O zverstvima u kanadskim školama i masovnim grobnicama znalo se decenijama: Zašto se tek sada piše o njima?

06.07.2021

07:04 >> 11:25

0

Domoroci su odavno ukazivali na postojanje neobeleženih grobnica, ali niko nije obraćao pažnju na ove priče, koje čak ni medijima nisu bile zanimljive

O zverstvima u kanadskim školama i masovnim grobnicama znalo se decenijama: Zašto se tek sada piše o njima?
Copyright Demonstracije u Kanadi; Profimedia

O onome što mnogi smatraju “masovnim ubistvima” domorodačke dece u kanadskim katoličkim školama pisalo se širom sveta u proteklih nekoliko nedelja, iako je o tome trebalo da se izveštava još pre nekoliko decenija.

Skoro 1000 tela domorodačke dece pronađeno je u masovnim grobnicama zahvaljujući specifičnim radarima, saopštila je Federacija suverenih domorodačkih prvih nacija (FSIN).

Navodi se i da je 150.000 domorodačke dece oteto i zatvoreno u katoličke škole, u kojima su mučeni u nameri da zaborave svoju kulturu i jezik i seksualno zlostavljani. Nakon što su mediji izvestili o zverstvima, usledila je ogorčenost ljudi. Katoličke crkve u Britanskoj Kolumbiji i Alberti vandalizovane su i zapaljene, uključujuči i crkve koje su domorodačke zajednice koristile kao mesta okupljanja, zbog čega su i mnogi domoroci ogorčeni, ističući da vandalizam nije isto što i pravda.

I na Dan Kanade bilo je incidenata, kada se još 10 crkava u Kalgariju našlo na meti vandala.

Premijer Alberte, Džejson Keni, osudio je vandalizaciju Afričke evangelističke crkve, ističući da je skup bio sačinjen “u potpunosti od novih Kanađana, od kojih su mnogi došli kao izbeglice iz zemalja u kojima su crkve često bile vandalizovane i spaljivane”.

Obuća ostavljena u sećanje na decu koja su izgubila život u ozloglašenim školama; Profimedia

Iako su neki vandalizaciju crkava opravdavali kao želju za pravdom, drugi su se pitali da li bi tako pričali i za vandalizovane ili spaljene džamije i sinagoge.

Nakon što je premijer Trido govorio o “pomirenju” i o “poboljšanju odnosa sa autohtonim narodima”, ljudi su počeli da prozivaju vladu Kanade zbog prazne priče, podsećajući da domorodačke zajednice širom zemlje često nemaju čistu pijaću vodu. Osim toga, bes je izazvalo i to što se vlada samo izvinila, dok nikog nije optužila ili osudila za ove zločine.

Izveštaj koji je prvi put u martu 2016. objavio Međunarodni sud za nestale u Kandi (ITDC) cenzurisan je i, po svemu sudeći, uklonjen iz rezultata pretrage na Guglu.

U njemu je kritikovana Komisija za istinu i pomirenje, koju vode vlada i crkva, a koja je nazvana “brzim unutrašnjim odgovorom crkve i države osmišljenim da se predstavi narativ o zločinima u indijanskim rezidencijalnim školama, koji samo njima ide u prilog”, dok su samu komisiju “stvorile iste one crkvene i državne institucije koje su bile odgovorne za istragu zločina u tim školama”.

U sinopsisu se navodi da su zločini bili “zakonski odobreni, sankcionisani i zaštićeni na svim nivoima vlasti, crkve i policije Kanade” i da su svojevrstan “namerni genocid”.

Demonstranti u Kanadi nose zastavu sa natpisom “Svako dete je važno”; Profimedia

Time se misli na zastrašujuće činjenice koje prosečan Kanađanin verovatno ne zna, uključujući i to da su “domorodačka deca počela masovno da umiru već prve godine kada su škole otvorene, 1889, sa prosečnom stopom smrtnosti od 50 odsto”. To se, kako se navodi, nastavilo u narednih pet decenija, “bez obzira na konstantne žalbe i izveštaje lekara koji su išli u inspekciju škola”.

Do smrti je dolazilo zbog “kontinuiranog uskraćivanja redovne hrane, nedostatka odeće i odgovarajućih higijenskih uslova, zbog rutinskih i sistematskih silovanja, premlaćivanja, mučenja i ubijanja – što je trajalo više od jednog veka, od 1889. do 1996.”

Zašto se tek sada piše o tome?

Ova otkrića nisu nova, pa je pravo pitanje zbog čega se tek sada piše o svemu tome. Razlog je navodno nedavno otkriće masovnih grobnica, ali obavešteni znaju da su staosedeoci godinama pričali o postojanju masovnih grobnica, samo što niko nije reagovao na njihove priče.

U članku koji je prvi put objavljen u maju 2008. godine, a koji su, prema navodima autora, odbacili kanadski mediji – govori se o tužbi iz 1996. godine, koju su pokrenuli preživeli iz ovih škola, ljudi koji su godinama trpeli mučenje i zlostavljanje. U njemu se navodi i da su “decu školskog uzrasta sahranjivali, po četvoro ili petoro, u zajedničke grobove” i da je “stopa smrtnosti u tim školama konstantno ostajala na 50 osto tokom 40 godina”.

Sada mnogi postavljaju opravdano pitanje: “Zašto nestanak desetine hiljada domorodačke dece u ovim školama nije predmet velike kriminalne istrage?”

Džastin Trido; Profimedia

Ovo je samo jedan od bezbroj primera poziva na istragu koji su se javljali iz godine u godinu u poslednjih nekoliko decenija.

Pročitajte još

Iako deluje da je dobro što i kanadski i svetski mediji pišu o varvarskom postupanju prema domorodačkoj deci u školama katoličke crkve, činjenica je da se dosta toga prikriva.

Pitanje “zbog čega se tek sada u Kanadi piše o svemu ovome” ostaje otvoreno za diskusiju dok se premijer zemlje čeka da uradi nešto konkretno i da se, prema sve glasnijoj kritici javnosti, okani “prazne priče koja ne vodi ničemu”.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike