Majkl Džordan, pa svi ostali! Na današnji dan rođen je "leteći" i najveći! (FOTO/VIDEO)

17.02.2024

07:15

0

Autor: D. N.

Osvojio sve što se može, a posebno teška je za njega bila 1993. godina, zbog porodične tragedije

Majkl Džordan, pa svi ostali! Na današnji dan rođen je "leteći" i najveći! (FOTO/VIDEO)
Copyright Profimedia

Na današnji dan, od roditelja Deloris i Džejmsa, 1963. godine rođen je Majkl Džefri Džordan, kraće Em Džej, ili "leteći Majkl". Tog 17. februara, u njujorškom Bruklinu ispisana je nova stranice istorije košarke, pošto je rođen "najveći svih vremena".

Ali neki smatraju i da nije najveći samo u košarci. Tako je u jednom izboru "iskočio" i van "kraljice igara", pa je po ESPN-u proglašen za najboljeg sportistu 20. veka, pošto je iza sebe ostavio dve legende, bejzbol igrača Bejba Ruta i boksera Muhameda Alija.

Na sajtu NBA lige, najbolje na svetu tako i piše, uz izjave dva velikana kakvi su Irvin "Medžik" Džonson i Leri Bird.

- Tu je Majkl Džordan, a onda i mi ostali - kazao je svojevremeno Džonson, dok je Bird posle utakmice u kojoj je njegovom Bostonu ubacio 63 poena, rekao sledeće.

- Bog se prerušio u Majkla Džordana - bile su reči legende Seltiksa i NBA lige.

Fenomenalni atleta, sa jedinstvenom kombinacijom gracioznosti, brzine, snage, umetnosti, sposobnosti da improvizuje i neverovatna želja za nadmetanjem, sve to ga definiše kao NBA superzvezdu.

Iako je teško nabrojati, šta je sve postigao, navešćemo ono najbitnije iz karijere. Bio je šest puta NBA šampion, isto toliko puta MVP NBA finala, pet puta MVP lige, 14 puta je učestvovao na Ol star mečevima, tri puta bio MVP na ovom spektaklu, bio ruki godine... Član je i Kuće slavnih, a u penziju je otišao kao NBA igrač sa najviše poena u proseku po meču, 30,1.

Profimedia
 

U penziju je otišao sa 32.292 poena, 6.672 skoka i 5.633 asistencija, a igrao je za Čikago u dva navrata (1984 - 1993, 1995 - 1998) i Vašington (2001 - 2003).

Sa reprezentacijom je dva puta osvojio olimpijsko zlato, u Los Anđelesu i Barseloni

Kako je sve počelo?

Na samim počecima nije delovalo da će Majkl postati košarkaš, kao i da će njegov život obeležiti boravak u Čikagu, a ne u rodnom Njujorku. Ali to nije zavisilo od njega, pošto se porodica (zbog očevog posla) preselila u Severnu Karolinu, kada je imao pet godina. Otac Džejms je mnogo više voleo bejzbol, pa su tu strast zajedno dellili. Ipak, presudan je bio uticaj starijeg brata Lerija, pa se Majkl zainteresovao za košarku.

Ali nije sve išlo lako. U srednjoj školi (Lejni) je bio visok 180 centimetara, ali je bio mršav, pa u tamošnjem košarkaškom timu nije imao šansu. Nisu računali na njega, ali je narednog leta porastao još deset centimetara. A to je bilo posebno važno jer je baš tog leta upisao koledž, Severnu Karolinu.

Kao brucoš bio je u senci Džejmsa Vortija i Sema Perkinsa, ali je na sebe pažnju skrenuo u jednom duelu u NCAA kada je protiv sebe imao kasniju legendu i još jednog brucoša, Patrika Juinga koji je kasnije slavu stekao upravo u tima iz njegovog rodnog Njujorka. Juing je tada studirao na Džordžtaunu.

Tada je Džordan ubacio 16 poena, uz devet skokova, a dao je odlučujući poen za pobedu (63:62) na 18 sekundi do kraja. Kasnije je izabran i za najboljeg koledž igrača godine.

Počela je i NBA karijera

Čikago ga je 1984. godine izabrao kao trećeg pika na draftu. Bolju poziciju na draftu su imali Hakim Olajdžuvon (Univerzitet Hjuston) i Sem Bouvi (Kentaki). Međutim, Bouvi je tokom koledž karijere imao nekoliko ozbiljnih povreda, pa ga Portland nije angažovao. Ali nije ni Džordana, već se opredelio za Klajda Drekslera, kao alternativu.

I te godine, Džordan je ponovo bio u centru pažnje jer je bio deo reprezentacije SAD koja je u Los Anđelesu osvojila olimpijsko zlato. Onda je usledio "šlag na tortu" pošto je izabran za NBA rukija godine. Izabran je i kao član druge postave NBA lige za tu godinu. Takođe, njegovim dolaskom se igra Bulsa unapredila, pa su imali 11 pobeda više u sezoni, u odnosu na prethodnu. U prvoj sezoni beležio je 29,3 poena u proseku, ali ih je u prvoj rundi plej-ofa te sezone zaustavio Milvoki.

I već tada se pričalo, kako su Hjuston i Portland pogrešili prilikom izbora. Jednom je i sam o tome pričao. Nije "likovao" jer ga Portland nije izabrao.

- Bouvi bi se bolje ukolopio od mene. Voleo bih da barem jednom zaigram na Ol staru - rekao je tada Džorden, pa je ova izjava naišla na dobar odjek jer je uprkos velikoj pažnji zadržao skromnost.

Zašto isplaženi jezik?

Jedan od njegovih zaštitnih znakova bio je isplaženi jezik, kada krene u prodor ili na zakucavanje.

Ovu "naviku" je "pokupio" od oca, koji je to činio kada je obavljao popravke po kući.

Takođe, njegova silueta nad košem je jedan od najprepoznatljivijih detalja u istoriji sporta.

Džordanu je dobro išlo i na privatnom planu, pošto ga je Najk izabrao kao jednog od promotera, pa su patike sa njegovim imenom postale brend za sebe. Takođe, ugovor je bio drugačiji od ostalih koje su imale ostale NBA zvezde. Dok je drugima bilo zabranjeno da igraju košarku van sezone, on je mogao. Bila je to klauzula "ljubav prema igri". Takođe, njegova "23" na dresu Bulsa je postala sinonim za NBA širom sveta.

Njegovim dolaskom su promenjena još neka pravila. Nastavio je da nosi šorts njegove Severne Karoline ispod Čikagovog. Zbog toga mu je dozvoljeno da nosi širi i veći šorts iznad kako mu ovaj talični ne bi smetao. Kasnije je zavladala ta moda, komotnijih šortseva, pošto su i drugi košarkaši mogli da ih nose.

Onda je i 1985. godine izabran u startnu petorku Istoka za Ol star meč, a već tada su se pojavile i spekulacije o "miniranju" od strane Ajzee Tomasa. Legenda Detroita, ujedno i saigrač iz Ol star tima, izbegavao je da mu dodaje lopte kako bi umanjio učinak Džordana. Za 22 minuta ubacio je sedam poena, a kasnije je Tomas odbacivao tvrdnje o "sabotaži" saigrača,

Od sezone 1986/87 njegov uspon je bio još veći. Povećaavao je prosečni učinak, pa je tako na primer postavio rekord da je ubacio 40 i više poena u devet uzastopnih utakmica. Na Ol star vikendima je dva puta uzastpno bio najbolji u zakucavanju. Ali Bulsima nije išlo jer ih je u plej-ofu izbacivao Boston.

Počinju i šampionske godine Bulsa

Onda se počelo sa stvaranjem tima koji će kasnije harati NBA ligom. Angažovani su Skoti Pipen i Horas Grent. Te godine je obeležilo i rivalstvo sa Detroitom, odnosno "lošim momcima" (Bad Boys), koje je predvodio Čak Dejli.

Došlo je i do smene na klupi, pa je Daga Kolinsa zamenio Fil Džekson. Ipak, 1990. godine Pistonsi su u finalu Istoka izbacili Bulse posle sedam utakmica. Pa se tada već postavljalo pitanje da li Džordan može da donese titulu, pošto ih tri godine zaredom izbacuju Pistonsi koji su bili šampioni, 1989, 1990. i kasnije 2004.

I konačno, 1991. godine, desio se "prevrat". U finalu Istoka bilo je 4:0 za Čikago, koji je kasnije u velikom finalu pobedio Los Anđeles Lejkerse sa 4:1. Džordanov prosek je bio 31,4 poena, i tada je proglašen za MVP-a NBA finala. Prvi put od ukupno šest.

Naredne godine, u finalu Istoka su pobedili Klivlend sa 4:2, a u NBA finalu Portland istim rezultatom. To je bio ujedno i još jedan okršaj sa Drekslerom. Iste, 1992. godine je bio i deo "pravog" Drim tima, na Olimpijskim igrama u Barseloni.

Sledeće godine, Čikago je osvojio i treću uzastopnu NBA titulu, pošto su u finalu Istoka sa 4:2 izbacili Njujork, a onda je u veliko finalu pobeđen Finiks (4:2), koji je predvodio Čarls Barkli. Na drugoj strani, šampionski tim su uz Džordana činili i Pipen, Grent, Bi Džej Armstrong, Vil Perdju, Bil Kartrajt...

Ta 1993. godina je bila i tragična

Džordan će međutim i tu 1993. godinu pamtiti po lošim stvarima. Imao je problema sa kockom, ali i po porodičnoj tragediji. U junu (20. juna) je odigrana ta ključna, šesta utakmica sa Finiksom, a onda je 22. jula ubijen njegov otac, Džejms.

Iz kuće u predgrađu Šarlota, krenuo je na sahranu prijatelju, automobilom, a onda se zaustavio na parkingu kod grada Lambertona, da bi odspavao. Tada su ga dva 18-godišnjaka, Leri Demeri i Danijel Grin ubili jednim pucnjem u grudi. Motiv je bio pljačka, a oni nisu znali ko ga su namerili da orobe. Kasnije su priznali. tek kada su uzeli novčanik.

 

 

Grin je video ime na vozačkoj dozvoli, okrenuo se ka Demeriju i rekao sledeće. 

- Mislim da smo ubili oca Majkla Džordana. 

Grin je bio taj koji je ispalio smrtonosni hitac u Džordanovog oca, koji je bio u automobilu marke Leksus koji mu je poklonio sin Majkl. Na suđenju, iste godine su priznali da su prvo hteli da opljačkaju motel kraj puta, a onda videli skupoceni automobil. Prvobitan plan je bio da uzmu sve vredno sa automobila, a onda vežu vozača i da ga ostave kraj puta.

Ali kada se Džordan stariji probudio, upucali su ga. Telo su bacili u močvaru neposredno iznad granice Severne i Južne Karoline. Dve nedelje kasnije, telo je pronašao ribar i tada je "klupko" počelo da se odvija. Grin i Demeri su uzeli i još vrednih predmeta iz automobila, uključujući i dva šampionska NBA prstena koja je Džordan poklonio svom ocu, a na kraju su ih odali pozivi telefonom koji je bio u automobilu.

U međuvremenu, porodica nije reagovala prvih dana, jer je Džordanov otac i ranije znao da "nestane", ali nikad na nekoliko nedelja. Ubice su na kraju osuđene na doživotnu kaznu zatvora. I Leri Martin Demeri i Danijel Andre Grin imali su po 18 godina u trenutku ubistva.

Kao što je rečeno, bilo je i problema sa kockanjem. Uoči druge utakmice finala Istoka sa Njujorkom je u Atlantik sitiju izgubio 57.000 dolara

Rekao zbogom košarci, zaigrao bejzbol, pa se opet vratio "kraljici igara"

Tako je u oktobru 1993. godine, objavio da se povlači iz košarke, jer kako je tada rekao, izgubio je volju za igrom koja mu je donela skoro sve u životu. Kasnije je priznao i da je odluku doneo i zbog činjenice da mu je ubijen otac, za koga je bio mnogo vezan.

I zaigrao je bejzbol, što je bio i životni san njegovog oca. Igrao je za Birmingem Baronse, filijalu Čikago Vajt soksa, da bi u novembru 1994. godine Čikago povukao njegovu "23" iz upotrebe. U martu 1995. godine je odlučio da se oprosti od bejzbola, pošto se pojavila mogućnost da bude rezerva.

 

 

Tako da je bilo jasno da će da se vrati košarci. U martu, (18.) 1995. godine izdato je kratko saopštenje "Vratio sam se". Već sledećeg dana je zaigrao protiv Indijane i ubacio 19 poena, ali sa brojem 45 pošto je stari "otišao pod svodove". I na osnovu merenja gledanosti je bilo jasno koilko je Džordan bio popularan. Meč u kojem se vratio na NBA terene bio je najgledaniji u NBA ligi (regularna sezona) još od 1975. godine.

Povratkom Džordana vratile su se i titule u Čikago. Bilo ih je tri, od 1996. do 1998. godine, a u timu su bili i Denis Rodman, Toni Kukoč, Stiv Ker, Luk Longli, Bil Venington...

Kasnije je i vratio "23" iz penzije.

 

 

U finalu 1996. na Istoku pobedili su Orlando sa 4:0, a u finalu Sijetl sa 4:2. Za Supersonikse su tada igrali Šon Kemp, Geri Pejton, Sem Perkins, Detlef Šrempf... Sledeće godine je "pala" Juta (4:2), predvođena legendarnim tandemom Karl Meloun - Džon Stokton, da bi poslednja (za sada) titula osvojena 1998. Opet je protivnik bila Juta i ponovo je bilo 4:2.

Ova titula je ujedno označila i kraj ere "bikova". To je bila poslednja titula, a ko zna kada će biti osvojena neka nova. Leta 1998. godine, usledila je velika rekonstrukcija. Otišao je Fil Džekson, pa je i Džordan ponovo napustio Čikago, a odrekli su se i Skotija Pipena, Denisa Rodmana, Stiva Kera i Luka Longlija.

Nova epizoda, bez Čikaga i konačna penzija

Iako je u januaru 1999. godine rekao da je 99.9 odsto siguran da neće zaigrati za drugi NBA tim, u leto 2001. je ipak promenio mišljenje. Insprisan povratkom Marija Lemjua u NHL, želeo je i on da se vrati. Pa je tako počela epizoda u Vašingtonu, a sve je ozvaničeno u septembru 2001.

Imao je i problema sa povredama, ali je ipak igrao i doprinosio rezultatima "čarobnjaka". Između ostalog je i najavio da će kraj sezone 2002/03 i definitivno značiti kraj, pa je mnogo toga u NBA ligi bilo vezano za ovu najavu. Majami je povukao dres sa brojem 23, iako nikada nije igrao za ovu franšizu, a na Ol staru 2003 dobio je ovacije.

Poslednju utakmicu je odigrao 16. aprila 2003. godine u Filadelfiji. Sa učinkom od 13 poena, na 4:13 do kraja treće četvrtine je otišao na klupu. Ali su navijači u poslednjoj deonici počeli da skandiraju "Hoćemo Majkla", pa je trener Dag Kolins uslišio njihov zahtev.

Na 2:35 do kraja je ušao na teren, a na 1:45 ga je faulirao Erik Snou. Pogodio je oba bacanja, a zatim i otišao na klupu. I to je zaista bio kraj, a ovacije publike, saigrača, protivnika i sudija i ostalih zvaničnika trajale su tri minuta.

I to je bio kraj jedne ere.

Prvi NBA košarkaš miiljarder

U junu 2014. godine je postao prvi NBA košarkaš koji je postao milijarder. 

To je učinio kada je paket akcija u Šarlotu povećao sa 80% na 89.5%.

U Kuću slavnih primljen je 2009. godine, zajedno sa Džonom Stoktonom. "Admiralom" Dejvidom Robinsonom i Džerijem Slounom.

Inače, tri godine ranije, kupio je manjinski paket deonica Šarlota (tada Bobketsa), koji su 2014. godine "prekršteni" u Hornetse. Ali prošle godine je odlučio da ih proda, i dobro zaradio. Prodao je franšizu za 3.000.000.000 dolara, a kupio je za 275.000.000.

Bio je i filmska zvezda

Popularnost ga je "dovela" i u filmske vode. Tako je 1996. godine bio deo glumačke ekipe "Spejs Džema", u kojem su osim njega "glumili" i Duško Dugouško i ostali likovi iz "Vorner Bros" univerzuma.

Onda je 2000. godine objavljen dokumentarac, o karijeri u Čikagu, sa posebnim naglaskom na finale iz 1998. godine..

Najsvežiji je projekat ESPN-a, "Poslednji ples" (Last Dance), iz 2020. godine. Reč je o dokumentarcu od deset delova, koji je ipak objavljen. Bilo je mnogo peripetija jer su brojni detalji snimani u tajnosti. Tako da je trajalo višegodišnje ubeđivanje da se za te snimke dobije dozvola da uđu u film. Ali nije sve ovekovečeno na filmu, pa je režiser Džejsom Hejhir otkrio da je određene delove života želeo da sačuva od očiju javnosti.

Isto tako, uspešan je poslovni čovek, sa vlasničkim udelima u brojnim kompanijama, a u poslednje vreme se pojavljuju vesti o milionskim kupovinama njegove opreme iz igračkih dana.

Profimedia
 

Buran mu je i privatni život

Iz prvog braka sa Huanitom Vanoj ima troje dece, sinove Džefrija i Markusa, kao i ćerku Džesmin. Zahtev za razvod braka su podneli 2002. godine, kako je rečeno zbog nepremostivih razlika. Ali su ipak odustali od tog zahteva. Ipak, četiri godine kasnije, stvarno su se razišli. Huanita je dobila na sudu 168 miliona dolara, što je tada bila najveća suma isplaćena posle razvoda, jednom od supružnika.

Onda je 2011. godine zaprosio dugogodišnju devojku Ivet Prijeto, a venčali su se dve godine kasnije. Bliznakinje Viktoriju i Isabel su dobili pre desetak godina.

Ali je u poslednje vreme, Džordan bio spominjan u medijima i zbog veze sina Markusa, sa bivšom suprugom nekadašnjeg saigrača Skotija Pipena.

 

 

I to je kraj ove priče o Džordanu, koji je i dalje reper svim košarkašima koji su došli posle njega.

Da li će se posle njega pojaviti neko bolji, uspešniji... I ako neko pokuša da napravi poređenje, obično su to dva imena, Kobi Brajant i Lebron Džejms. Jedan nažalost više nije među nama, a drugi je i dalje aktivan.

Ali je Džordan jedan...

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike