Kapetan Vlado upravljao je jedinim našim vatrogasnim brodom: Gasimo brod i odjednom počinje da tone! A unutra kolege tonu s njim... (VIDEO)

19.11.2022

19:55

0

Kapetan broda "Vatrogasac" postaje se tek u zrelim godinama, a raditi na njemu je svakodnevna avantura

Kapetan Vlado upravljao je jedinim našim vatrogasnim brodom: Gasimo brod i odjednom počinje da tone! A unutra kolege tonu s njim... (VIDEO)
Vlado Vukas vatrogasac - Copyright Vlado Vukas ustupljene fotke

Vlado Vukas bio je godinama kapetan broda "Vatrogasac", koji je prvi vatrogasni brod za gašenje požara u Evropi. Brod je napravljen davne 1979. godine u Jugoslaviji i stvoren je, upravo, da bi se njime gasili požari sa reke.

Vukas kaže da ga je sudbina povezala sa ovim brodom i njegovim budućim zanimanjem. U vojsci je bio u mornarici, ali nikada nije sanjao da će radtiti na brodu.

- Došao sam u policiju i počeo da radim. Videli su u mojim dokumentima da imam zvanje za rad na brodu i prebacili su me u rečnu policiju. Moje prvo radno mesto 1984. je bilo obezbeđenje tog broda, koji je u ono vreme imao status objekta posebne namene. A godinu dana sam ga obezbeđivao da uopšte fizički nisam bio na njemu! Čuvao sam ga sa obale, kao i bilo drugi objekat - kaže on.

Nakon godinu dana na brod ga je pozvao izvesni kapetan Vlada, ali Vukas je imao problem da napusti radno mesto. Tek posle nešto ubeđivanja, poslušao je kapetana.

- Bilo je hladno, neki sneg... ja uđem unutra, a tamo tepih. Kaže mi kapetan skini čizme i evo ti papuče! I ja tako, šta ću... - priča Vukas.

Na prvi pogled mu se svidelo to što je na brodu bilo prijatno, pa je starijeg kapetana pitao kako da i sam postane deo posade. Ali mu je on odgovorio da mora da uči!

Vlado Vukas ustupljene fotke
Brod Vatrogasac

Kapetan broda se postaje u zrelim godinama

Vlado je išao na kurs za komandira vatrogasno-spasilačkih jedinica, gde je naučio puno stvari iako kaže da "i pod stare dane učiš".

- Sa 33 godine života sam konkurisao kao mlad poručnik da dođem na taj brod a tadašnji komandant, jedan od vizionara koji je učestvovao u pravljenju broda, rekao mi je da sam mlad za kapetana - priča Vlado, koji je smatrao da ima dovoljno godina za ovaj poziv. 

- Tako da sam ja na brod došao tek 2012. godine. Imao sam 52 godine. To je za mene bilo prilično iskustvo u svim sferama rada. I sa ljudima, na poslu, ali i na vodi van plovnog puta - kaže on. 

Zapravo, brodovi su najbezbedniji kada se nalaze na plovnom putu jer tu imaju dovoljnu dubinu da se kreću. Ali na vatrogasnom brodu skoro čitav posao se obavlja van ovog puta gde su ogromni rizici da se nešto loše desi. 

Kaže da u radu na vodi imate dva "smrtna" neprijatelja, tačnije vatru i vodu, zbog čega se i sama obuka razlikuje.

Prvi susret vatrogasca sa brodom

Vatrogasac završi osnovnu obuku u vatrogasno-spasilačkim jedinicama, a onda dolazi na brod.

- Kada dođe na brod on se tu susreće sa niz drugih stvari i drugim profesijama. On mora da uči za mornara godinu dana, da bi mogao da izađe i polaže ispit i dobije ovlašćenje da bi uopšte mogao da radi na brodu. On ne može da radi na brodu odmah kao vatrogasac, već kao član posade za bezbednu plovidbu. Da vam kažem, nekada radi i kao doktor, i kao kuvar... totalno je drugačije, i tu ne mogu da rade ljudi koji nemaju DNK za taj posao. To se ne radi za platu - objašnjava bivši kapetan.

Vukas kaže da dolaze ljudi i ne mogu da se snađu jer je to za njih opterećenje, ali i visoko-obrazovani kojima je to činilo životno zadovoljstvo.

U toku rukovođenja broda osmišljavao je razne obuke, pa je tako želeo da zna i kako da interveniše u slučaju da mu vatrogasac padne u vodu.

- Oni ulaze u vatru i oni su opremljeni sa opremom  koja ima 30 kilograma, ako ne i više. I sada zamislite situaciju da se jedan vatrogasac sa neke barže spotakne i sa tom opremom upadne u Dunav. Prvo magla, drugo ne vidi se ništa od dima i treće imate vodenu struju koja ga nosi brzinom od 5-6 km/h - kaže Vukas i dodaje da je potrebno vreme da se organizuje spasavanje a može se desiti da vatrogasac potone.

S obzirom da je živeo u Danskoj gledao je i njihove spasilačke službe kako vežbaju, ali takvih vežbi u Srbiji nije bilo jer se smatralo da su spasioci na kopnu isto što i na vodi. Međutim, kapetan kaže da to nije isto.

- Zamislite tehničko sletanje aviona na vodi... ko će da bude nosilac posla spasavanja na vodi? Ko prvi stigne? Pa ne može tako, postoje pravila. Svake godine 160 kruzera dođe u luku Beograd. Recimo, na jednom brodu imate 12 invalida. Šta ćemo sa evakuacijom tih ljudi? Ja nemam Hitnu pomoć koja će da dođe. Mi smo i Hitna pomoć, i policija... - kaže bivši kapetan.

I upravo zbog toga je organizovao obuku za svoje vatrogasce na vodi, iako takva obuka nigde nije bila propisana. 

- Prvo spustimo bocu i vidimo tone. I onda razmišljamo: "Boca tone, normalno da će da te vuče". Ali neće da te vuče! Jer tvoja zaštitna oprema kada upadneš u vodu poprimi vazduh i to te drži na vodi. Plus imaš kiseonik koji udišeš i voda ne ulazi ni kroz masku, ni kroz filter... i onda smo ustanovili da će neko biti živ, neće se udaviti i da mi imamo vremena da spustio čamac i dođemo do njega bez panike! - kaže on.

Brod puni 12 cisterni odjednom

A koliko je brod "Vatrogasac" moćniji od običnih cisterni za gašenje požara govori i brzina kojim je u stanju da ih napuni.

- Cisterna od 10.000 litara se puni 20 minuta na hidrantu, a brod puni 12 cisterni odjednom za dva minuta! Dva motora direktno izvlače vodu iz reke i pune cisterne. Dva monitora koja imaju snagu 10.000 litara vode u minuti. Koja bacaju svoj mlaz 150 metara. Prednji monitor je za gašenje požara, a zadnji za razbijanje. To znači da kada ja zadnji monitor usmerim, pa ugasim motore taj brod se kreće napred bez elise! Taj monitor probija, a ovaj drugi gasi požar - objašnjava on.

Za gašenje jednog broda potrebno je, kako kaže on, svega par minuta.

- Imali smo brod "Džoker" koji je goreo i imao plinske boce na terasi zahvaćenom požarom. Mislim da je bilo pet ili šest plinskih boca, a pet metara od tebe stotinak ljudi snima i slika šta se dešava. Naš brod stoji 50 metara odatle i "guši" vatru sa gornje strane i hladi boce. Zbog visokog vodostaja vatrogasci sa kopna nisu mogli ni da priđu. Da nas nije bilo, bilo bi svašta! A to je samo jedna intervencija - opisao je Vlado.

Na pitanje koje mu je gašenje bilo najteže, on kaže da se tu ne razmišlja mnogo jer nije isto gasiti na brodu i kopnu.

- Primera radi, gasimo požar a u međuvremenu se istopio dovod vode koji niko nije isključio. Znači, em gasimo sa vodom, em imamo prodor vode jer se topi brod koji gasimo. On tone. Svi vatrogasci koji su unutra i gase požar tonu zajedno sa njim. I šta radiš u tom trenutku? Pa, moraš da obezbediš mesto gde će da se izbacuje ta voda, što znači pumpe koje ćeš da ubacuješ unutra pored te vatre koja gori i vode koja ključa i prodire unutra. Unutra je bilo troje vatrogasaca, jedan od njih je oficir koji je sada kapetan na "Vatrogascu". Nemaš ti tu mnogo izbora, a brod tone od dva do pet minuta - kaže Vlado Vukas.

Ponosan je na to što za vreme njegovog komandovanja jedinicom niko nije poginuo, niti je imao povređene ljude.

- A imao sam svašta. Kada su bile poplave u Obrenovcu bili smo u borbenoj gotovosti i imali smo veliki problem sa splav-kućama koje idu niz vodu. Voda ih nosi 10-15 kilometara na sat! I sad zamislite nemački kruzer koji čeka kako će da ga udari taj splav! A ja "utrčavam" sa našim brodom jedno pet-šest metara ispred i izvlačim taj kompletan splav na pola reke! - priča on.

Kapetan kaže da je teško objasniti odnos posade i ljubav prema brodu.

- Ja sam više vremena provodio na brodu nego kod kuće. Ne može da se poredi ni sa jednim poslom koji sam radio. A radio sam na brodovima... Vatrogasni spasilački brod je specifičan. To je vrh pijadestala profesije na vodi - zaključio je Vlado Vukas.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike