Beogradski giganti: Nekada ponos, danas u korovu

10.11.2020

08:00 >> 11:08

0

Autor: Jovana Vrećo

Madžar: Fabrike nisu propadale zato što su bile velike, već zato što su funkcionisale u sistemu u kom se nije vodilo računa o troškovima

Beogradski giganti: Nekada ponos, danas u korovu
Copyright Pixabay

Putem od uspeha do propasti prošlo je na desetine beogradskih ekonomskih giganata. Nekadašnje ekonomske sile bile su „kičma“ privrede srpske prestonice, ali i cele zemlje, a onda, kao po pisanom scenariju – sve bi krenulo po zlu. Na njihovom tlu ostale su ruševine, a neretko su nicali šoping centri ili čak čitava naselja.

Ekonomista Ljubomir Madžar objašnjava, za „24sedam”, šta je bio temeljni i institucionalni uzrok zbog kog su propadale fabrike.

– Nisu propadale zato što su bile velike. Propale su jer su funkcionisale u jednom sistemu u kom se nije vodilo računa o troškovima, koji su nekontrolisano rasli. U sistemu u kom su zaposleni u određenim širokim granicama sami sebi određivali plate. Firma u kojoj troškovi rastu nekontrolisano, posebno brže od ukupnog prihoda, nema uslova da opstane – kaže Madžar.

Do propasti, prema njegovim rečima, doveli su i neplanirani događaji koji su zadesili čitavu državu i njenu privredu – sankcije i bombardovanje.

– Izgubila su se tržišta na teritoriji drugih država. Jednostavno su prestala da postoje za naše firme – kaže Madžar.

Ugledni ekonomista ističe kako se u vreme sankcija nije moglo izvoziti, te da su preduzeća bila stavljena u položaj da posluju uz drastično smanjen prihod, a bez mogućnosti da smanje zaposlenost, jer je država donela nekoliko uredbi koje su zabranjivale otpuštanje radnika.

Na račun „stare slave“ fabrike danas ne mogu da žive, neće ih nijedan investitor koji iole racionalno razmišlja.

– Pošto fabrika vredi nula dinara, odnosno čak i negativan broj dinara, onda racionalan kupac neće za nju ponuditi nekakvu dopadljivu cenu. Mnogo puta se govorilo kako su šećerane po Vojvodini prodate za po dva evra. Većini tih koji su to isticali nije bilo jasno da te šećerane nisu ni vredele više, jer su to bile ogromne gomile dugova i nepodmirenih obaveza, a onaj koji bi to preuzeo, izložio bi se tim obavezama – zaključuje Madžar.

Tešku sudbinu ponosa srpske privrede najbolje odslikavaju sledeći primeri:

„21. maj” iz Rakovice (fabrika auto-motora)

Osnovana: 1948. godine

„21. maj” iz Rakovice (fabrika auto-motora) Printscreen/ Youtube

Višedecenijski dinamični razvoj potpomogao je osnivanje novih proizvodnih pogona, između ostalih pogona za proizvodnju malolitražnih motora, koji je potom prerastao u fabriku. Krajem februara 2016. godine fabrika je otišla u stečaj, što je silom zakona dovelo do toga da prestane da postoji. U tim pogonima oko 5.500 radnika sklapalo je motore za najveće svetske kompanije kao što su: „Fijat”, „Boš”, „Rols-Rojs”, „Boing”… Od nekadašnjeg giganta ostale su samo oronule zgrade, zarasle u korov.

„Rekord” iz Rakovice

Osnovan: 1925. godine

O fabrici koja je tokom 20. veka radila punom parom, danas se malo zna. Posle Drugog svetskog rata doživela je uspeh, izvozeći pneumatike u 25 zemalja Evrope, Afrike, Amerike, i u njoj je radilo oko 5.000 ljudi. Fabrika je osamdesetih godina prošlog veka imala profit od čak 22 miliona dolara godišnje. Ni vreme sankcija nije moglo da pokori ovu firmu, ali je zato privatizacija „Rekordu” došla glave. Na mestu nekadašnjeg giganta, pre tri godine, nikao je tržni centar „Capitol park Rakovica“.

Fabrika šećera – Šećerana

Osnovana: 1898. godine

Foto:24sedam/Goran Sivački

Godinama fabrikom ne prolaze radnici, nema buke mašina, a i miris šećera je „ispario“. Menjali su se vlasnici, a i nazivi fabrike. Prvo je pala u ruke države, 1925, zatim je posle Drugog svetskog rata prešla u društveno vlasništvo, kada je dobila naziv Industrija šećera i vrenja „Dimitrije Tucović“. Od 1969. do 1983. godine, fabrika je postala deo Poljoprivredne korporacije Beograda, PKB-a, posle čega je proizvodnja prebačena u Padinsku Skelu, kada su svi pogoni u fabrici napušteni.

Beogradski pamučni kombinat

Osnovan: 1903. godine

Beogradski pamučni kombinat Printscreen/ Youtube

Milan Ječmenica osnovao je radionicu za proizvodnju šešira od slame, koja je ubrzo prerasla u ozbiljno preduzeće. Procvat je zaustavio početak Prvog svetskog rata, kada su i delovi fabrike uništeni. Uz ratnu odštetu, fabrika se „podiže iz pepela“ i 1920. se otvaraju objekti u kojima su smeštene i nove mašine. Proizvodilo se sve, od materijala za radničku odeću, preko pamučne ćebadi, do polusvilene tkanine za ženske haljine… Trenutno, Grad planira da deo kompleksa nekadašnjeg Beogradskog pamučnog kombinata prilagodi za stanovanje i komercijalne sadržaje.

Fabrika „Zmaj”

Osnovana: 1927. godine

Fabrika “Zmaj” Printscreen/ Youtube

Prvobitno je bila fabrika aeroplana i hidroaviona, a 19 godina kasnije eksproprijacijom je oduzeta vlasnicima i promenila je delatnost u fabriku poljoprivrednih mašina. Za vreme SFRJ bila je poznata po proizvodnji kombajna, koje je izvozila širom sveta. Krajem 2006. Industrija poljoprivrednih mašina „Zmaj” je privatizovana, a posle konsolidacije i modernizacije do 2008. kompanija zapada u krizu i klizi ka propasti. Danas u toj fabrici ima oko 30 zaposlenih.

Industrija kotrljajućih ležajeva (IKL)

Osnovana: 1993. godine

Industrija kotrljajućih ležajeva (IKL) zapošljavala je oko 2.500 radnika, a krajem prošlog veka u toj fabrici se obrtalo oko 100 miliona dolara godišnje. Potom je usledio period malverzacija i otpuštanja, pa su 2014. godine definitivno ugašeni pogoni, a tako i nada tadašnjih radnika da će opet proraditi. Na tlu nekadašnje fabrike sagrađeno je naselje Central garden.

Industrija mašina i traktora (IMT)

Osnovana: 1947. godine

Industrija mašina i traktora Printscreen/ Youtube

Preduzeće je nastalo iz Centralne livnice, koja se pedesetih godina udružila sa još četiri preduzeća iz istog područja, formirajući Metalski zavod „Aleksandar Ranković“, koji je potom preimenovan u Industrija mašina i traktora (IMT). Tokom 1959. Izvršeni su rekonstrukcija i proširenje kapaciteta fabrike za proizvodnju 4.000 traktora godišnje.

Beogradska industrija piva (BIP)

Osnovana: 1839. godine

Beogradska industrija piva Printscreen/ Youtube

Fabriku za proizvodnju piva, kvasa i sokova osnovao je Čeh Vajnhapal iz Sremske Mitrovice, uz dozvolu kneza Miloša. Sa industrijskom proizvodnjom počela je 1872. godine, kada je Đorđe Vajfret izgradio fabriku na brdu „Smutekovac“, kod današnje Mostarske petlje, gde se i danas nalazi. Trenutno, u pivari radi oko 500 ljudi, a pre 13 godina je privatizovana kapitalom iz Litvanije i Švedske.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike