Ovo nije penzija, već kraj ere, mita i legende: Gregore, mogao si još koju pobedu!

22.09.2021

10:22 >> 11:18

0

Apsolutni rekorder po broju pobeda u ski skokovima, Gregor Šlirenzauer je u tridesetprvoj godini rešio da se oprosti od aktivnog bavljenja sportom

Ovo nije penzija, već kraj ere, mita i legende: Gregore, mogao si još koju pobedu!
Copyright Gregor Šlirenzauer/Šampion sveta Foto: Profimedia

Zamisli, sa 24 osvojiš sve što si sanjao kao klinac, takmičiš se sa idolima, njihovim rekordima i legendama koje predstavljaju i povrediš se, da li bi ponovo stao na zaletište visine stotinak metara i leteo oko dvestapedeset metara brzinom od oko sto na sat i sve to u manje od pola minuta?

Austrijska legenda, Gregor Šlirenzauer juče je saopštio kraj karijere, nakon 15 godina i 53 pobeda u ski skokovima. Vest koja se mogla naslutiti, ali i koja je izazvala emocije u svetu zimskih sportova.

Pročitajte još:

Slutili su njegovi navijači da se kraj bliži mnogo puta od 2014. godine, kada je upisao poslednju pobedu. U periodu koji je usledio, Šlirenzauer na nekim takmičenjima nije prolazio u drugu rundu, bilo je i dana kada nije vezivao dva dobra skoka, padova i povreda, ali obožavaoci ovog čoveka su i dalje verovali, i kad god bi se pojavio na zaletištu, stiskali pesnice.

Emotivnom porukom na svom blogu, oprostio se od aktivnog bavljenja ovim sportom. Neko ko nikada nije ćutao, uvek je imao šta da prokomentariše, da li je to bilo kada su se menjala pravila, te je on međi prvim iskusio njihovu lošu stranu, ili kada je Bjor Einar Romoren bio “osuđen” jer se odlučio da izvede prvi skok na renovinarom Holmenkolenu, te kada se opraštao Adam Mališ, na zaletištu.

Sportista o kome se govori u superlativu, neko ko je učinio da današnji ski skokovi budu upravo na najvišem nivou. Motivisao je nove naraštaje, služio i služiće kao primer, ali izvlačio i koji metar više uvek od iskusnih i velikih rivala. Druge je činio boljim

Emotivan, naročito na svojoj Inzbruk Bergisel skakonici, posebnu vezu imao je upravo sa navijačima tokom Novogodišnje turneje, kada su svi dodatno posvećeni ovom sportu, u svečanoj atmosferi, pod maskama i sa kuvanim vinom. Na takmičenjima ga je u rodnoj Austriji uvek pratila porodica, te je bilo moguće primetiti da je emotivnost nasledio od majke, obzirom da je Anđelika redovno plakala kada je mezimac slavio.

Gregor je rođen 1990. godine u Inzbruku, zimskom olimpijskom centru Austrije. Grad i okolina iz koje potiče, usmerile su ga na put ove discipline. Obzirom da je važio za veoma talentovanog dečaka svoje generacije, u konsultaciji sa porodicom, pala je odluka da školu ostavi po strani i apsolutno se posveti sportu.

Prvi trofej Gregora Šlirenzauera Foto: Profimedia

Kada se pojavio u Svetskom kupu, 2004. godine, duže svetlo smeđe kose, sa nepunih 15 godina, nagovestio je veliku karijeru. Sa prvim takmičenjima, pokazao je da nema straha, ni respekta od velikana sa kojima se nadmeće, a tada je bilo pravih “aždaja”. Iza sebe je imao naciju koja godinama predstvalja sam krem ski skokova, ali tek sa njim kreće pravi uspon tima.

Aleksander Pointer bio je selektor i trener Austrijanaca u tom trenutku i neko ko se nije libio da mladom Gregoru pruži šansu. Uloga Pointera u karijeri Šlirenzauera je neprocenljiva. Mnogo se govorilo o favorizovanju, kako to da su njegove skije najbrže na zaletištu, zašto skače poslednji u timskom nadmetanju…Šta je tačno, a šta ne, nama nije poznato, ali činjenica je da je Gregor svojim lucidnim skokovima vukao i motivisao svoje rivale i kolege iz tima.

Ubrzo je stigao i do prve pobede. Jedna po jedna i već je bio nadomak Zlatnog globusa. Najveći broj podijuma ostvario je u sezoni  2013. Ta godina za njega bila je nestvarna. Pored slavlja u Svetskom kupu, trijumfovao je i na Novogodišnjoj karijeri, sreći Šlirenzauera nije bilo kraja.

Naredna nije krenula željeno. Jedan pad na treningu uticao je na dalji tok. Sigurno i na odvijanje njegove budućnosti, ali i novu odluku. Nova povreda, ovog puta ligamenata kolena, usledila je 2017. I tada je uspeo da se vrati, ali nikada više nije bio onaj Gregor.

Na momente je, tamo negde oko Novogodišnje, bljesnuo, čisto da podseti na klasu koju poseduje, pobednički mentalitet i kvalitet utkan u DNK.

Gregor Šlirenzauer slavlje na Novogodišnjoj turneji Foto: Profimedia

Kad se sve sabere, 24 sata kasnije, kada su se emocije iole slegle, može se sa pravom reći da je imao jednu od najvećih karijera u ovom sportu. Rekord od 53 pobeda mnogo govori, kao i ukupan broj od 88 podijuma i 17 timskim trijumfa.  Svetski kup je osvajao u sezoni 2008/09 i 2012/13, o onim trenucima kada mu je izmakao, a bez globusa ostajao u ferbuaru i martu, nema potrebe govoriti. Novogodišnju turneju je takođe osvojio dva puta, 2011/12 i 2012/13. Bio je prvi koji je zapretio da će srušiti mit i osvojiti Grend slem trijumfom na sva četiri brda, ali je Hanavaldovo delo srušio neko ipak nakon Gregora. Takođe, ostaće upamćeno da su Austrijanci gospodarili turnejom tih godina, obzirom da je bila njihova od 2008/09 do 2014/15. Nije bio specijalista za ski letove, ali je na Planici naročito uživao, pa sa nordijskih svetskih prvenstava i svetskih prvenstava u ski letovima nosi 17 medalja, od kojih su deset zlatne.

Preporuka, istražujte Gregorove skokove koji su dostupni na mrežama, jedino tako ćete se podsetiti nekih rekorda, pobeda, suza i smeha

Sa Olimpijskih igara, iz Vankuvera je doneo dve bronze i jedno timsko zlato, četiri godine kasnije u Sočiju je sa timom osvojio još jednu srebrnu medalju. Možda je jedina gorčina u njegovoj karijeri individualno zlato, ali njegove medalje su uvek imale poseban sjaj njegovog osmeha, pa i niko nije gledao na kom postolju stoji.

Trijumf sa reprezentacijom Austrije na Olimpijskim igrama Foto: Profimedia

Svakim novim skokom i pre 2014. i nakon Lilerhamera, pokazivao je ljubav prema skokovima, saradnicima, navijačima… Upornost, da se i kad ne ide, vrati na zaletište, da ne poklekne, kao veliki šampion, sa niskim startnim brojem. Snagu, da se kao neko ko je pokorio sve, nadmeće za mesto u timu i kroz Kontinental kup.

I kada je imao nepovoljan vetar, drugu seriju otvarao sa četvrte pozicije, izvodio je performans za slavlje i svoje i tuđe publike. Njegovi su ga obožavali, oni drugi poštovali.

U godinama sreće i pobeda, ostaće zapamćena rivalstva koja je imao sa Tomasom Morgernšernom i Simonom Amanom. Adam Mališ je već bio na zalasku karijere, kao i Aleksander Jakobsen, dok je Jane Ahonen već bio veteran, poput Noriakija Kasaija.

Morgerštern i Šlirenzauer bili su tandem iz reprezentacije, koji je godinama bio u vrhu i koji je reprezentaciji donosio sigurno zlato. Važili su za velika prijatelje van zaletišta, ali i nestvarne rivale. Nemoguće je govoriti o njima i ne podsetiti na Svetsko prvenstvo u Oslu, kada je Šlirenzauer slavio za 0,3 poena. Njihove suze, tada su se urezale svima u memoriju.

Tomas Morgernštern i Gregor Šlirenzauer Foto: Profimedia

Sa druge strane, švajcarski Hari Poter, Simon Aman, specijalista za Olimpijske igre, Šlirenzauera je dočekao kada je bio na vrhuncu. U sezonama kada je Gregor slavio u Svetskom kupu, bio mu je najveći konkurent, konstantno su se smenjivali kao poslednji i pretposlednji na zaletištu, pobednik se nije znao ni po nekoliko minuta nakon poslednjeg skoka, češće je to bio Gregor, koji je imao veliko poštovanje starijeg kolege, ali je upravo Aman i naneo neke teške poraze Šlirenzaueru.

Pad, porazi, povrede i krah

Obzirom da u Srbiji postoje poštovaoci ovog sporta, ljudi koji se dive njima koji na dve “daske” debljine nekoliko centimetara i dužine od oko dva metra svesno lete u nepoznato, sećam se rečenice “Kako je moguće da pored Ahonena, Mališa i Kasaija ti navijaš za njega”? Odgovor više nema smisla tražiti…

Subjektivni autor ovih redova, Šlirenzauera je pratio tokom cele karijere i to je verovatno prvi i jedini sportista koji se nalazi u toj kategoriji, ima gorak ukus ovog povlačenja. Gregor nije razočarao, ali je mogao i mnogo više. Ne trebate biti stručnjak za ovu disciplinu, ali on nije zaboravio da skače, ne boji se odraza sa zaletišta, niti pada. Falilo je motiva, nakon što je kao klinac osvojio mnogo više nego brojne legende pre i posle njega.

Obraćanje na svom blogu završio je rečima:

– Baš kao što ste me uvek ohrabrivali, želeo bih i vas: Verujte u sebe i svoje snove, idite svojim putem, bez obzira koliko izazov bio. Potpuno se isplati. Moja vatra, koja je za sport uvek gorela potpuno, sada gori za nove zadatke koji su tu i koji me čekaju. Sa strašću otvaram ovo novo poglavlje, pun sam volje i radoznalosti.

Pročitajte još:

Hvala vam na svemu, ostanite zdravi i ostanite verni sebi. Na kraju se svesno opraštam – gde god i kad god – radujem se tome! – stoji u poruci Gregora Šlirenzauera.

Nama preostaje samo da mu poželimo zdravlja i sreće. Motiva i snage sigurno da ima!

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike