Gordana je preživela pakao u Podujevu, ali se već 20 godina bori za Srbe na KiM: Razbacanih tela i mraka u autobusu i dalje se sećam (FOTO)

09.03.2022

06:55

0

Mislila sam da su nas gađali zoljom, da su ljudi pobijeni, živo se seća strašnog događaja Gordana Đorić

Gordana je preživela pakao u Podujevu, ali se već 20 godina bori za Srbe na KiM: Razbacanih tela i mraka u autobusu i dalje se sećam (FOTO)
gordana djoric autobus nis ekspres 55 - Copyright Printscreen/YouTube/AP/24sedam/Nenad Vujanović

Gordana Đorić, nadasve hrabra žena, majka i baka, velika Srpkinja.  

Za sebe kaže da je preduzetnica, i to s ponosom ističe. Predsednica je Udruženja poslovnih žena „Avenija“, koje već više od 20 godina bije bitku sa institucijama u Prištini i bori se za bolji život Srba na KiM.  
 
Ni bombe ni horde Albanaca je nisu uplašile niti pokolebale u želji da se bori za sebe, svoju porodicu, ali i mnoge druge srpske porodice koje su odlučile da ostanu u južnoj srpskoj pokrajini, i pored pritisaka.  
 
Nedavno je Gordana pomogla Srpkinji Mariji Novaković da, posle 22 godine, dobije ključeve od stana u Prištini koji je dve decenije bio uzurpiran. 

Gordana Đorić ističe da žene u južnoj sprskoj pokrajini i dalje teško žive, posebno kada je reč o zapošljavanju.

- One nemaju mogućnost da kreiraju neku politiku ni u kući ni u samom društvu, ali se nadamo da će se to promeniti - kaže ova hrabra žena. 

 
Vrlo skromna, kaže da bez hiljade žena koje su radile na projektima u Udruženju „Avenija“ ne bi uspela da pomogne našima na KiM.

A pomagala je i pomaže svesrdno…

24sedam/Nenad Vujanović
 

 

- Bilo je to ludo vreme posle bombardovanja. Većina ljudi je proterana iz gradova i preduzeća. Imala sam veliku firmu u Prištini i odmah smo se organizovali po srpskim sredinama i registrovali udruženja preduzetnika. Živimo i dalje u patrijarhalnoj sredini, ali u takvim, teškim situacijama žena pokazuju veliku hrabrost – kaže Gordana za 24sedam, i dodaje da su im dosta pomagali i Kfor i međunarodne organizacije. 

- Naše udruženje je uskakalo u svim situacijama – od humantarne pomoći do zaštite života. 

Seća se i martovskog pogroma 2004. godine i zbrinjavanja Srba koji su bežali pod naletom albanskih hordi.
 
- U našoj kući je, kada se desio pogrom 2004. godine, bilo 30 ljudi. Samo kod mene je radio telefon. Svakog minuta smo bili u kontaku sa ljudima iz Obilića, Kosova Polja i Prištine koji su trpeli pritiske od albanske horde koja im je palila kuće. Usmeravali smo ih kuda da idu, gde je bezbedno… - seća se naša sagovornica i nastavlja: 

 - Sticajem okolnosti, naš ansambl „Venac“ vratio se iz Niša. Bili su u Čaglavici, i kada su nagrnuli demonstranti, trebalo je zaštititi te mlade ljude. Odmah smo ih smestili ovde, kod mene kući, a Kfor nam je doneo dušeke. Organizovali smo blokade za grupe Albanaca koje su dolazile iz Lipljana, dok nije došao Kfor iz „Bondstila“. 

Pomagali i novčano i pravno, ali se bore i za zdrav život

24sedam/Nenad Vujanović
 

 

Gordana ističe da je njeno udruženje novčana sredstva iz dijaspore direktno usmeravalo ljudima kojima je pomoć bila potrebna, a ono na čemu godinama rade je da međunarodnu zajednicu i njene institucije nateraju da utiču na kosovske institucije da se Srbima vrati njihova imovina i da se sudski procesi privedu kraju.

Naravno, opstanka nijedne nacije nema bez očuvanja kulturnog identiteta, pa tako Gordana i žene iz južne srpske pokrajine dosta rade na očuvanju kuturne baštine. 

- Mnogo smo uradile na očuvanju kulturne baštine, naših običaja, nacionalne kuhinje... Imamo radionice u kojima izrađujemo nošnje sa etno-motivima. Posedujemo više od 30 haljina, koje mogu da iznajmljuju sve naše žene, besplatno. Jedna je nešto sašila, druga izvezla, treća istkala. Takođe, organizujemo manifestacije „Zlatne ruke kosovske devojke“ i „Tradicija nas je očuvala“, a za Vidovdan u manastiru Gračanica organizujemo izložbu – ponosno kaže Gordana Đorić.


Preživela eksploziju u autobusu „Niš ekspresa“

Printscreen/YouTube/AP
 

 


Inače, Gordana je jedna od desetine onih koji su preživeli masakr iz 2001. godine kod Podujeva. 

 Tog 16. februara Albanci su postavili bombu pod autobus „Niš ekspresa“ pun srpskih civila. 
 
- Tog dana su mnogi moji sugrađani krenuli put Prištine, jer su bile zadušmice. Nalazila sam se u prvom autobusu „Niš ekspresa“, a bilo ih je ukupno šest. Ispred nas su bila vozila Kfora. Kada smo završili s procedurom na administrativnoj liniji oko pretresa i popunjavanja obrazaca, polako smo krenuli – priča Gordana, grčevito stiskajući šake. 

Kaže, to je poslednje što pamti, sve dok posle eksplozije nije otvorila oči.

- Kada me neko pita da li se sećam eksplozije, prosto ne znam šta da kažem. Sećam se kada sam se osvestila, taj prizor ću pamtiti dok sam živa. Bilo je polumračno u autobusu, osećao se jak dim. Nisama bila svesna toga gde se nalazim, šta nam se desilo, ali sam posle nekoliko minuta shvatila. Mislila sam da su nas gađala zoljom, da su ljudi pobijeni... Čula sam putnika koji je dozivao ranjenu majku. Kroz maglu sam ugledala prednji deo autobusa, videla sam da je raznesen. Kada sam se okrenula, autobus je bio prazan, videla sam scenu… To je izuzetno jako sećanje… - priča kroz suze ova hrabra žena. - Videla sam trup ljudskog tela zaglavljen u otvoru na krovu, iz njega je curila krv.  

Ova slika je, ističe, obeležila njen život.

Printscreen/YouTube/AP
 

 

- Dugo vremena sam imala košmare zbog te slike. Kada sam ustala sa sedišta, centar za ravnotežu mi je bio poremećen, jedva sam hodala. Pridržala sam se za neko sedište, nisam znala da li da prođem pored tog trupa. Čula sam da me neko doziva i govori mi da skočim kroz prozor. Jedan čovek sa devojčicom je skočio, pa sam i ja za njim. Muškarac se vukao, držao je dete ispod pazuha. Videla sam kroz maglu vozilo Kfora i vojnike koji stoje pored njega - živo se seća Gordana, i dodaje: 

- Svuda oko mene bili su razbacani delovi tela. Nekako smo zajedno stigli do kforovaca. Bili su kao ukopani, a ja sam se sve vreme pitala zašto ne dolaze da nam pomognu.

Ejupi nikada nije odgovarao 

Kao neposredni izvršilac monstruoznog zločina koji je organizovao Veselji, uz Tačijevo znanje, označen je Fljorim Ejupi. Njegov DNK trag nađen je na mestu napada, ali on nikada nije odgovarao za ubistvo 13 civila. Pod misterioznim okolnostima pobegao je iz američke baze „Bondstil“, a pretpostavlja se da mu je u tome pomogla CIA. 

 
- Meni je curila krv iz nosa i tada nisam znala da imam ozbiljnije povrede. Jedno vreme smo ležali na zemlji, a potom je stiglo drugo vozilo i transportovalo nas je do britanske bolnice u Kosovu Polju. I tamo je bilo strašno. Videla sam mnogo ljudi koji su tražili svoje članove porodice iz tog autobusa smrti. Ta njihova upitna lica... Tu je bio i jedan moj komšija. Njegova ćerka Mirjana Dragović je nastradala, a druga ćerka je bila teško povređena.  

Kao posebno upečatljivu i bolnu sliku ona ističe sudbinu porodice Cokić i njihovog dvogodišnjeg sina Danila. Sedeli su na prvom sedištu iza vozača i na licu mesta su nastradali.

- Dok smo živi, nadaćemo se pravdi - ističe Gordana. 

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike