Jovan još nije ni punoletan, a već u malom prstu drži fiziku, matematiku i programiranje: Osvojio je brojne medalje i ne planira da stane

03.01.2023

07:20

0

Autor: Milica Mališ

Sa samo 17 godina, već je osvojio brojne medalje koje svedoče o neverovatnom uspehu

Jovan još nije ni punoletan, a već u malom prstu drži fiziku, matematiku i programiranje: Osvojio je brojne medalje i ne planira da stane
Jovan Milićev - Copyright 24sedam/Goran Sivački

Jovan Milićev je, slobodno možemo reći, čudo od deteta. Sa svojih 17 godina osvojio je ogroman broj medalja na takmičenjima iz matematike, fizike i programiranja.

Ipak, uz neverovatne uspehe koje je postigao sa tako malo godina, nije zapostavio ni školske obaveze, ni druženje, ni sport.

Iver ne pada daleko od klade

- Moji roditelji su profesori na fakultetima. Tata je na ETF-u, mama je na Mašinskom fakultetu, i oni su mene i starijeg brata i sestru motivisali, sa njima smo započeli prve korake u nauci, to je bila neka osnova. Od osnovne škole smo vežbali sa njima matematiku, a onda su od trećeg razreda usledila takmičenja koja organizuje Društvo matematičara Srbije. Tu smo počeli da se takmičimo.

Priznaje da su u porodici svi usmereni ka nauci, pa brat i sestra već studiraju na Matematičkom i Elektrotehničkom fakultetu.

Porodica mu je najveća podrška i kaže da uvek kada ima dilemu oko nekog zadatka ne mora da ide van svoje kuće.

24sedam/Goran Sivački
 

 

Iz šestog razreda u gimnaziju

Ljubav prema matematici su mu preneli uravo roditelji, pa je od najranijih dana poželeo da se takmiči. Veliku podršku je imao i od nastavnog kadra tokom svog školovanja.

Već je učiteljica prepoznala neverovatan dar i podsticala ga da uči i druge stvari:

- Posle sam imao i odličnu nastavnicu fizike, Anu Marjanović, koja me je ohrabrivala da učim nove stvari.

Nakon šestog razreda otvorena su mu vrata Matematičke gimnazije. Kaže da mu se ta mogućnost nije dopala na samom početku, ali je ubrzo shvatio da to znači i više rada na predmetima koje voli.

- Znao sam da ću, uprkos tome, sa najboljim drugarima ostati u kontaktu. Sa ove tačke gledišta, mislim da nisam pogrešio.

24sedam/Goran Sivački
 

 

U čuvenoj Matematičkoj gimnaziji završio je sedmi i osmi razred, da bi je potom regularno upisao. Morao je, kaže, da polaže prijemni, ali za njega to nije predstavljalo problem.

Jovanov prijemni je odlično prošao, a brojne medalje i diplome koje je osvojio pre upisa bile su prvi signal da se nalazi baš gde treba.

Nagrade ne broji, ali jedan uspeh je posebno drag

Nagrade i medalje koje je osvojio, priznaje, nikada nije brojao. Skromno ističe da među njima ima i onih iz košarke i iz drugih predmeta, ali kada se baci pogled na njih, ne može da se ospori neizmeran uspeh koji je postigao na mnogim poljima sa tako malo godina.

Počeo je da se takmiči u trećem razredu osnovne škole, kada je učestvovao na Opštinskom takmičenju, a u četvrtom i petom je usledilo i gradsko.

Početni uspesi na takmičenjima podstakli su ga da nastavi da vežba i sprema se za neka ozbiljnija u budućnosti. Prvi veliki uspeh postigao je u šestom razredu, kada mu je pošlo za rukom da osvoji prvu nagradu na sva tri takmičenja: iz matematike, fizike i programiranja.

- Tada sam stvarno bio zadovoljan, i roditelji i brat i sestra bili su ponosni na mene. To takmičenje pamtim jer je bilo prvi veći uspeh.

U šestom razredu ponovo je osvojio nagrade na takmičenjima iz sva tri predmeta.

- U sedmom razredu prošao sam na juniorsku srpsku informatičku olimpijadu, na kojoj sam osvojio drugu nagradu, da bih sledeće godine na njoj osvojio prvo mesto i kvalifikovao se za takmičenje na evropskom nivou.

Ušao je u olimpijski tim koji je prestavljao Srbiju zajedno sa još tri člana, i zajedničkim snagama osvojili su bronzanu medalju.

- To takmičenje je trebalo da se održi u Gruziji, međutim, tada je bila korona i nismo otišli. Sve je bilo onlajn, snimali smo sve kamerama, da ne bi bilo varanja - dodaje sa smeškom.

To mu je prvi međunarodni uspeh, i priznaje da mu je to do danas najdraža medalja, jer je prva koju je osvojio van granica naše zemlje.

Programiranje najveća ljubav

Sa programiranjem se upoznao na letnjem raspustu pre šestog razreda i, kako kaže, odmah je zavoleo taj predmet.

- U Arhimedesovoj školi na Goču učio sam osnove programiranja, a u početku mi je bilo zanimljivo zbog aplikacija i igrica koje sam zamišljao da ću praviti. Međutim, ovo naše takmičarsko programiranje je drugačije, mi rešavamo logičke, matematičke zadatke koje posle kompjuter treba da odradi. Uglavnom je sve bazirano na logici i matematici - kaže Jovan.

Početkom oktobra ove godine održana je Balkanska fizička olimpijada na koju se kvalifikovao prvom nagradom na državnom takmičenju, a na njoj je sa ostatkom tima osvojio bronzu.

Ponovo nije imao sreće, pa zbog epidemioloških mera ipak nije mogao da ode na Kipar.

Foto: Jovan Milićev
 

Čeka ga raspust i mali predah, a onda nastavlja da se sprema za takmičenja koja slede. Ipak, priznaje da preko cele godine uči i vežba, a da pred samo takmičenje rad postaje intenzivniji.

- Počinje novi ciklus takmičenja u svim predmetima, tako da se polako spremam za njih, preko cele godine. I formati takmičenja su drugačiji, pa se u odnosu na to i spremam za njih.

U spremanju mu pomažu profesori, bivši učenici Matematičke gimnazije, roditelji... Ipak, naglašava da je najvažniji individualni rad.

- Niko ne može da nas natera ako mi nešto ne volimo i nećemo da radimo. Imam sreće da mogu da pitam ukućane, ali i bivše takmičare kojima je to iskustvo i znanje sa takmičenja svežije.

Malo brojevi, malo sport, malo muzika...

Jovan pored brojnih obaveza oko škole i takmičenja uspeva i da izdvoji vreme za druženje i sport, koji voli skoro kao nauku. Dugo je trenirao košarku u KK "Ras", a završio je i osnovnu muzičku školu.

U jednom trenutku, priznaje da je morao da se odrekne nečega, pa je tako ljubav prema nauci prevagnula tas:

- Kako smo stariji, postaje intenzivnije i napornije. Sada se ljudi opredeljuju da li će da se bave košarkom ili će odustati. Bilo mi je teško, najviše zbog drugara sa treninga, zbog druženja, ali moralo je da se preseče.

24sedam/Goran Sivački
 

Roditelji nisu podsticali njega i brata i sestru samo na nauku, već im je preneta i ljubav prema muzici. Jovan je završio nižu muzičku školu i odlično svira gitaru. Tako je uspeo da spoji nauku i umetnost.

- U muzičku školu nas je upisala mama, a danas se ne kajem, jer iako je u nekim trenucima bilo naporno i oduzimalo mi vreme, ipak mi je drago što sam stekao i tu veštinu.

Pitanje koje se nametnulo na samom kraju razgovora - da li će mladi Jovan krenuti stopama mame ili tate? S obzirom na uspehe na svim poljima, bez sumnje će moći da bira kojim putem će ići.

- Krećem tatinim putem. Želja mi je da upišem ETF ovde kod nas u Beogradu, a posle ćemo videti. Voleo bih da postanem programer jednog dana - iskren je naš sagovornik.

Iako veoma mlad, Jovan je zreo momak koji će, ne sumnjamo, nastaviti da niže uspehe i da predstavlja našu zemlju u najboljem svetlu.

 

Bonus video:

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike