Burne reakcije iz Hrvatske zbog srpskog udžbenika za osnovce: Zašto je Hrvatima toliko bitno da dokažu da srpski i hrvatski jezik nisu isti

Posle ministra spoljnih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana, i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) osudio je to što se u srpskom udžbeniku gramatike "S reči na dela" za učenike osmog razreda navodi da srpski, slovenački, makedonski i bugarski jezik pripadaju grupi južnoslovenskih jezika, a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski.

Dok je ovu naučnu činjenicu hrvatski šef diplomatije nazvao sramotnim ponašanjem, IHJJ je izjavio da se radi o krajnje apsurdnoj, naučno potpuno neodrživoj i netačnoj tezi.

Pixabay

Razliku između srpskog i hrvatskog (kao i bosanskog ili crnogorskog) pokušavaju da nađu mnogi poslednjih nekoliko decenija. Ipak, nauka je jedno, a politika nešto drugo. Tako da u politici jedan jezik može da se naziva različitim imenima, ali nauka je u tom smislu neumoljiva.

Na ovu temu svojevremeno je govorio i Miloš Kovačević, redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i Filološko-umetničkog fakulteta u Kragujevcu.

- Jezici koji se političkom voljom osamostaljenih republika bivše SFRJ Jugoslavije danas zovu hrvatski, bosanski i crnogorski ni po jednom se naučnom kriterijumu ne mogu smatrati posebnim jezicima različitim od srpskog. Nema danas nijednog ozbiljnog lingviste, čak ni među Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima, koji smatra da nije u pitanju isti jezik. Svi su oni samo varijante Vukov(sk)og srpskog književnog jezika. Čak se i u poznatoj, u osnovi antisrpskoj, Deklaraciji o zajedničkom jeziku, javnosti predstavljenoj u Sarajevu 30. marta 2017, a koju je potpisalo na hiljade hrvatskih, crnogorskih, bošnjačkih, pa i srpskih intelektualaca, kaže da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik i da korišćenje četiri naziva za standardne  varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika - rekao je tada on.

Printscreen/Google Maps

Kovačević je objasnio i na šta se odnosi Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, na koju se neke nacionalne manjine pozivaju kada žele da “proguraju” posebnost svog jezika.

- Poznato je da se različitost jezika utvrđuje pre svega na osnovu međusobne (ne)razumljivosti. Srpski filolozi, posebno Odbor za standardizaciju srpskog jezika, toliko puta su ukazivali da treba razlikovati „komunikativne” manjinske jezike (jezike različite od srpskog, kakav je mađarski, albanski, bugarski, rusinski i sl.) i „simboličke” manjinske jezike (jezike koji nisu lingvistički, nego politički jezici, i koji ni u čemu sem u imenu nisu različiti od srpskog) – kazao je on.

Prema Kovačevićevim rečima, kolika je razlika između srpskog i hrvatskog jezika najbolje je opisao američki sociolingvista Kenet Nejlor. On je rekao da je razlika između hrvatskog i srpskog manja od razlike između belačkog i crnačkog engleskog u Njujorku.

Podsetimo, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je juče da je sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem razgovarao o nizu pitanja, ali i o predstavljanju hrvatskog jezika u srpskim udžbenicima, oko čega se podigla velika prašina u javnosti, kao i da mu je objasnio da se radi o podeli jezika koju je ustanovio SANU.

- Naravno da ćemo pogledati i videti o čemu se radi, i ako smo napravili grešku ispravićemo je, jer bi to bio fer odnos prema Hrvatima građanima Srbije i našim susedima. Kao što se nadam da će biti manje ulica Mili Budaku u Hrvatskoj, čoveku poznatom po izjavi da bi trećinu Srba trebalo proterati, trećinu pobiti, trećinu pustiti, jer je to evropska vrednost - rekao je Vučić, i dodao da je siguran da ti problemi mogu zajednički da se rešavaju.

Vučić je kazao i da bi voleo da Srbi u Hrvatskoj imaju ista prava kao Hrvati u Srbiji, iako se od hrvatskih vlasti čuje da bi želeli da bude obrnuto.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi