Sukob dve civilizacije kroz dvoboj dva junaka: Kako je Srbin pobedio najboljeg japanskog samuraja?

16.01.2022

14:00

0

Autor: Milan Ivanić

Saičić je nosilac nekoliko ruskih i crnogorskih ordena i odlikovanja, a tokom burne vojničke karijere ranjavan je tri puta

Sukob dve civilizacije kroz dvoboj dva junaka: Kako je Srbin pobedio najboljeg japanskog samuraja?
1642173655349 - Copyright Wikipedia/Profimedia

Tokom duge srpske istorije bilo je mnoštvo primera čojstva i junaštva, ali jedan od egzotičnijih, i nažalost široj javnosti nepoznatih, svakako je borba Aleksandra Lekse Saičića sa japanskim samurajom iz koje je ovaj srpski junak izašao kao pobednik.

Lekso Saičić je rođen u selu Vinicka kraj Berana, u brdskom plemenu Vasojevići. Gimnaziju je upisao na Cetinju, a završio u Dubrovniku. Posle toga u Beogradu upisuje i uspešno završava Pešadijsku podoficirsku školu.

Wikipedia
 

Po završetku školovanja postavljen je za ađutanta vasojevićke brigade. Ipak, posle svađe sa tadašnjim knjazom, a kasnijim kraljem, Nikolom bio je primoran da ode u Carigrad gde tri godine službuje u turskoj vojsci kao poručnik carske garde. U to vreme nije bilo neobično da strani vojni stručnjaci budu u vrhu tuđe vojske, ali Lekso ipak nije mogao dugo da se zadrži na dvoru koji je okupirao njegov narod. Zato kreće na dalek put u Mandžuriju, gde se pridružio ruskoj vojsci i dobio čin potporučnika. Tu ga zatiče Rusko-japanski rat.

Crna Gora, kao saveznik carske Rusije, po izbijanju sukoba na Dalekom istoku, objavila je rat Japanu. Naravno, ta objava rata bila je više formalnost, s obzirom da nikada značajnije trupe iz Crne Gore nisu učestvovale u sukobima. Ipak, izuzetak su bili malobrojni dobrovoljci, među kojima i Saičić.

Uoči bitke u blizini Vladivostoka, gde su dve imperije nagomilale trupe, Japanci su tražili da ruska strana pošalje svog najhrabrijeg borca, kako bi odmerio snage sa njihovim najboljim samurajem. Bio je to stari običaj koji su Japanci i dalje praktikovali, a koji je Rusima izgledao anahrono i besmisleno. Jer, sledila je ogromna bitka u kojoj će teći reke krvi, pa zašto onda još pre toga priređivati predstavu sličnu borbi gladijatora? Ipak, ne želeći da uvrede protivnika Rusi su pristali. 

Komandant morskih i kopnenih snaga na Dalekom istoku, general ađutant Aleksej Nikolajevič Kuropatkin, postrojio je vojsku i saopštio da japanski imperator poziva najhrabrijeg ruskog vojnika da izađe na megdan najboljem samuraju.

Više hiljada vojnika je ćutalo. Niko nije imao hrabrosti da ukrsti mačeve sa samurajom, pripadnikom vojničke kaste koja ceo svoj život posvećuje borbi i teži junačkoj smrti.

Posle „glasne tišine“ istupio je samo jedan vojnik – Aleksandar Lekso Saičić. General Kuropatkin je prihvatio da on predstavlja rusku vojsku u ovom okršaju, a hrabri Srbin mu se zahvalio na ukazanoj časti.

Dve vojske su pomno pratile odlazak dva čoveka na dvoboj. Oči nekoliko hiljada ljudi su pratile svaki njihov potez. Bio je to sukob dve civilizacije i dva načina ratovanja.

U prvom naletu samuraj je bio spretniji i mačem zakačio Leksino čelo. Saičić je kasnije, prepričavajući događaj rodbini, rekao da mu je u tom trenutku „pao mrak na oči“, te da je „poleteo“ ka Japancu i snažno zamahnuo sabljom. Bio je to kraj borbe. Lekso se poklonio japanskoj vojsci i zaputio se ka svojim saborcima koji su ga sačekali u stavu mirno.

Komandant ruske vojske zajedno sa generalima izašao je lično u susret Saičiću, a ranjeni Lekso je raportovao da je zadatak izvršen. Poštujući samurajsku tradiciju, Srbinu je na pobedi čestitao i japanski admiral.

Wikipedia
 

Saičić je u Mandžuriji unapređen u čin kapetana i do kraja rata je komandovao konjičkim eskadronom Amurskog dragunskog puka. Sablja kojom je savladao japanskog samuraja čuva se u Vojnom muzeju u Moskvi.

Lekso je nosilac nekoliko ruskih i crnogorskih ordena i odlikovanja. Tokom burne vojničke karijere ranjavan je tri puta. 

Nažalost, ovaj junak nije dočekao starost. Poginuo je u trideset osmoj godini prilikom skoka sa drugog sprata kraljevskog dvorca na Cetinju tokom požara, kada je pokušavao da spasi knjige iz bogate biblioteke. Sahranjen je uz velike vojne počasti.

Aleksandru Saičiću podignute su spomen biste u Beranama i rodnoj Vinicki, a heroj je opevan i u brojnim pesmama koje njegovo junaštvo čuvaju od zaborava. Time je Lekso u potpunosti opravdao čuveni Njegošev stih: „Blago onome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi“.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike