INTERVJU Marko Đurić: Vaspitavam ćerke sa puno ljubavi, ali strahujem od iskušenja i paklenih opasnosti

13.01.2022

19:30

1

Moja supruga Andrijana ponekad za praznike organizuje divne događaje za supruge drugih ambasadora i američkih zvaničnika, kaže ambasador Srbije u Americi

INTERVJU Marko Đurić: Vaspitavam ćerke sa puno ljubavi, ali strahujem od iskušenja i paklenih opasnosti
Marko Đurić - Copyright Privatna arhiva/Marko Đurić

Proslava srpske Nove godine zajedničko je odličje naših ljudi gde god se nalazili, kaže na početku razgovora za 24sedam Marko Đurić, ambasador Srbije u Americi, duboko ubeđen da je to jedan od malobrojnih nacionalnih rituala koji nas mogu držati na okupu, ali i prilika da se kao mali narod izdvojimo uz velike civilizacije koje, uz globalnu novu godinu, obeležavaju i nove godine prema svojim kalendarima.

Marko Đurić ne krije koliko voli svoju zemlju, obeležavanje njenih praznika, poštovanje tradicije, te da će s porodicom i sunarodnicima u dalekoj Americi proslaviti pravoslavnu Novu godinu.

 - Slavimo u srpskoj crkvi Sv. Luke u Potomaku, u Merilendu. Otac Vasilije i njegova supruga Jelena stvorili su fenomenalan ambijent i ulažu mnogo truda kako bi okupili srpski narod. Veoma poštujem i volim srpsku tradiciju, ali isto tako poštujem tradicije drugih naroda koji žive na srpskom državnom i etničkom prostoru. Srpska tradicija je naš ponos, naše bogatstvo i naša duša. Ali smatram da ona uglavnom nije očuvana, da je se držimo malo i veoma fragmentarno. Žao mi je zbog toga.

Privatna arhiva/Marko Đurić
 

 

Da li Srbi poštuju tradiciju i da li smatrate da su i u današnje vreme porodične vrednosti suština zdravih porodičnih odnosa?

 - Srpska tradicija i kultura se još uvek nisu do kraja adaptirale na novu stvarnost, u kojoj većina Srba živi u gradskim naseljima. Sa masovnom seobom iz sela u grad tokom 20. i 21. veka tradicija se kod većine svela na nekoliko, krajnje svedeno i gastronomski obeleženih crvenih slova. Mi Srbi smo mnogo više od toga, i u vrednosnom i u istorijskom smislu. Zaista se moramo potruditi da nam deca, osim o patrolnim šapama i transformersima, znaju ponešto i o Božiću, caru Lazaru, konju Šarcu i vili Ravijojli. Treba truda, ali sve je to do nas. Želja bi mi bila da, šta god radio u budućnosti, pomažem u meri u kojoj mogu stvaraocima koji su zainteresovani za to da ekranizuju, digitalizuju i savremenim medijima prilagode našu liriku i našu epiku, našu istoriju, kulturu i naš duh. Rad na očuvanju i procvatu našeg identiteta smatram jednim od svojih najvažnijih dugoročnih ciljeva u politici. Videćemo da li ću uspeti nešto da doprinesem. Put je i na tom polju dug i trnovit.

Šta će se naći na vašoj trpezi za srpsku Novu godinu?

 - Kod mene ništa bez pečenja, a teletina ispod sača je idealna. Uz to, biće obilje krompira, ruske salate i, naravno, prebranca. Veoma klasično. Jedino što sam, evo već pun mesec, izbacio slatkiše iz ishrane.

 - Veliki sam zaljubljenik u obeležavanje srpske Nove godine. To je naša posebnost. Ne vidim u njoj samo pravoslavnu duhovnu komponentu, koja nesumnjivo jeste značajna, već i kulturološku i identitetsku komponentu. Smatram da proslava srpske Nove godine doprinosi posebnosti turističke ponude naše zemlje. To što u njoj ne vidimo šansu, što ona pada u drugi plan i što ne nalazimo bolji način da kroz nju slavimo naš identitet, kulturu i tradiciju, smatram našim kolektivnim propustom i potvrdom kritika koje se mogu čuti, da smo kolektivno skloni pomodarstvu. Kada je bila u modi, svi su slavili, kada je moda popustila, popustila je i tradicija.

Privatna arhiva/Marko Đurić
 

Koliko je teško napraviti ravnotežu između porodice i posla?

 - To dosta zavisi i od prirode posla. Ako brinete osim o svojoj porodici i o dobrobiti drugih porodica, onda se vaše obaveze razlikuju. Važno je da čovek bude pošten prema sebi, te da ne stavlja lične ambicije ispred porodice. Međutim, kada je zaista reč o istinskoj dužnosti prema širem kolektivu, onda neretko i vreme provedeno s porodicom mora da trpi. Žao mi je što nisam uvek do kraja skoncentrisan na odrastanje moje tri ćerke. Često delim energiju i vreme s drugima. Osećam se ponekad krivim zbog toga, ali se uveravam u dugoročnu, širu svrhu. Reč je o prioritetima različite prirode.

Kako izgleda život na relaciji Beograd - Vašington i kako ste se porodično prilagodili novom načinu života?

 - Beograd je balkanska metropola, po duhu to je uvek bio i to je ostao. Poslednjih godina, i u pojavnom estetskom smislu, sve više zrači privlačnost životnih mogućnosti koje nudi, sve lepših javnih prostora, kulturnih sadržaja... Čestitam ljudima koji su na tome radili, a koje pljuju svaki dan. Počev od onih koji su za to plaćeni, pa sve do svih nas zajedno, razmaženih Beograđana, kojima nikada ništa ne valja i nikada ništa nije dovoljno dobro. Posle ćemo se s nostalgijom sećati onih koji su se nešto trudili, ali to će biti, po pravilu, za jedno pedeset godina. Eto. Ponosan sam na Beograd, ako me pitate. Na njegovu širinu, duh i lepotu.

 

Privatna arhiva/Marko Đurić
 

 - Vašington je prelep grad. Moram biti potpuno iskren. Veoma se lako uvuče pod kožu. Izuzev centra, koji svi vidimo na TV-u i koji je ceo izgrađen po projektu čuvenog francuskog arhitekte Lafajeta, Vašington odlikuju kilometri i kilometri prelepih šumovitih rezidencijalnih četvrti sa raskošnim i lepim porodičnim kućama. Međutim, najveća njegova vrlina su ljudi i njihova raznolikost. Tako da smo se veoma lepo uklopili. U gradu sa oko 700.000 stanovnika, dakle nešto većem od Zagreba, stanuje više od 30.000 diplomata, preko dve stotine hiljada državnih službenika, radnika u kompanijama, ljudi koji upravljaju državom sa 332 miliona stanovnika, koja uz to ima dominantan uticaj u zapadnoj civilizaciji. Reč je o specifičnom soju ljudi, među kojima su mnogi generacijski porodično posvećeni služenju svojoj zemlji, ali i neverovatno samodisciplinovani u stalnom radu na sebi, kako mentalnom, tako i fizičkom. Oni se kroz svoj dan retko kada kreću bez do kraja razrađenog i pažljivo osmišljenog plana. I rade, rade, rade. Trudim se da ne zaostajem, a gde mogu, i preteknem takav tempo.

Da li je moguće negovati tradiciju daleko od svoje zemlje?

 - Moguće je. U Americi sam sreo ljude koji su treća, pa čak i četvrta generacija iseljenika koji govore nekakav srpski, redovno idu u srpske crkve, vole i poštuju svoju kulturu i običaje. Sreo sam mnogo poštenih i vrednih ljudi koji su ovde došli da naprave nešto za sebe i svoje porodice ili gonjeni ratnom nevoljom. Doduše, sreo sam i one kojima je Srbija uvek kriva za sve lične neuspehe i nedostatke. One plahe i lakome kojima je neprijatno da kažu da su Srbi zato što to nije fensi i popularno, zato što je u internet pretraživaču reč Srbin više povezana sa rečju genocid nego što je to slučaj sa Hitilerom, Ajhmanom ili pak Musolinijem. Da ne govorim o nekim savremenijim ličnostima. Sreo sam i one koji će za papirološku ili materijalnu privilegiju reći ili napisati sve najgore o svojoj zemlji i narodu, jer su porazili sami sebe, pa u duši sa njom raskrstili.

Privatna arhiva/Marko Đurić
 

Kako u Vašingtonu obeležavate praznike?

 - Najčešće u srpskoj crkvi Sv. Luke u Potomaku. Moja supruga Andrijana takođe ponekad za neke od naših praznika organizuje divne događaje za supruge drugih ambasadora i američkih zvaničnika. U američkoj političkoj kulturi je uloga supruge ili partnera zvaničnika dosta izraženija i to je dobar kanal koji takođe nastojimo da koristimo.

Kako vaspitavate svoje ćerke?

- Sa puno ljubavi. Mislim da je to ono najvažnije što treba da osete od mene. Obožavam da se igram i blesavim sa njima i tako najčešće provodimo vreme. Trebalo bi da se više uključim u pedagoški aspekt odgoja. Plašim se da ne ispadnu razmažene i, kao većina roditelja danas, strepim od brojnih iskušenja i paklenih opasnosti savremenog društva.

 

 

Da li biste voleli da i one sutra, kada odrastu, nastave tradiciju poštovanja pravoslavnih običaja?

 - Bio bih neizmerno srećan da i za njih srpstvo bude duhovna vertikala, svetionik i putokaz. Ali da iznad svega budu ljudi. Srpstvo je sa mene čojstvo, plemenitost i ljubav prema svim ljudima. Da se takmičimo sa ostalima po principima i dobroti, a ne u količini zla koju možemo da nanesemo.

Kakva su vaša druženja za vreme praznika, da li zasvirate gitaru, i šta je na vašem repertoaru?

 - Ponekad otpevam nešto zajedno sa porodicom ili prijateljima, ali to ne volim baš javno da eksponiram, nekako je to deo intime koju volim da čuvam.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike