Bolest koja zbunjuje lekare! Svi rezultati savršeni, a pacijenti jedva hodaju: Ujutru se probudite, umijete i samo vam nestane snage!

25.12.2023

20:01

0

Dijagnostifikovanje bolesti može da potraje i više godina jer se prethodno rade sve druge analize kako bi se isključila druga oboljenja

Bolest koja zbunjuje lekare! Svi rezultati savršeni, a pacijenti jedva hodaju: Ujutru se probudite, umijete i samo vam nestane snage!
Nesvestica (ilustracija) - Copyright Profimedia

Veliki broj ljudi verovatno nikada nije ni čuo za sindrom hroničnog umora niti zna da je to ozbiljna bolest, ali to ne treba da brine jer ovaj sindrom čak ni puno lekara ne priznaje za ozbiljan poremećaj.

Međutim, za ovu bolest leka neka a obolele može toliko da iscrpi za kratko vreme da bukvalno ne mogu da obavljaju ni osnovne potrebe koje imaju poput umivanja.

Da stvar bude gora, dijagnostifikovanje traje izuzetno dugo a na početku svi rezultati su vam savršeni!

- Vi kada krećete u potragu za dijagnozom, svi vam rade osnovne pretrage. Onda šetate od jednog do drugog lekara, gde vam ništa ne nađu. Kod ove naše bolesti problem je što su sve osnovne analize u redu. Krvna slika je najčešće idealna. Recimo, meni kada je jetra otkazivala sve druge analize su mi bile perfektne - počinje za 24sedam priču Ina Ignjatović, predsednica Udruženja obolelih od sindroma hroničnog umora i krize svesti.

Ina kaže da je za pet godina postojanja udruženja imala priliku da razgovara sa preko hiljadu ljudi koji imaju sindrom hroničnog umora.

- Često budemo praćeni povišenim temperaturama, kratkim dahom, padom u nesvest, zujanje u ušima, upale grla... temperature koje to prate su obično niske nešto preko 37 stepeni. I zamislite da ste u takom stanju mesecima! U mom slučaju je to bilo ujutru u uveče svakog dana, šest meseci bez prestanka! I onda nemate energije. Ujutru se probudite i posle najmanje kućne aktivnosti, bilo to pranje zuba i umivanje, vi odjednom ponovo nemate snage. To vam je kao da imate punu bateriju na mobilnom i onda ga samo otključate, a vama baterija već prazna! Eto, tako je otprilike naše stanje - objasnila je slikovito naša sagovornica.

Umor koji ne prolazi posle spavanja

Ona dodaje da to nije običan umor, već da je to ogromna iscrpljenost. On traje nekoliko meseci i ne prolazi posle odspavane noći i umora. Njega prate i razne druge bolesti.

- Ovo oboljenje je multisistemsko i napada autonomni nervni sistem, srce i mozak. Bolest sindroma hroničnog umora obično prate bolesti mitohondrija, hidromialgija i ortostatska hipotenzija, koja je inače retko oboljenje - kaže Ignjatovićeva.

Profimedia
 

Dodaje da veliki broj obolelih ima probleme sa pritiskom, a tu se podrazumeva ekstremno visok ili nizak pritisak.

U njenom slučaju se dešavalo da ima arterijski (gornji) pritisak 160, a "donji" padne na 60! Ina objašnjava da ortostatska hipotenzija znači vam nije ista vrednost pritiska u ležećem, sedećem i stajaćem položaju. Tako se njoj dešavalo da dok leži u Hitnoj pomoći, pritisak bude sasvim drugačiji nego kada iz zovne od kuće, pa su lekari smatrali da se radi o stresu i dobijala bi tablete za smirenje.

- Jako često nam kažu da imamo psihičke probleme i umišljamo ta stanja, a onda kada odemo kod psihijatra ne dobijemo dijagnozu već nam kažu da se isuviše dobro držimo koliko naše stanje dugo traje! - priča Ina Ignjatović i dodaje da kada neko dobije terapiju za smirenje to može da bude kontraproduktivna za njihovo stanje.

Virusi krivi za sve

Zanimljivo je da sindrom hroničnog umora, zapravo, pokreću nedovoljno izlečeni virusi! 

- To su, uglavnom, virusi iz grupe herpesa. A ko obično ima težu kliničku sliku? Recimo, ja nemam lajmsku bolest i koksaki, ali ljudi koji to imaju imaju i teži oblik bolesti jer im je više stradalo srce i taj autonomni nervni sistem - objašnjava ona.

Ina objašnjava da je osnovno kod svih obolelih to da je svima oštećen nerv vagus.

- To je nerv koji upravlja čitavim telom. Kao što je jetra laboratorija čitavog tela, tako i nerv vagus ima veliku ulogu u organizmu. Problem je što su nama sve te infekcije još u ranom dobu samo zalečene, ali ne i izlečene do kraja. I one su napravile oštećenja na tom nervu vagus. Okidač da se nama pogorša zdravstveno stanje je neka infekcija, koja se pojavi, kao i stres - kaže ona.

Profimedia
 

Nažalost, Ignjatovićeva kaže da se često dešava da pojedini lekari ne priznaju dijagnozu koju im je specijalista utvrdio.

- Postoji jedna stigma nepriznavanja i da umor nije bolest, jer "svi smo mi pomalo umorni". Da, ali ovo nije običan umor! To je sindrom hroničnog umora i ozbiljan poremećaj organizma. Dešava se da neki lekari neće da daju lekove koje prepiše naš lekar, čak i ako je profesor na fakultetu! - naglašava naša sagovornica i dodaje da bi zdravstveni radnici trebalo da ozbiljnije pristupaju ovoj bolesti.

Ina objašnjava da oboleli imaju veliki problem i sa bolovanjima, ako su zaposleni, jer komisije često ne priznaju ovu dijagnozu kao dovoljnu za produžetak izostanka sa posla.

- Recimo, doktor napiše da bismo trebalo da mirujemo šest meseci u kontinuitetu a zakonski kod nas to nije moguće. I onda se ljudi snalaze na osnovu drugih dijagnoza da dobiju bolovanje, a pritom doživljavaju ismevanje - dodaje Ignjatovićeva.

Međutim, postavlja se pitanje kako se otkriva sindrom hroničnog umora.

- Put je duži jer moraju da se isključe sva druga stanja i bolesti. Meni su rađena ispitivanja na sve moguće bolesti i ništa nisu našli, sem su videli da imam ogromne parametre antitela. I onda su utvrdili da su mi infekcije iz najranijeg detinjstva - objasnila je ona.

Iako je Ministarstvo zdravlja prepoznalo ovu bolest, problem je što zvaničan lek ne postoji a terapija koju dobijaju ne ide na recept.

- Kažu za ovu bolest da nije za siromašne. Za prvih pola godine moje terapije sam morala da uzmem kredit jer nisam imala izbora. Imate nešto od lekova koji idu na recept, ali vitamini, antioksidansi i drugo ne ide. Nažalost, većina obolelih nisu radno sposobni, a neki ako nemaju razumevanja na poslu su prinuđeni da daju otkaz ili ga dobiju. A onda nemaju ni osnovna sredstva za život, a kamoli za terapiju koja je neophodna u ovom slučaju - objasnila je ona i dodala da bi velika pomoć bila kada bi sve lekove mogli da dobiju od države ali je to dugotrajan proces.

- Ja razumem da ti procesi dugo traju, ali treba razumeti i čoveka kome je sat kao dan, a dan kao godina. Ljudi oboljevaju od karcinoma i raznih bolesti, pa tu postoje terapije da se oporave... A ovde ste stalno u nekom grču i neizvesnosti, a svaki dan može da se desi da se pojavi neki novi simptom - naglasila je Ina.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike