada su to ljubavni problem, školski neuspeh. Ono što je najčešće u osnovi suicidalnog ponašanja mladih je depresija. To su mladi koji nemaju dovoljno razvijene emotivne i socijalne veštine. Povlače se iz socijalnog života, ne uspostavljajući adekvatnu komunikaciju. Osetljivi su i ranjivi.

Na pitanje kako prepoznati suicidalno ponašanje dece ili mladih nema pouzdanog odgovora. Treba pratiti ponašanje dece i mladih, videti da li u dužem period i sa pojačanim intenzitetom traju promene ponašanja.

- Roditelji mogu da prepoznaju da se nešto dešava sa njihovim detetom ako promeni ponašenje i navike. Deca i mladi se povlače u sebe, sve manje se druže, ne žele da razgovaraju, ne raduju se stvarima koje su im ranije predstavljale zadovoljstvo. Menjaju se i navike spavanja. Vrlo često su tu poremećaji spavanja kao što su nesanica, nemogućnost uspavljivanja ili rano buđenje. Nekada počinju  prekomerno da spavaju. Stalno su umorni ili pospani, bezvoljni. Takođe, dolazi do poremećaja navika u ishrani. Deca mogu nedovoljno da jedu i teško ih je naterati da jedu ili s druge strane može doći do kontinuiranog prejedanja. To su neki od prvih pokazatelja da nešto nije u redu... U depresivnom stanju može doći do preterane agresivnosti i bezvoljnosti i apatije koje se smenjuju. Zapažen je pad efikasnosti, pad uspeha u školi, na fakultetu ili u nekim drugim delatnostima kojima se mladi bave - kaže za 24sedam Marina Nadejin Simić.

Kod odraslih je depresija lakše uočljiva nego kod mladih. Ona se kod mladih može pojaviti u obliku agresivnosti, potrebe za konfliktom, necishodnim dokazivanjem, raspravljanjem… Uglavnom kod dece koja su depresivna ili deprimirana, što predstavlja blaži oblik, se mogu pojaviti suicidne ideje koje predstavljaju svojevrsnu potrebu da se pobegne od patnje i nedostatka perspektive ili uviđanja mogućnosti za razrešavanje problema i smanjenje dugotrajne tenzije. Često je pokušaj suicida apel za pomoć, a ponekad je to impulsivni čin koji se u tom trenutku čini kao jedina mogućnost rešenja problema I bekstva od patnje. 

Profimedia
Ilustracija

 

- Razgovor sa decom bez pritisaka je u tom momentu najbolje rešenje ukoliko primetimo da se sa detetom ili mladom osobom nešto dešava najbolje je razgovarati. Roditelji ne treba da vrše pritisak da im se dete ili adolescent otvori jer će ga to samo još više distancirati. Poruka koju bi trebalo da pošaljemo detetu je: "Tu sam za tebe, hajde da razgovaramo. Ako misliš da ne možeš da razgovaraš sa mnom, hajde da nađemo nekog s kim bi mogao". Potrebno je da prate ponašanje i osećanja deteta, i da su stalno na raspolaganju za razgovor. Podrška i razumevanje su ključni u tim situacijama. Ono što nikako ne treba raditi je paničiti. Jer ako dete vidi roditelja koja paniči, i ono će samo će se još vise uplašiti ili će se javiti osećanje krivice što uznemiravaju roditelje. Kada su simptomi izraženi i dugo traju, neophodno je potražiti pomoć stručnjaka, makar i u vidu saveta roditeljima kao da motiviše svoje dete da razgovara sa ekspertom za mentalno zdravlje - izjavila je Marina Nadejin Simić.

Psihološkinja je objasnila i da deca koja imaju poznate i uspešne roditelje mogu da trpe određene pritiske zbog toga.

- Imala sam u karijeri takve slučajeve. Za roditeljstvo su vam potrebne dve važne komponente. Jedna je da detetu treba postaviti granice. To su neki zahtevi, pravila ponašanja, standardi koje dete treba da pokuša da dostigne. Granice ne treba uvek da budu striktne i rigidne. Preterani zahtevi, na primer da dete mora da ima sve petice, da se bavi aktivnostima za koje nema interesovanja, da upiše školu ili fakultet na osnovu želja roditelja su često osnova za nezadovoljstvo i kontinuirani stres deteta ili mlade osobe. Druga važna komponenta koja gradi naš odnos sa detetom je bliskost. Svi mi volimo svoju decu, ali ljubav i bliskost nisu isto. Bliskost je odnos koji poručuje da smo tu za našu decu, da ih podržavamo i kada su neuspešni, da ih prosto razumemo. Kod roditelja koji nije blizak sa svojom decom, koji nema razvijenu komunikaciju, gde se dete oseća zanemareno i neshvaćeno, postavljanje granica, čak i kad nisu ekstremne, može uticati negativno po dete. Najgora kombinacija je kada dete nije blisko sa roditeljem, nema doživljaj da ga roditelj razume i podržava, a zahtevi roditelja su preveliki. Detetu ili mladoj osobi je onda u fokusu potreba da se dokaže i zadovolji standarde roditelja, kako bi ga roditelj “voleo”. To izaziva hronični stres i nezadovoljstvo deteta. Mislim da je tajna uspešnog roditeljstva u građenju odnosa ljubavi, razumevanja i podrške detetu od najranijeg uzrasta- rekla je ona.

 

SOS telefon za pomoć osobama koje razmišljaju o samoubistvu

Broj 0800 309 309, opcija 1, SOS telefon je koji radi 24 sata, a na koji se javljaju stručnjaci za sprečavanje samoubistva - lekari Klinike za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević".

Služba urgentne psihijatrije prima pacijente 24 sata bez zakazivanja, bez knjižice i bez plaćanja, a Centar za mentalno zdravlje od 9.00 do 18.00 prima bez zakazivanja.

Ukoliko vam je potrebna pomoć, svakog dana možete pozvati i volontere Centra "Srce" od 14 do 23 časa na broj telefona 0800 300 303 ili im se obratiti mejlom na [email protected], kao i preko četa na sajtu www.centarsrce.org.

BONUS VIDEO

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike