Najveće selo u severnom Banatu
U Mokrinu su rođeni Mika Antić i Raša Popov
Nedaleko od Kikinde nalazi se Mokrin, selo koje se pod ovim imenom prvi put pojavljuje 1723. godine. Kažu da su tada prvi naseljenici ugledali mnogobrojna jezera sa lokvanjima i svi su pomislili da je to mokri krin, i tako je Mokrin dobio ime.
Mika Antić je za Mokrinčane imao drugo objašnjenje:
– Zato što smo mokra braća! Zato što je to velika poplava u ljudima, poplava osećanja, poplava ljubavi i ludosti.
O svom rodnom selu Mika je ovako pisao:
– Bio sam širom sveta, video mnoga neba, ali tvrdim, smem da se zakunem: nigde zvezde nisu tako velike i niske kao u Mokrinu. Kao zlatne jabuke. Imam utisak da možeš da ih uzbereš. Saginješ se kada prolaziš ispod tih zvezda…
Mokrin krase skromni i vredni ljudi koji su s prvim petlovima na njivi. Pored Mike Antića, u ovom selu rođen je i Raša Popov. Njima u čast se svake godine održavaju manifestacije kojima se čuva sećanje na „enciklopedijske umove“, kako ih je nazvao pesnik Pero Zubac.
U Mokrinu se nalazi jedna od najpoznatijih nekropola iz ranog bronzanog doba, a nedavno je Narodni muzej Kikinde počeo nova iskopavanja koja su bila obustavljena 1969. godine. Plan je da se otkopa pet od 10 grobova i primenom savremenih metoda dođe do novih saznanja. U tu svrhu je Ministarstvo kulture Srbije Muzeju dodelilo 700.000 dinara.
Više od 50 godina u selu se održavaju tri manifestacije: Svetsko prvenstvo u borbi gusana, Svetsko prvenstvo u tucanju uskršnjim jajima, kao i „Dani ludaje”. Tada se broj stanovnika uveća za nekoliko puta i sve vrvi od znatiželjnika.
Svake godine, na Božić, bez obzira na vremenske uslove, u Mokrinu se održavaju trke na neosedlanim konjima, jer tradicija se mora poštovati. Trke se održavaju u čast ratnika od pre Prvog svetskog rata koji su jahali neosedlane konje.
Tokom svih ostalih dana u godini ovde ćete uživati u miru i spokoju. Mokrin vredi posetiti i zbog specijalnog rezervata prirode „Pašnjaci velike droplje”, a tu je i stara austrougarska parna pumpa.
Nekoliko domaćinstava se bavi etno-turizmom, a deo obavezne ponude su banatski specijaliteti čiji se nazivi teško izgovaraju: rinflajš, gomboce, jabuke u šlafroku, čušpajz, šnenokle, gurabije, peklet, kitnikes… Ono što se lagano izgovara i fino jede je uvijeni sir ili sir listaš, po kome je Mokrin poznat, kao i turoš lepinja, koja se takođe pravi od sira.
U svakom slučaju, kad krenete u Mokrin, zaboravite na dijetalne proizvod i uživajte u bogatom ukusu specijaliteta u kojima su se ukrstili uticaji mađarske, rumunske, austrougarske i turske kuhinje.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari