Bez otrova, ali smrtonosan: Ovaj pauk uspeva da parališe plen na neobičan način
Savremena istraživanja pokazuju da odsustvo klasičnog otrova ne znači i odsustvo hemijskog oružja
Dugo se smatralo da je pauk poznat kao čipkasti tkalac pernatih nogu (Uloborus plumipes), rasprostranjen u Evropi i Africi, potpuno bezopasan za čoveka. Razlog za takvu procenu ležao je u činjenici da ova vrsta nema otrovne žlezde u prednjem delu tela, što ga je izdvajalo od mnogih drugih paukova koji koriste otrov za savladavanje plena.
Međutim, savremena istraživanja pokazuju da odsustvo klasičnog otrova ne znači i odsustvo hemijskog oružja. Naučnici su počeli da sumnjaju da ovaj pauk koristi alternativni biološki mehanizam kako bi uspešno lovio plen, i to na način koji ranije nije bio poznat kod ove grupe životinja.
Skriveni “otrov” dolazi iz sistema za varenje
Istraživački tim predvođen ekološkinjom Sjaođing Peng sa Univerziteta u Lozani došao je do otkrića da se kod ove vrste toksini ne nalaze u žlezdama, već u srednjem delu creva. Ti proteini se zatim izlučuju na plen koji je prethodno umotan u mrežu, čime ga pauk efikasno imobilizuje.
Zanimljivo je da se ove supstance po poreklu i strukturi razlikuju od klasičnih paukovih otrova, ali pokazuju sličnu efikasnost u savladavanju insekata. Na taj način, ovaj pauk koristi potpuno drugačiji biološki pristup u odnosu na svoje otrovne srodnike.
U laboratorijskim testovima zabeleženo je da su ove materije imale snažno insekticidno dejstvo, pri čemu bi polovina testiranih voćnih mušica uginula u roku od jednog sata nakon izlaganja.
Evolutivna veza između varenja i otrova
Dalja ispitivanja pokazala su da su ovi proteini slični onima koji se nalaze u digestivnim tečnostima drugih vrsta paukova koji poseduju klasične otrovne žlezde.
Naučnici smatraju da ovo otkriće ukazuje na to da toksini kod paukova nisu ograničeni samo na specijalizovane žlezde, već da imaju širu biološku ulogu. Postoji mogućnost da su se prvobitno razvili kao deo procesa varenja, a tek kasnije evoluirali u sistem za ubijanje plena.
Youssef ElNahas Nature / Alamy / Profimedia
Ovakva interpretacija otvara novo poglavlje u razumevanju evolucije paukova i njihovih lovnih strategija, jer ukazuje na fleksibilnost bioloških funkcija unutar istog organizma.
Pauk bez otrova, ali ne i bez strategije
Za razliku od mnogih drugih vrsta, Uloborus plumipes nema strukture u očnjacima koje bi mu omogućile ubrizgavanje otrova. Ovo je i eksperimentalno potvrđeno, što dodatno podržava zaključak da se oslanja na drugačiji mehanizam.
Pretpostavlja se da je tokom evolucije ova vrsta izgubila klasičan sistem otrova, ali je razvila alternativni način lova kroz korišćenje digestivnih toksina. Time je uspešno nadoknadila ono što je izgubila.
Značaj za nauku i medicinu
Naučnici ističu da proučavanje paukovih otrova već ima potencijalnu primenu u medicini, pa se sličan interes javlja i za ovakve digestivne toksine. Njihova specifična dejstva mogla bi u budućnosti imati značaj u razvoju novih bioloških ili farmaceutskih rešenja.
Ovo istraživanje objavljeno je u naučnom časopisu BMC Biology i otvara nova pitanja o tome koliko su dosadašnje pretpostavke o “bezopasnim” vrstama zapravo bile pogrešne.
BONUS VIDEO:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Komentari