Istorijski trenutak i datum koji će zauvek da se pamti: Ime Beograda je tada prvi put napisano
Ime srpske prestonice prvi put se pominje u pismu pape Jovana VIII koje je on uputio bugarskom knezu Borisu - 16. aprila 878. godine
Beograd je grad sa dugačkom i burnom istorijom koji je kroz vekove često menjao imena, a najstariji pomen Beograda u pisanim dokumentima, pod njegovim današnjim srpskim imenom, dogodio se na današnji dan pre 1.146 godina.
Naime, pre 12 vekova, 16. aprila 878. godine, Beograd se prvi put pominje u pismu pape Jovana VIII koje je on uputio bugarskom knezu Borisu, u kome ga obaveštava da se Sergije evnuh opoziva sa dužnosti Episcopatum Belogradensem (beogradskog episkopa).
Od tada se Singidunum, koji su u 3. veku pre nove ere osnovali Kelti, zove Beograd. Original ovog dokumenta nalazi se u Vatikanskom arhivu, a tek dvadesetih godina prošlog veka postao je dostupan i široj javnosti.
Tako će ovaj datum postati istorijski trenutak koji se pamti za navek i oko koga je danas formiran praznik "Dani Beograda".
Od trećeg veka, kada je keltsko pleme Skordisci na ušću Save u Dunav osnovalo utvrđenje Singidunum, grad na "raskšću svetova" osvajali su Vizantinci, Gepidi, Sarmati, Istočni Goti, Sloveni, Avari, Franci, Bugari, Mađari, Turci, Austrijanci, Nemci...
Svaki od gospodara davao mu je i svoje ime - Singedon, Nandor, Fehervar, Nandor Alba, Alba Graeca, Grieschisch Weisenburg, Alba Bulgarica, Taurunum, pa do nesuđenog imena Prinz Eugenburg koje su mu namenili Nemci 1941. godine.
Međutim, najduže traje njegovo slovensko ime - Beograd. Britanska enciklopedija gradova beleži da je to grad oko koga je vođeno najviše bitaka, ali i grad sa najviše simboličnih imena: Breg borbe i slave, Breg za razmišljanje, Kuća ratova, Misir Rumelije, Kuća slobode, Vrata Istoka - kapija Zapada...
Ferman o predaji grada
Najduže je Beograd bio pod vlašću Turaka, od 1521. do 19. aprila 1867. godine.
Ferman o predaji grada - zapisano je u Istoriji Beograda - svečano je obnarodovan na Kalemegdanu u prisustvu srpskih velikodostojnika, predstavnika velikih sila, srpske i turske vojske i celokupnog beogradskog građanstva.
To je bio najsvečaniji dan za Beograd. Varoš je bila okićena cvećem i zastavama, a pred sadašnjim pozorištem, na Terazijama, u Savamali i na drugim mestima bile su podignute trijumfalne kapije.
Pošto je pročitan ferman, Knez Mihailo Obrenović je projahao između srpske i turske vojske i otišao u grad, gde mu je zapovednik beogradske tvrđave Ali Riza-paša na simboličan način predao ključeve srpskih gradova (pored Beograda, uručeni su mu i ključevi Užica, Šapca, Smedereva, Kladova i Soko Grada).
Na beogradskoj tvrđavi, pored turske, istaknuta je bila i srpska zastava, a turskog stražara zamenio je srpski. Poslednji odred turske posade napustio je tvrđavu i Beograd 24. aprila 1867, a sutradan iz Beograda je otišao i poslednji turski komandant - Ali Riza-paša.
Devet godina kasnije, 1876, sa beogradske tvrđave skinut je i poslednji simbol nekadašnje okupacije - turska zastava.
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari