"Žena do mene je sve vreme vikala i psovala, onda se izvinjavala, pa opet psovala": Niko nije znao da ima Turetov sindrom!

12.04.2022

06:30

0

Autor: M.Petrović

Turetov sindrom zapravo spada u granična psihotična stanja

"Žena do mene je sve vreme vikala i psovala, onda se izvinjavala, pa opet psovala": Niko nije znao da ima Turetov sindrom!
profimedia-0313557403 - Copyright Profimedia

Žena srednjih godina sedela je na prvom sedištu u autobusu. Ubrzano je vikala pogrdne reči, zatim ćutala minut, pa nastavljala. A onda je između serija psovki, tiho, kratko, a tako tužno uputila “izvinite” ženi do sebe.

Momak iza gospođe se neprestano okretao želeći da je upita “Šta nije u redu sa vama”, a onda je ipak odlučio da se premesti na sredinu autobusa, i dalje se povremeno okrećući u pravcu žene.

Izašla je nakon par stanica, ljubazno se zahvaljući saputnici.

Ko bi rekao da je samo pre par minuta izgovorila sve one reči, zar ne?

Ne osuđujte

Koliko puta ste se susreli sa osobom koja je svojim ponašanjem budila nelagodu u vama? Primera radi, nekontrolisanim trzanjem glave, ili možda cvokotanjem zuba, ponavljanjem nepovezanih reči?

Verovatno ste u sebi pomislili da su "ludi", možda ste ih sažaljevali...

Pojava društvenih mreža dala je glas ljudima na margini društva. Tako su neki po prvi put saznali za ljude koji boluju od Turetovog sindroma.

Međutim, opet im neki nisu poverovali. Jer sa naučne osnove, Turetov sindrom bi trebalo da nestane tokom godina. Ali šta ako mi ni ne znamo da tako nešto postoji, ili ne verujemo kada nam neko kaže da nije dobro?

Kako onda možemo bolest da stavimo pod kontrolu, a kamoli da je lečimo?

Šta je uopšte Turetov sindrom?

Da bi se na ovo pitanje odgovorilo, prvo moramo objasniti šta su tikovi. Ipak, neće se svaki tik razviti u Turetov sindrom.

Kako objašnjava Stevan Nestorov iz Centra za logopediju, tikovi su odraz ambijenta u kom dete živi.

- Tikovima nazivamo nevoljne pokrete koji se javljaju u oblasti voljne muskulature odnosno mišića, ruku, nogu, lica… Javljaju se samo u budnom stanju, pri jasnoj svesti i mogu se ponoviti voljno i svesno na zahtev ispitivača tokom pregleda - priča Nestorov za 24sedam.

Kako dalje objašnjava, najčešće se javljaju u uzrastu oko 5 i 6. godine, a osnova za pojavu je neusklađenost između funkcija nervno-mišićnih struktura i emocionalnog života deteta s jedne strane i okruženja u kom dete živi s druge strane, što dovodi do toga da je dete napeto.  

- Tokom dana dete kao da ih ne primeti i oni mu ne smetaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje su pod uticajem volje deteta i usmerene. Na primer, ako dete slaže kockice neće imati tik u oblasti ruku nego u oblasti lica i slično. Iako ne smetaju detetu, tikovi zapravo smetaju roditeljima koji ga tada opominju - objašnjava Stevan i dodaje:

- Kada se tik već pojavi roditelji ne treba da se opterećuju sa tim zašto je tik nastao, jer mi na tretmanu otkrijemo šta je to u spoljnoj sredini što čini dete napetim. Pojavi i pojačavanju tika dosta doprinose neujednačeni stavovi roditelja prema detetu i njegovom vaspitanju. Jedan od roditelja je upadljivo zahtevan i strog, a drugi upadljivo popustljiv i nezainteresovan za dete. To dovodi onda do strepnje deteta da nešto ne pogreši, pa će ga roditelji kritikovati. Na primer preterano insistiranje roditelja na urednosti i lepom ponašanju, na pravilnom govoru, uspešnosti u školi, urednosti može dovesti do tikova… U poslednje vreme deca su veoma napeta zbog prekomerne izloženosti ekranima što takođe dovodi do učestalije pojave tikova - kaže on.

Takođe, ono što Nestorov zapaža u svom dugogodišnjem iskustvu je da roditelji obično dovode nastanak tika u vezu sa nekim padom, nekom svađom u kući ili uopšte, sa nekim događajem kada se dete “jako uplašilo”.

Gde je onda mesto Turetovom sindromu?

Postoji više tikova. Možemo govoriti o monosimptomatskim tikovima, za koje je karakteristična pojava na jednom delu tela, na primer: treptanja, trzaja mišića obraza, mrdanja brade, nosa, nalog plaženja jezika, odsečnih trzaja glavom odrečno, zabacivanja glave i sl.

Zatim polisimptomatski tikovi koji označavaju pojavu nekoliko tikova na istom delu tela, i uvek označava složeniji oblik ove pojave. Na primer, treptanje i mrdanje nosom, ili trzaji glavom i sl.

Kao i fonatorni tikovi koji se javljaju u vidu pucketanja jezikom, groktanja, podrigivanja. Izraz je visoke napetosti ličnosti koju ona kontroliše u svim oblastima muskulature.

Kako objašnjava Nestorov, Turetov sindrom čini njihovu kombinaciju.

- Ne mora uvek da znači da dete sa fonatornim tikom, koji je sam ili udružen s drugim tikovima, pa i onim generalizovanim, ima Turetov sindrom i u tom slučaju prognoza je bolja jer ličnost još uvek nije izmenjena, a tikovi se mogu staviti pod kontrolu klasičnim pristupima namenjenim tretmanu tikova - objašnjava Nestorov.

Najčešće, osobe sa Turetovim sindromom prati nevoljno glasno ponavljanje ružnih reči.

- Turetov sindrom, kako navodi naš saradnik dečiji psihijatar prof.dr Bojanin, zapravo spada u granična psihotična stanja. Osoba sa ovom bolešću ima prvo motorne tikove, od onih slabijeg intenziteta pa do generalizovanih oblika. Na kraju dobija fonatorne tikove koji prelaze u koprolalične oblike ili im se ovi pridružuju. Koprolalija je poremećaj kod kog osoba mora, čak i protiv svoje volje, reći nešto prosto, vulgarno ili sramotno. S pojavom koprolalija klinička slika prelazi u Turetov sindrom - dodaje Nestorov.

Iako se često može pročitati da je Turetov sindrom nasledan, Nestorov ima drugačiji stav.

- Profesor Bojanin mi je jednom rekao da se ne rađa dete sa tikovima ili Turetovim sindromom nego se “rađa” određeni tip porodice koji je neusklađen sa prirodom i mogućnostima deteta. To su porodice u kojima dete dobija stalne kritike, pritiske, zabrane… Dete nekada previše voli stvari koje mu se brane da bi se njih odreklo, a za uzvrat mu se ne nudi ništa drugo što bi dete volelo. Zaključak je da sa decom u vaspitanju treba imati mere. Tu se rađa problem - kaže on.

Verujte svojoj deci

Veoma je važno znati da se tikovi mogu lečiti, ali dete mora imati podršku roditelja. Jedna devojka požalila se na društvenoj mreži da joj se otac nasmejao kada mu je rekla da misli da je imala Turetov sindrom uz odgovor: "Pa dobro, sada ga više nemaš".

- Važno je istaći i da je tretman tikova neophodan. Tokom tretmana se više usmeravamo na porodicu nego na samo dete jer su tikovi odraz ambijenta u kom dete živi. Sprovodi se tretman koji se naziva redukacija psihomotorike ili tretman pokretom koji je dopunjen i relaksacijom. Takođe u tretman je uključen i psiholog, a ukoliko je potrebno decu upućujemo i dečijim psihijatrima jer se kod neke dece simptomatologija tika prepliće sa opsesivno-kompulzivnim ili opsesivno-fobičnim manifestacijama i anksioznošću. Paralelno sa radom koji je usmeren na dete, rad sa roditeljima počinje napomenom da ni roditelji niti bilo ko iz okruženja ne sme sprečavati dete u vršenju radnji tika, da ga ne sme opominjati, prekorevati ili izvrgavati podsmehu zbog istog - objašnjava Nestorov.

Put u lečenju Turetovog sindroma je kompleksan i dugotrajan.

- Turetov sindrom zahteva psihijatrijsko lečenje, odnosno psihoterapijski tretman. Rad je veoma kompleksan i dugotrajan. Simptomi ove bolesti se mogu smanjiti ali ne i potpuno iskoreniti. Najvažnije je olakšati ovim osobama da podnose problem koji imaju. Ono što smo naučili od dr Bojanina koji se ceo radni vek bavio Turetovim sindromom jeste da se sa godinama starosti osobe smanjuje ta dramatičnost simptoma - kaže on.

Ne gledaj me tako

Život sa Turetom nije nimalo lak, a nesaosećajnost okoline dodatno otežava.

- Mi u praksi vidimo da roditelji ne znaju ni šta su tikovi i da zbog toga redovno greše i opominju i prekorevaju dete. Zamislite onda koliko je to poznato okolini koja se nije susrela sa problemom tikova, a posebno Turetovog sindroma? Reakcije okoline su sablažnjavanje, upadljivo gledanje osobe, strah, izbegavanje… - napominje Nestorov.

Osoba sa Turetovom bolešću je visoko napeta, ima veoma puno nevoljnih reči koje izgovara eksplozivno, naglo, kao psovku, baš kada je na mestu gde je to najupadljivije i najneprijatnije po samu osobu.

- Njih uglavnom prati osećanje stida pred svetom i depresivno raspoloženje. Na primer, jedna mlada devojka sa Turetovim sindromom je praskavo izgovarala nepristojnu reč, nastojeći da je zadrži stiskanjem usana ili stavljanjem ruke na usta, ali uvek bez uspeha. To joj je dolazilo da izgovori uvek tamo gde je mogla najviše da se osramoti, tokom kolektivnog odlaska u bioskop učenika škole, baš tokom predstave, kada je najveća tišina, u poseti rođacima, kada bi ulagala sve snage da se suzdrži i da tu svoju „bolest“ prikrije - priseća se Nestorov.

Ukoliko posumnjate da neko u vašoj blizini ima problem sa tikovima ili pak razvija Turetov sindrom ne okrećite glavu jer nesavesno ophođenje prema ovakvom problemu značajno utiče na dalji kvalitet života vama bliske osobe.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike