Policijska "Sablja" sekla sve pred sobom: Ratko Romić prvi naplatio odštetu zbog hapšenja, a posle dva puta osuđen zbog ubistva Ćuruvije!

13.03.2022

19:50

0

Ukupno u Srbiji privedeno 11.665 osoba, u policijskom pritvoru zadržano 2.697 ljudi, a podneto 3.560 krivičnih prijava

Policijska "Sablja" sekla sve pred sobom: Ratko Romić prvi naplatio odštetu zbog hapšenja, a posle dva puta osuđen zbog ubistva Ćuruvije!
Hapšenje: Ilustracija - Copyright Printscreen/Mup

Ratko Romić, glavni insprektor Druge uprave RDB, koji je za učestvovanje u ubistvu Slavka Ćuruvije osuđen na 20 godina zatvora, a što bi tek trebalo da potvrdi ili ukine Apelacioni sud, hapšen je još u vreme „Sablje“, ali ne zbog Ćuruvije, već zbog sumnje da „zna kretanje i trenutni boravak osumnjičenih za izvršenje atentata na premijera Zorana Đinđića“.

Nekoliko dana kasnije, 22. aprila 2003. godine, zvanično mu je određen policijski pritvor, i to zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Ćuruvije. U pritvoru je ostao do 9. juna 2003. godine, ali posle toga protiv njega nije pokrenut nikakav postupak, pa je zbog „neosnovanog lišavanja slobode“ u trajanju od 69 dana Romić tužio državu i dobio milion dinara odštete. Iz današnjeg ugla gledano, uhapšen je sa razlogom, a odšteta mu je neosnovano isplaćena. Nije jedini uhapšen, a nije jedini ni koji je naplatio milionsku odštetu od države Srbije.

Foto: Youtube/Printscreen
Ratko Romić nepravosnažno osuđen za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije

Najveća akcija u istoriji srpske policije, pod operativnim nazivom “Sablja”, u korenu je, bar trenutno, sasekla organizovani kriminal na ovim prostorima. Bila je to svojevrsna borba države sa mafijom. Za vreme tadašnjeg vanrednog stanja, čak su se i sitni lopovi primirili. 

U pritvoru su se našli svi oni za koje je postojala osnovana sumnja da su upleteni ili bili u vezi sa organizovanim kriminalom,  i to “krupne ribe” beogradskog podzemlja, republički tužioci, sudije, policajci, estradne zvezde, lekari, novinari, razni savetnici. 

Počela su tada da se rasvetljavaju ubistva, ali i drugi zločini, koje su mediji nazivali  “spektakularnim”, “ izuzetno profesionalnim”, gotovo “nerešivim”, “savršenim zločinima”. Kao da je tada otvorena Pandorina kutija iz koje su počela da ispadaju sva zla koja su obeležila Srbiju desetak godina ranije. 

Rat organizovanom kriminalu

Sve je počelo kada je 12. marta 2003. godine, u 12.25, hicima iz snajpera “hekler i koh” ubijen srpski premijer dr Zoran Đinđić. Liikvidiran je ispred ulaza u Vladu Srbije iz kancelarije broj 55 na drugom spratu zgrade u Admirala Geprata 14.

Printscreen/Mup
 

Mafija je ovim činom bacila rukavicu u lice državi i vlasti. Država je bila još odlučnija. Objavila je rat organizovanom kriminalu i zadala sebi cilj: uhvatiti atentatore, organizatore i nalogodavce zločina, ali i očistiti Srbiju od kriminala. Predaha nije bilo, moralo se delovati odmah.

Na predlog Vlade, v. d. predsednika Srbije Nataša Mićić istog dana donosi odluku o uvođenju vanrednog stanja. Sledećih dana i noći traje potraga za egzekutorima, ali i finansijerima, njihovim jatacima. Istog dana, uveče, Vlada i Ministarstvo unutrašnjih poslova izašli su sa konkretnim podacima: iza atentata stoji “zemunski klan”, čije vođe su Milorad Luković Legija, Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum. Izdate su i poternice za članovima njihovog klana.

Ubica greškom

Dan posle sahrane Zorana Đinđića, medije je preplavila fotografija Dejana Kuzmanovića, vojnog muzičara koji je svirao na njegovom poslednjem ispraćaju. Prema tadašnjem saopštenju policije, Kuzmanović je tražen jer je bio "značajno umešan u atentat". Tek nekoliko dana kasnije ispostavilo se da je slika ovog muzičara greškom dospela u medije. Na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova, Kuzmanoviću je isplaćeno 730.000 dinara.

Kako su se srpski zatvori punili počela su da se rešavaju do tada nerešiva ubistva. Odmah se sumnjalo da su pripadnici zemunske bande, pod vođstvom Šiptara i Legije, ubili Sredoja Šljukića Šljuku, Jovana Guzijana Cunera, Zorana Davidovića Ćandu i Ivana Stojanovića, Mirka Tomića Bosanca, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Uskokovića Skoleta, braću Zorana i Dragana Živkovića Fiškale iz Požarevca, Zorana Petrovića Šempu, Petra Peru Miloševića, Radoslava Trlajića - Batu Trlaju, Slobodana Radosavljevića Bulku, Gorana Trajkovića i Aleksandra Ristića.

Policija je došla do saznanja zahvaljujući zaštićenim svedocima, ali i priznanju samih aktera, i o ubistvima sa političkom pozadinom. Pojedini pripadnici "crvenih beretki" zajedno sa članovima "zemunskog klana", a po nalogu Legije i Šiptara, oteli su i zverski ubili Ivana Stambolića, ubili četvoricu funkcionera SPO - Veselina Boškovića, Zvonka Osmajlića, Dragana Vušurevića i Vučka Rakočevića na Ibarskoj magistrali, ubili Slavka Ćuruviju, pokušali da ubiju Vuka Draškovića u Budvi.

Šiptar premijer

U okviru akcije “Sablja” policija je došla do saznanja o planovima. Tako je utvrđeno da su organizatori zločina planirali da izazovu haos u zemlji, a zatim preuzmu vlast. Kao budući premijer, prema nekim svedočenjima pripadnika “zemunskog klana”, već je bio “viđen” Dušan Spasojević Šiptar, dok bi, prema istoj verziji, na čelo nacionalne televizije stao Dragoljub Milanović. Bilo je ”predviđeno” i da “novi režim konstituišu patriotske snage”. Da su ovi planovi bili realni svedoči i hapšenje Milanovića, koji se nekoliko meseci skrivao i tako izbegavao da ode na odsluženje zatvorske kazne u ”Zabeli”. Njega su pripadnici “zemunskog klana” sakrili u jednoj kući nadomak Bara. Tu se krio sve dok jedan od uhapšenih nije odao njegovo skrovište.

 

Printscreen/MUP
 

Vlada Srbije, ubrzo po uvođenju vanrednog stanja, donela je odluku da se Jedinica za specijalne operacije, zbog učešća nekih pripadnika i komandanata, rasformira. Zabranjen je i Nezavisni sindikat policije. Mnogi kriminalci imali su njihove počasne legitimacije, koje izuzetno liče na originalna obeležja MUP Srbije.

Ceca i Aca Lukas takođe bili u pritvoru

Svetlana Ceca Ražnatovića, udovica Željka Ražnatovića Arkana, privedana je u policiju 17. marta, a potom je zadržana u zatvoru pod sumnjom da je bila u kontaktu za članovima “zemunskog klana”, prvenstveno s Legijom i Dušanom Spasojevićem. Pripadnici Žandarmerije i Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala prilikom pretresa kuće u Ljutice Bogdana pronašli su arsenal oružja i municije, ali i veliku količinu vojne opreme. Aleksandar Vuksanović, alijas Aca Lukas, takođe je završio iza rešetaka, jer je “zemunskom klanu” dao na korišćenje svoj stan.

U sklopu mera borbe protiv organizovanog kriminala vlast je odlučila i da ukloni nelegalne objekte koje je zidala mafija. Gotovo istog dana počelo je rušenje Tržnog centra u Šilerovoj ulici u Zemunu, vlasništvo Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića. Ubrzo su porušene i njihove dve kuće, a bageri su krenuli i na vilu Milorada Ulemeka Legije u Ulici Ilije Stojadinovića, ali se od toga ipak odustalo, pa je polovina kuće oduzeta.

Među prvima su uhapšeni Jovica Stanišić, nekadašnji načelnik Resora državne bezbednosti MUP Srbije, i njegov dugogodišnji saradnik Franko Simatović Frenki, osnivač "crvenih beretki". "Pali" su i Stanišićevi saradnici Vlada Dragićević i Dragiša Ristivojević. Pored njih zadržan je i Milorad Bracanović, bivši pomoćnik direktora Bezbednosno-informativne agencije.

printscreen/MUP
 

Iz akcije "Sablja" kasnije je proisteklo nekoliko sudskih procesa u kojima su akteri dobili maksimalne zatvorske kazne, počevši od "procesa veka", kako su novinari nazvali suđenje za ubistvo premijera. Posle "Sablje" dobili smo i Specijalni sud, jedini u kome mogu da se održavaju procesi za organizovani kriminal, jer optuženi, po ugledu na italijanske sudove, sede u "kavezima" unutar zaštitnog stakla.

Hapšene sudije i tužioci

Milan Sarajlić, zamenik republičkog javnog tužioca, uhapšen je 19. marta, jer je radio za “zemunski klan” i za usluge bio dobro plaćen. Tužilac je policiji naširoko ispričao za šta je sve dobijao novac i kakve su bile instrukcije u Šilerovoj ulici. Sarajlić je “zemuncima” otkrio ime zaštićenog svedoka i naplatio 150.000 od 1.000.000 obećanih evra. Takođe, ometao je istrage o ubistvu Slavka Ćuruvije, Radovana Stojičića Badže, Žike Petrovića i desetine drugih, a i mešao se u predmete koji su se zbog otmica vodili protiv “zemunskog klana”.

"Crvene beretke" naplatile odštetu od države!

Među onima koji su bili hapšeni pod teškim optužbama, ali oslobađani usled nedostatka dokaza, bilo je i 18 pripadnika rasformirane JSO. Njihov punomoćnik advokat Zoran Panić kaže da su odmah odbacili predlog tadašnjeg Ministarstva pravde koje im je nudilo po 2.500 dinara po danu koji su neosnovano proveli iza rešetaka.

- Toliko je koštala dnevnica za kopanje kukuruza, zato su svi otišli pred sud. U ovih 18 predmeta, presude je donelo 18 sudija, a prosek odštete po danu iznosi 12.000 dinara -rekao je kasnije njihov advokat. 

Zbog zloupotrebe službenog položaja pritvoren je Đorđe Mirković, predsednik Četvrtog opštinskog suda gde su se vodili gotovo svi procesi protiv “zemunaca”. Zbog primanja mita priveden je i Života Đoinčević, sudija i predsednik Vanraspravnog krivičnog veća Okružnog suda u Beogradu, koji je na slobodu pustio osmoricu optuženih za ubistvo. U Đoinčevićevom stanu pronađeno je 70.000 evra i čitav arsenal oružja. Ivan Milojević, sudija Okružnog suda u Kragujevcu, uhapšen je zbog primanja mita.

Profimedia
 

Srpska policija uhapsila je i advokate “zemunskog klana” - Nikolu Đogunovića, Slobodana Milivojevića i Miodraga Gligorijevića. Svi su navodno zloupotrebili ovlašćenja.

Trajalo 42 dana

Uhapšeni su i članovi mnogih klanova. Iza rešetaka su bili Milan Narandžić Limun, Ljubomir Jovanović Staklenii, a od “bežanijaca” uhapšeni su Goran Mijatović Mita, Danko Nikolić i Slaven Jelić, a u Centralnom zatvoru su se obreli i Arkanovi prijatelji Stojan Novaković Cope i Rade Rakonjac. Iz “voždovačkog klana” pritvoren je Vladan Kontić Konta, a na spisku su bili i Boško Radonjić, Nikola Sandulović Sandul, Petar Panić, bivši šef obezbeđenja Vojislava Šešelja, Nikola Kavaja.

Akcija "Sablja" trajala je koliko i vanredno stanje, tačno 42 dana. Mnogi su bili uhapšeni, ali ne i Milorad Ulemek Legija, koji se kasnije predao sam. Ukupno je tokom "Sablje"  u Srbiji privedeno 11.665 osoba, po odredbama Uredbe o vanrednom stanju u policijskom pritvoru je zadržano 2.697 ljudi, a podneto je 3.560 krivičnih prijava.

24sedam/Profimedia
 

Srpska policija je za vreme akcija “Sablja” pronašla 1.266 dugih i kratkih cevi, sedam zolja, pet ručnih i četiri raketna bacača, kao i četiri IC uređaja za noćno osmatranje, 12 dvogleda i četiri prigušivača. Policija je zaplenila 573 revolvera i pištolja (među njima i gasni i signalni), 230 automatskih i 449 drugih vrsta pušaka, 14 mitraljeza, kao i ostalog oružja. Takođe, nađeno je i dosta okvira za puške i pištolje. Većinu naoružanja zaplenio je SUP Beograd, a u policijskim sefovima su i mačeta, električne palice, panciri, bajoneti, laserski daljinometar, lisice za vezivanje, samostreli, radio-stanice, objektivi.

Pored ilegalnog naoružanja srpskoj policiji i Vojsci Srbiji i Crne Gore, na osnovu uredbe o predaji i legalizaciji oružja, predato je 34.283 komada pištolja, pušaka i minsko-eksplozivnih, 1.734.865 metaka i 6.918 dodatne opreme za oružje.

Oni koji su navodno pružili otpor prilikom hapšenja bili su likvidirani. To se desilo i sa Dušanom Spasojevićem Šiptarom i Miletom Lukovićem Kumom. 

I političari privođeni

Puška kojom je ubijen premijer Zoran Đinđić nađena je 25 marta. Pripadnici MUP Srbije su u Novom Beogradu, na placu između Bulevara Lenjina, Ulice španskih boraca, Bulevara Avnoja i Ulice proleterske solidarnosti, ispod lomljenog betona, pronašli crnu veliku torbu, od impregniranog platna. U njoj je bila puška “hekler i koh” Vinčester 308, sa metkom u cevi i optičkim nišanom “Karl Cajs Jena”, dve kutije municije za isto oružje, automatska puška "CZ", kalibra 7,62 milimetara (“kalašnjikov”), sa izbrušenim fabričkim brojevima. Veštačenjem je utvrđeno da je puškom “hekler i koh” ubijen premijer Đinđić.

Foto: Promo/MUP
 

Borislav Mikelić, bivši premijer Republike Srpske Krajine i jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića, sumnjičio se da je bio direktno umešan u mnoge akcije vođa “zemunskog klana”. Privedeni su Ivan Marković, Uroš Šuvaković i Goran Matić, bivši fukcioneri JUL, a sa njima i partijski kolega Svetozar Simović, nekadašnji pomoćnik saveznog ministra policije.

Nebojša Pavković, bivši načelnik Generalštaba VJ, pritvoren kako bi se rasvetlilo da li je Vojska učestvovala ili pomagala počiniocima teških zločina. Aco Tomić, smenjeni načelnik Vojne obaveštajne službe, i Rade Bulatović, savetnik za bezbednost Vojislava Koštunice, bivšeg predsednika SRJ. Aco Tomić kasnije je, zbog nezakonitog hapšenja, naplatio šest miliona dinara odštete od države.

Jedna od prvih presuda koja je izrečena za nezakonito hapšenje doneta je u korist nekadašnjeg radnika DB Ratka Romića. Veštačenjem je utvrđeno da su njegove životne sposobnosti posle izlaska iz pritvora bile umanjene za čak 35 odsto, pa mu je sud dosudio milion dinara odštete.
I direktor BIA Rade Bulatović uhapšen je u "Sablji" zbog sumnje da je bio član zločinačkog udruženja. Protiv njega je podneta krivična prijava, podignuta je čak i optužnica, ali je sud kasnije odbacio. Ipak, on nije hteo da pokreće postupak pred sudom, već se nagodio sa Ministarstvom pravde koje mu je isplatilo 669.700 dinara.

Sudija Okružnog suda u Beogradu Života Đoinčević dobio je odštetu u iznosu od četiri miliona dinara. On je uhapšen kao navodni saradnik "zemunskog klana", ali je protiv njega vođen postupak samo zbog nedozvoljenog držanja oružja. U pritvoru je proveo 74 dana. 

Mnogi su zbog neosnovanog hapšenja naplatili odštetu. Neki su uspeli da se nagode sa Srbijom, a drugi su pravdu našli u Strazburu.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike