Dobra plata i sreća nisu isto, kaže povratnik iz Norveške i niški proizvođač nameštaja

01.04.2024

16:38

0

Autor: R.B.

Stefan Đorđević se posle tri godine vratio iz Norveške da u Lazarevom Selu kod Niša otvori svoju malu fabriku

Dobra plata i sreća nisu isto, kaže povratnik iz Norveške i niški proizvođač nameštaja
Ilustracija - Copyright Pixabay

„Prvih godinu dana sve nam je bilo zanimljivo, kupili smo kuću i automobil, bili smo zadovoljni platama, ali su ubrzo počeli da nam nedostaju naša zemlja, naša kuća u Nišu, rodbina, prijatelji“, počinje priču Stefan Đorđević, jedan od srpskih gastarbajtera-povratnika.

Stefan se s porodicom vratio iz Norveške, a sada u Lazarevom Selu kraj Niša ima firmu sa 12 zaposlenih i već solidno iskustvo u proizvodnji i prodaji nameštaja, piše „Biznis i finansije (B&F).
Đorđevići se zbog povratka nisu pokajali, ali im ipak malo nedostaje i nešto iz norveške svakodnevice - prvenstveno poslovanje bez papirologije i moto „bez stresa“.

Posle tri godine života i rada u Norveškoj, na samo 30 kilometara od arktičkog polarnog kruga, Marina i Stefan Đorđević odlučili su da se sa ćerkom Milom vrate u Niš i započnu proizvodnju nameštaja od pločastog materijala u svojoj firmi „ASM Interno“.

Stefan Đorđević kaže za B&F da su se vratili jer su želeli da se njihovo dete školuje u domovini i da žive u svom kraju, sa svojim rođacima, komšijama, prijateljima…

– Nismo otišli u Norvešku zato što smo u Nišu loše živeli i jer su nam bile neophodne veće plate. Naprotiv, imali smo sasvim dobar život i odlične zarade. Ja sam desetak godina bio šef proizvodnje u firmi koja proizvodi stolariju i čiji su vlasnici moj stric Slaviša i njegov sin Jovan.

- Odlučili smo da odemo u inostranstvo iz radoznalosti, da bismo videli kako se tamo živi. Otišli smo u norveški gradić Mo i Ran koji ima tridesetak hiljada stanovnika, zato što tamo već dugo živi i radi moja majka – objašnjava Đorđević razloge njihovog odlaska u inostranstvo.

Odlazak u Norvešku je protekao bez ikakvih problema, a posao su pronašli mnogo brže nego što su se nadali. Stefan je otišao prvi i zaposlio se u firmi koja uvozi i postavlja stolariju.

– Odmah su mi dali stalni posao. Nakon toga su, po osnovu spajanja porodice, u Norvešku došle moja supruga i ćerka koja je u to vreme imala tri godine. Vrlo brzo smo se prilagodili životu u Mo i Ranu. Supruga je dobila posao u jednom domu za stare, a ćerkica je pošla u vrtić. Ona je već za nekoliko meseci počela da priča norveški, za šest meseci pričala ga je kao sva ostala deca, dok smo se mi još mučili, iako smo ga učili i pre odlaska – priseća se Stefan.

Napolju je lepo, kući je lepše   

Prema njegovim rečima, pre preseljenja u Mo i Ran i ranije su tamo odlazili, putovali su i u brojne druge evropske zemlje, ali je sasvim drugačiji osećaj kada negde odete kao turista nego kada tamo stalno živite.

– Prvih godinu dana sve nam je bilo zanimljivo, obilazili smo grad i zemlju, a tamošnja priroda jeste netaknuta i zaista divna. Za Norvežane kažu da su hladni, međutim, mi smo imali sasvim drugačije iskustvo. Vrlo su druželjubivi. Naša ćerka je u vrtiću imala puno drugarica, njihovi roditelji su je posle vrtića pozivali na druženja sa njihovom decom. Mi smo to isto radili sa njihovom decom. Kupili smo kuću i automobil, bili smo zadovoljni platama. Međutim, posle dve godine počeli su da nam nedostaju naša zemlja, naša kuća u Nišu, rodbina, prijatelji... Počeli smo da živimo za dane kada ćemo doći u Srbiju na odmor – priča Đorđević.

Posle nekog vremena shvatili su da ne žele da žive van Srbije.

– Sa svakim dolaskom u Niš na odmor, bili smo sve bliži odluci da se vratimo, jer smo bili zaista srećni kada dođemo ovde. Više nismo imali želju da odemo na more u Grčku ili Crnu Goru, jer bismo odmor potrošili na drugom mestu, a ne u svom rodnom gradu. Pored toga, dolasci u Srbiju nisu nam bili ni jednostavni, a ni jeftini. Grad u kome smo živeli udaljen je 1.100 kilometra od Osla. Da bismo stigli do Niša putovali smo 15 sati vozom do Osla i onda avionom do Beograda, pa kolima do Niša – opisuje Đorđević.

Posle tri godine života i rada u Norveškoj, odlučili su da se vrate u Srbiju. Nisu se pokajali jer žive u gradu koji vole, sa ljudima koje vole, a rade i posao koji vole. Nedavno su i proširili porodicu pošto su dobili ćerku Anastasiju.

– Da smo ostali još godinu dana u Norveškoj naša starija ćerka bi tamo pošla u školu i onda bi nam bilo mnogo teže da se vratimo. Ona bi morala da se prilagođava sa norveškog našem školskom sistemu, a bitno se razlikuju – podvlači naš sagovornik.

Radimo i male i velike narudžbine

Đorđević kaže da su se vratili sa planom da započnu proizvodnju nameštaja materijala i na tome su počeli da rade samo desetak dana po dolasku u Niš. U prilog im je išlo to što su u Lazarevom Selu već imali pogon od 200 kvadrata. Značila im je mnogo i podrška Fonda za razvoj, koji im je za nabavku jedne od mašina odobrio šest miliona dinara, od kojih 1,8 miliona dinara bespovratno.

– Vrlo brzo smo proširili prvobitni pogon, nadogradili i dobili ukupno oko 1.200 kvadrata proizvodnog i poslovnog prostora. Kupili smo najsavremenije mašine i počeli da radimo. Krenuli smo odmah sa proizvodnjom i za domaće kupce i za one u inostranstvu. Mnogo mi znači podrška strica Slaviše i braće Jovana i Aleksandra, koji već imaju razvijenu proizvodnju montažnih kuća i stolarije. Povezali su me sa svojim klijentima, a i sam sam odranije poznavao neke ljude u građevinskom sektoru u vreme dok sam radio kao šef proizvodnje u njihovoj firmi. Već možemo da se pohvalimo time da smo izvozili kuhinje u Švajcarsku i da smo opremali manje hotele u Francuskoj, kao i vrlo luksuzne stanove u Nišu i u Beogradu – ističe vlasnik firme „ASM Interno“.

Prema njegovim rečima, konkurencija u proizvodnji nameštaja od pločastog materijala u Srbiji je velika, ali je i potražnja velika, tako da posla ima za sve. Oni su se opredelili za izradu nameštaja od kvalitetnijih uvoznih materijala i za ispunjavanje nestandardnih zahteva kupaca.

– Radimo i male i velike narudžbine, i one vredne 200 ili 300 evra i one vredne više desetina hiljada evra. Plan nam je da u narednih pet godina nabavimo dodatne mašine, proširimo proizvodni pogon i da postepeno uvećavamo proizvodnju. Priželjkujemo da opremamo veće objekte. Lakše je opremiti jedan veliki objekat nego 10 ili 15 manjih stanova. Svaki stan je priča za sebe, za svaki od njih se dosta vremena troši na dogovaranje, utvrđivanje detalja, na merenje svakog kutka stana, izradu svakog pojedinačnog komada nameštaja – kaže naš sagovornik.

Kada bi norveško „bez stresa“ važilo i u Srbiji

Za proizvodnju nameštaja koriste dosta pločastih materijala koji nisu standardni već malo ekskluzivniji, i da bi kupcima pokazali njihove prednosti nameravaju da u delu svog poslovnog prostora, na oko 80 kvadrata, naprave jedan „pokazni“ stan.

– Ono što nam sada ide u prilog jeste to što smo mi zaista jedan mladi kolektiv. Naše dve arhitektice imaju po 25 godina, radnici uglavnom imaju manje od 30 godina. Kupcima se sviđa što smo mladi ljudi, a puno se trudimo i odlučni smo u tome da razvijamo i dalje našu malu firmu – naglašava Đorđević.

Naš sagovornik dodaje da je trogodišnji boravak u Norveškoj za njih predstavlja dragoceno iskustvo i da bi voleli kada bi neke od stvari sa kojima se susreli u toj skandinavskoj zemlji počele da se primenjuju i kod nas. Posebno kada bi se smanjila papirologija koja prati poslovanje.

– Tamo niko nema obavezu da uzima gotovinski račun sa benzinske pumpe, a i nema razloga jer se svako plaćanje vidi u izvodu iz banke. Ne postoje otpremnice koje su kod nas obavezne prilikom transporta i materijala i gotovih proizvoda. Ukoliko želite da dobijete kredit za kupovinu automobila dovoljno je da pozovete banku, kažete svoje podatke i službenik će vam odmah reći koliki su vam kredit odobrili. Odlazite na auto-plac, oni pozivaju banku i proveravaju koliki vam je kredit odobren i nakon toga sve ostalo završavaju banka i prodavac. Kupujte auto i odlazite, a ratu kredita vam odbijaju bez ijednog potpisanog papira u banci – navodi Đorđević.

Prema njegovim rečima, među ljudima u Norveškoj postoji veliko poverenje, tako da se bez ikakvog stresa, onlajn ili putem telefona završavaju i mnogi drugi poslovi, poput promene snabdevača strujom ili promene banke.

– Glavni moto svih Norvežana je „bez stresa“ i bilo bi lepo kada bismo to primenili i u Srbiji –  zaključuje Stefan Đorđević.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike