Vojvoda Petar Bojović: Jedan od najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije (FOTO)

16.07.2023

06:55

0

Autor: 24sedam

Sahranjen je bez vojnih počasti, uz crkveni obred, u porodičnoj grobnici

Vojvoda Petar Bojović: Jedan od najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije (FOTO)
Vojvoda Petar Bojović - Copyright Wikipedia

Na današnji dan 1858. godine rođen je Petar Bojović, vojvoda, načelnik Štaba Prve armije i Štaba Vrhovne komande srpske vojske, načelnik Glavnog generalštaba Vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Učesnik je srpsko-turskih ratova, srpsko-bugarskog rata, balkanskih ratova, gde se istakao tokom Kumanovske i Bitoljske bitke, posle kojih je dobio čin generala. U Drugom balkanskom ratu bio je načelnik Štaba Prve armije koja je odnela pobedu u bici na Bregalnici.

U Prvom svetskom ratu je bio komandant Prve armije. Učestvovao je u završnim operacijama Cerske bitke. Nakon ranjavanja biva smenjen sa mesta komandanta, ali je zbog Trojne ofanzive opet reaktiviran. Zbog ratnih zasluga 13. septembra 1918. dobio je čin vojvode (feldmaršala).

Posle rata postao je komandant Prve armijske oblasti i na toj funkciji je ostao do decembra 1920. godine. Imenovan je za načelnika Glavnog generalštaba Vojske Kraljevine SHS u januaru 1921. godine, ali je ubrzo penzionisan. Vraćen je u službu 1941. i postavljen za vrhovnog inspektora celokupne vojne sile Jugoslavije. Tokom Aprilskog rata imenovan je po Ustavu, jer je kralj Petar II bio maloletan, za pomoćnika vrhovnog komandanta kraljevske jugoslovenske vojske. Posle kapitulacije vojske sam je sebi odredio kućni pritvor u kome je bio sve do kraja rata. Preminuo je u dubokoj starosti.

Odlikovan je Ordenom Jugoslovenske krune prvog reda, Ordenom Karađorđeve zvezde prvog reda i francuskim Ordenom Legije časti. Nosilac je mnogobrojnih najviših srpskih i savezničkih odlikovanja. Uvršćen je u red najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije.

Wikipedia
 

 

Za zasluge stečene u borbi pred neprijateljem odlikovan je Spomenicom za srpsko-bugarski rat i Zlatnom medaljom za hrabrost.

Rešio je jednu od najznačajnijih bitaka u srpskoj istoriji. U Prvom balkanskom ratu za načelnika Štaba Prve armije postavljen je 17. oktobra 1912. godine pukovnik Bojović. Iako je formacijski bio načelnik Štaba armije čiji je komandant bio prestolonaslednik Aleksandar, na Bojoviću je bila najveća odgovornost jer je po ukazu on u stvari komandovao armijom.

Turska vojska je imala tačne podatke o grupisanju Prve srpske armije, te su u noći između 22. i 23. oktobra pravilno postavili svoje armije u položaj za predstojeću bitku. Bojović je, međutim, ovaj manevar osujetio pravovremenim reagovanjem i pomeranjem pojedinih jedinica. Turske armije su se povlačile u rasulu i u tom povlačenju posle Bitoljske bitke oslobođeni su svi južni krajevi Makedonije. Nakon pobede srpske vojske u Kumanovskoj bici, Prva armija je trijumfalno umarširala u Skoplje. Nakon ove bitke, bio je unapređen Velikim vojnim ukazom u čin generala. 

Za osvedočenu hrabrost na bojnom polju u ratu protiv Austro-Ugarske 1914-1915. godine odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima III reda.

Wikipedia
 

 

Na poziciji načelnika štaba Vrhovne komande imenovan je umesto bolesnog vojvode Radomira Putnika, kog su njegovi vojnici nosili do Skadra. Po obavljenim poslovima na Krfu, Bojović je krajem maja 1916. sa delom svoga štaba stigao u Solun.

U operacijama na Kajmakčalanu u jesen iste godine, Bojović je rukovodio ofanzivom srpske vojske koja je uz savezničku pomoć porazila bugarske jedinice kod Gorničeva i zauzela Kajmakčalan i Bitolj. 

Na novu godinu 1917. vrhovni komandant, regent Aleksandar Karađorđević, poslao mu je Orden belog orla sa mačevima I reda uz svojeručno pismo kojim mu odaje priznanje što je srpska armija, preuređena, proslavila širom celog sveta ime, hrabrost i požrtvovanje srpskog naroda i njegovih sinova.

Posle smrti vojvode Živojina Mišića, imenovan je za načelnika Glavnog generalštaba Vojske Kraljevine SHS, 10. marta 1921. godine. Na tom položaju zadržao se kratko, jer je 8. decembra iste godine smenjen i stavljen na raspolaganje Ministarstvu vojnom. 

U penziju je otišao u 63. godini, 1921. godine. Od 1928. godine živeo je skromno i povučeno na Vračaru u kući koju je kupio novcem dobijenim od nagrade za ratne zasluge. Često je šetao ili jahao na konju od Vračara kroz Nemanjinu i Miloša Velikog do Topčidera i Košutnjaka. 

Po oslobađanju Beograda krajem 1944. godine desio se jedan nemili incident u njegovoj kući za koji su bili odgovorni pripadnici pokreta NOVJ. Iako to do kraja nikada nije razjašnjeno, pominjalo se da su ostarelog vojvodu partizani maltretirali i čak pretukli, nakon čega je slavni vojskovođa preminuo 19. januara 1945. godine, u svojoj kući u Beogradu. Sutradan, 20. januara, porodica je kontaktirala s komandom grada Beograda i prijavila smrt.

Pošto od komande grada nisu dobili nikakvo obaveštenje, sahranu je organizovala porodica 21. januara na Novom groblju. Sahranjen je bez vojnih počasti, uz crkveni obred, u porodičnoj grobnici. Sahrani su prisustvovali samo članovi porodice i najbliži prijatelji. Na sahrani su primećena dva čoveka u kožnim kaputima koja su sve nadgledala. Nakon završene sahrane oni su se povukli sa groblja.

Tanjug/ Strahinja Aćimović
 

 

O vojvodi Petru Bojoviću se iz ideološko-političkih razloga dugo ćutalo. Nije se znalo čak ni gde je sahranjen. Na njegovom spomeniku bili su uklesani samo ime, prezime i vojni čin. Poslednjih godina je počela određena rehabilitacija njegovog dela i ličnosti, zasluga i časti.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike