Jugoslovenski patriota kojem je posle smrti pripisan srpski nacionalizam: Da je Krcun ostao živ sudbina SFRJ bi možda izgledala drugačije

06.11.2022

07:30

0

Autor: Milan Ivanić

Posle Krcunove smrti u srpskoj javnosti je počela da se provlači teza o njegovoj borbi za srpske nacionalne interese i pokušaju zaštite srpskog identiteta

Jugoslovenski patriota kojem je posle smrti pripisan srpski nacionalizam: Da je Krcun ostao živ sudbina SFRJ bi možda izgledala drugačije
Slobodan Penezić Krcun - Copyright Wikipedia

Na današnji dan, 1964. godine, u saobraćajnoj nesreći pod sumnjivim okolnostima poginuo je Slobodan Penezić Krcun. On je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije i narodni heroj Jugoslavije. Tokom svoje karijere obavljao je funkciju načelnika Odeljenja za zaštitu naroda (OZN) za Srbiju, dužnost ministra unutrašnjih poslova NR Srbije, a kasnije i predsednika Izvršnog veća Skupštine Socijalističke Republike Srbije.

Krcun je ostao upamćen kao nemilosrdni sprovodilac odmazde nad “narodnim neprijateljima” i često mu se stavlja na teret veliki broj politički motivisanih ubistava u periodu tokom i neposredno posle Drugog svetskog rata. S druge strane, postoje i svedočenja o njegovom milosrđu kada bi znao da oslobađa zatvorenike, zbog čega su ga nazivali “hleb i otrov”.

Ognjen Karanović/Printscreen/Youtube, Центар за друштвену стабилност
Ognjen Karanović

Posle Krcunove smrti u srpskoj javnosti je počela da se provlači teza o njegovoj borbi za srpske nacionalne interese i pokušaju zaštite srpskog identiteta. Istoričar Ognjen Karanović za 24sedam kaže da u realnosti takve teorije nemaju uporište u istini.

- Niko od srpskih rukovodilaca u KPJ i SKJ, u bližem ili daljem okruženju Broza, nije negovao srpski nacionalni identitet. Kako je Milovan Đilas govorio u svojim knjigama, da parafraziram: “Nemojte imati nikakvu dilemu. Mi smo polse 1945. godine bili samo titoisti.” Priča o Rankoviću i Krcunu kao srpskim zaštitnicima je kasnija interpretacija koja je, pre svega, potekla u srpskoj štampi osamdesetih godina. Ipak, prostom analizom njihovih biografija i delatnosti može se videti da to nije tačno – kaže Karanović.

On dodaje da su Ranković i Krcun su prvenstveno bili jugoslovenski patrioti. 

Wikipedia
Slobodan Penezić Krcun

- Dok su bili na vlasti oni su stajali na pozicijama centralističkog uređenja Jugoslavije. Dakle, bili su federalisti i zalagali su se da partijska organizacija i delatnost partije bude uređena na centralističkom fundametnu. Opozitno od njih stajali su hrvatski i slovenački funkcioneri i rukovodioci. Josip Broz Tito je bio u sredini. On je, kao iskusni političar i manipulator, do polovine 60-ih godina ponekad stajao uz Rankovića i Krcuna, a nekad zauzimao stranu Kardelja, Bakarića itd. Međutim, Broz je početkom šezdesetih godina, u skladu sa promenama u svetskoj politici, otvoreno stao na stranu hrvatskih i slovenčkih rukovodilaca u okviru partije i njihovog koncepta Jugoslavije. Zato je Ranković politički stradao – rekao je istoričar.

Ipak, Karanović dodaje da je Penezićeva smrt uticala na istoriju Jugoslavije, koja bi možda bila drugačija da je Krcun ostao živ.

Wikipedia
Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić Krcun

- S obrzirom da je Krcun u svojim rukama držao bezbednosni sektor u Srbiji, veliko je pitanje da li bi Brionski plenum samo dve godine kasnije bio moguć i da li bi se Broz upustio u obračun sa Rankovićem. Ipak, treba naglasiti da to ni na koji način nije ni pomoglo ni odmoglo srpskom narodu i identitetu. Međutim, da je kojim slučajem Ranković ostao na pozicijama na kojim je bio, sigurno bi se teško sprovela odluka Osmog kongresa SKJ i narativ o federiranju federacije, odnosno pravljenu konfederacije, što je krunisano ustavom iz 1974. godine. Preduslov za sve to je bilo uklanjanje Rankovića iz partijskih i državnih struktura. Sudbina Jugoslavije je definitivno bila određena na Osmom kongresu koji se dogodio posle Krcunove smrti. Da je on ostao živ, to ne bi baš tako moglo da se uradi – smatra istoričar.

Karanović ističe da je mit o Rankoviću i Krcunu kao zaštitnicima srpskih nacionalnih interesa nastao kao odgovor na potčinjavanje Srba u bivšoj Jugoslaviji.

Wikipedia
Aleksandar Ranković

- Komunisti su posle Drugog svetskog rata Srbima nametnuli kolektivnu krivicu. Gotovo formalno i zvanično, srpski narod je bio označen kao nosilac isitinski nepostojeće “velikosrpske hegemonije” unutar prve Jugoslavije. Pri tome je marginalizovan i obesmišljavan genocid nad našim narodom u NDH. U kreiranju takvog narativa su učestvovali i Ranković i Krcun, jer su oni prvenstveno nastupali kao Jugosloveni i jugoslovenski patrioti. To breme krivice na plećima srpskog naroda je u jednom trenutku postalo preteško, pogotovo posle Ustava iz 1974. godine kada je Srbija bila osakaćena. Srpski kadrovi se u toj državi više nisu pitali ni za šta. Zato su priča o Krcunu, ili Rankovićeva sahrana koja je okupila veliki broj ljudi, bile odraz jedne kolektivne katarze i oduška naroda. Kao što je, putem narodne epike, Vuku Brankoviću pripisana nepostojeća izdaja jer su nekoga morali okriviti za sopstvenu propast, tako su u Rankovića i Krcuna posmatrali kao neke neuspešne spasitelje u Titovoj Jugoslaviji. U realnosti, Krcun i Ranković nisu pokazivali razumevanje za zaštitu srpskog nacionalnog identiteta. Jedino što su oni pokazivali jeste privrženost ideji Jugoslavije – kazao je istoričar.

Karanović ističe da je Krcun imao neke ideje koje bi, sa pozicije srpskih nacionalnih interesa, mogle da se protumače kao pozitivne, ali da je šire gledajući njegov uticaj na zaštitu srpskog nacionalnog idnetiteta gotovo nikakav.

Wikipedia
Slobodan Penezić Krcun

- Pred smrt, kada je bio predsednik Izvršnog veća Srbije, Krcun je pokazivao razumevanje za afirmaciju srpske prosvete, kulture, umetnosti... On je imao dalekosežne ideje. Na primer, Penezić je zamišljao da Sremski Karlovci postanu srpski Harvard, odnosno centar srpske prosvete i kulture. Interesantno je zašto je baš izabrao Sremske Karlovce kao mesto koje ima nemerljiv značaj u istoriji za duhovnost i razvoj srpske prosvete. Krcun je to rezumeo jako dobro, što je možda i jedan od razloga zašto ga je srpska javnost kasnije prepoznala kao zaštitnika srpskih nacionalnih interesa. Ipak, Penezić i srpski komunisti su zajedno sa Titom gradili sistem koji je njih, sve i da su to želeli, onemogućavao da srpski nacionalni identitet zaštite onako kao što su to za sopstveni identitet činile hrvatske i slovenačke elite. Titoistički sistem je bio sazdan na narativu da su Srbi, kao demografski dominantan narod, opasnost za funkcionisanje Jugoslavije jer bogatstvom svoje državno-pravne tradicije i istorije ugrožavaju druge nacionalne identitete. Zato srpski komunistički rukovodioci nisu učinili nšta, osim što su dopustili da se na srpskom etničkom stablu izgrade dva nova nacionalna identiteta – makedonski i crnogorski. Ne znamo da li bi se tako poneli i u slučaju muslimanskog nacionalnog identiteta jer tada već nisu bili u poziciji da odlučuju o tome – rekao je istoričar.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike