Slikar Dušan Đukarić: Jednom akvarel, uvek akvarel

01.12.2020

19:29 >> 20:22

0

Strast daje motiv da stvarate i onda kada nemate inspiraciju za slikanje, kaže umetnik za 24sedam

Slikar Dušan Đukarić: Jednom akvarel, uvek akvarel
Copyright Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Dušan Đukarić je srpski umetnik svetskog glasa. Stvara u svom beogradskom ateljeu, a dela ga čine poznatim širom planete. Radi najtežom slikarskom tehnikom, akvarelom, tehnikom atmosfere.

Zbog čega?

– Akvarel je tehnika idealna za one koji nemaju previše strpljenja da sliku stvaraju kroz dugotrajan proces islikavanja sloja preko sloja. Ako  samo jedan put uspete da naslikate Akvarel u kratkom vremenu, jedan svet pun uzvišene lepote i harmonije, onda više nema povratka nazad, on je prošao kroz vas, ostavljajući neizbrisiv žig. I od tada postajete nerazdvojni sa tom tajnom.

A šta posle?

– Nakon toga uvek ostajete rob kome je data sva sloboda da gradite jedan lični svet. Svet u kome nikada nećete biti povređeni, i onda kada  grešite i kada se uvek borite za svoja prava.

Da li uvek idete težim putem?

– To je složen i težak put, pun velikog broja padova i ogromne unutarnje snage za novi početak. Tu se teško može  dostići cilj i produžiti dalje, već uvek ono dostignuto prethodno u slikanju mora se potvrđivati slikajući svaku novu sliku kao prvi put. Moj temperamenat je takav, odmah i sad do cilja, nema odlaganja. To me je i u životu puno koštalo.

Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Akvarel je umetnost slušanja vode. Blagodeti vode poznate su od kada je sveta i veka. Koliko se kao akvarelista dajete vodi, a koliko od nje dobijate nazad?

– Ako se mora u jednoj rečenici opisati akvarel, onda bi se moglo reći da je to umetnost slušanja i davanja toka vodi na beloj praznini papira, sa jednim dodatkom, a to je boja. Voda je izvor života za Akvarel. Kada uspete da ukrotite snagu vode, dozirajući njenu količinu na papiru, da usmeravate njen tok u željenom pravcu, počeli ste dobar akvarel. Nije teško to pratiti, ali je teško razumeti njenu snagu, osetiti na četki količinu i gustinu potrebene boje, a onda i vreme kada to sve staviti na kojem stepenu mokrog i vlažnog papira za najbolji rezultat. To razumeti, znači da ste dodirnuli samu tajnu Akvarela.

Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Insipracija nije nešto što se bezbrižno čeka da dođe, pa kad stigne, a da ne pobegne, vi to što pre uhvatite, zabeležite i eto umetnosti, objašnjava.

– Ako je tako, živela inspiracija!

– A nije!

– Inspiracija je za mene neprekidan, gotovo uvek lično sebi nametnut nagon. Onda se kroz veliki i mukotrpan rad samog umetnika nama vraća kao sreća i duhovno ispunjenje. Sve što je došlo lagano, zna da uspava, zavara i otupi naše zapažanje. A nekako za stvaranje uvek moramo biti uvežbani. Moglo bi se reći da je slikanje velika strast, nešto što ne sme dozvoliti da se umetnik ušuška i uspava. Strast daje motiv da stvarate i onda kada nemate inspiraciju za slikanje.

– Znam samo jedno, da su najveći talenti umrli u neradu, a da su uporni u radu postali najveći talenti. Umetnost nije stvar inspiracije, već i znanja.

Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Slike Dušana Đukarića, pravo su uživanje za gledanje. Kakvu emociju umetnik želi da izazove kod posmatrača? 

– Umetnost mora da ima svoju misiju, svrha umetnosti je da čoveka izdigne na tron iznad granica ljudskih mogućnosti. Da ga na neki način poveže sa njegovim Tvorcem.

– Slikarstvo je između ostalog umetnost boje,  ja bojom, njenim dizajnom, pokušavam u oku posmatrača da izazovem određeno raspoloženje, probudim određenu emociju jednog trenutka u životu. Zato je najteže biti slikar atmosfere, jer taj trenutak mora oslikavati zaustavljenu prolaznost u vremenu. Mora se osetiti miris naslikane kiše i mokrog asfalta ili toplota sunčanog dana, a onda najnežniji dodir sunca na kraju dana. Ako uspete, onda je nebo granica.

Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Kaže da voli osećaj žamora, kretanja, promena. Gradske atmosfere, Beograda posebno. Ljudski pokreti, brodovi, marine, žive na njegovim platnima.

– Uvek je novi doživljaj. I onda kada slikate isti deo grada, dovoljno je samo tu biti u različito doba dana. Ja živim u Beogradu, njegova bliskost i toplina ljudi kao nigde u svetu nekako otvara u meni potrebu da moj Beograd što više predstavim u svetu kroz moju umetnost.

– Kada naučite jedno da slikate, svejedno je šta kasnije želite da slikate, da li će to biti žanr scena, mrtva priroda, gradske scene, pejžaži, lako je kroz to prošetati. A neupredivo je dalji put u obrnutom pravcu, sve po malo, a ništa dovedeno do samog kraja. Važno je ući u kuću, a anda kada jednom to uspete, lako je iz jedne sobe prelaziti u drugu.

Deluje tako lako Dušanu Đukariću i da iz jedne u drugu daleku zemlju putuje i predstavlja svoj rad. Njegove atmosfere doživeli su ljudi širom sveta, u Turskoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Indiji, Japanu. Ali, pre svega u Kini, zemlji kolevci akvarela. Posebno se izdvajaju dve izložbe u kineskom gradu “China Qingzhou”, gradu koji je izmislio akvarel papir, gradu koji je prvi u svetu osnovao akademiju za Akvarel.

– Moje slike su obišle najvažnije kineske muzeje u Šangaju, Pekingu. Jedna kolekcija od petnestak slika nalazi se u vlasništvu predsednika kompanije Huavei u Senženu, koja je poslala svoju delegaciju na visokom nivou za otkup slika. Moje slike nalaze se kod mnogih predsednika država, ministara, na zidovima važnih i velikih državnih institucija.Veliki broj je i u vlasništvu kolekcionara, kao i ljubitelja mojih akvarela.

Privatna arhiva/Dušan Đukarić

Ima li umetnik Dušan Đukarić slobodno vreme ili mu radna nedelja traje 24sedam?

– Ja se nekako najkomfornije osećam kad slikam. A to je nekako egoistična samodovoljna sebi profesija. Može biti i blagoslov, a i veliko iskušenje.

– Svoje vreme organizujem tako da više vremena slikam, nego što imam praznog hoda. I onda kada ne slikam, moje misli i razmišljanja su u tome.

Slikar mora da živi tako da stalno hvata i beleži u svoju memoriju skice i detalje buduće slike.

I na kraju, kako reče jedan veliki umetnik: „Čini mi se kada bi se posekao po veni, umesto krvi potekla bi boja“.

Pročitajte još:

Marta je srpski antropolog koji je proveo dve godine sa monasima zarad velikog istraživanja

Žubore motori, grguću auspusi, cvrkuću kočnice

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike