"Slušaj, Mijo, nema mi druge nego da ti prepišem još jedan film": Sto godina od rođenja kralja komedije koji je preživeo krvavu bajku!

26.09.2023

11:15

0

Svojom jedinstvenom izvedbom, legendarni glumac činio je svaku ulogu besmrtnom

"Slušaj, Mijo, nema mi druge nego da ti prepišem još jedan film": Sto godina od rođenja kralja komedije koji je preživeo krvavu bajku!
Mija Aleksić - Copyright Promo/Jugoslovenska kinoteka

Mija Aleksić je svojim životom i radom ostavio neizbrisiv trag, svojim ulogama je mnoge generacije zasmejavao, zabavljao i podučavao, a njegove replike se i danas citiraju. Međutim, nažalost, ovaj vanserijski komičar iza svog šarmantnog osmeha u svojoj duši nosio je tragediju koju je doživeo još u detinjstvu.

Aleksić je rođen na današnji dan, 26. septembra 1923. godine u selu Gornja Crnuća, kod Gornjeg Milanovca, od oca Velimira i majke Sinđe. Odmalena je pokazivao ljubav prema pozorišnoj igri, a njegova porodica volela je da okupi komšije, prijatelje i da uz zvuk frule izvodi skečeve. Tada nisu bili svesni da su to bili prvi koraci glume i nešto po čemu će Mija Aleksić postati legenda.

Printscreen/YouTube
 

- Moja je velika sreća što mi je tata bio uzor u svakom pogledu: bistar, pismen, a običan šumadijski seljak. Radio je kao opštinski ćata jer su ga ljudi veoma cenili. Važio je za duhovitog čoveka, znao je da peva i svira nekoliko instrumenata. On mi je i ulio ljubav prema pozorištu. Kad bi se vratio iz polja, umio bi se i pozvao moju majku Sinđu i mene rekavši: "Ajd sad u pozorište!". Nas dvoje seli bismo na tronošce i gledali ga kako svira na fruli i izvodi vojničke skečeve. Ubrzo sam počeo da imitiram druge, a onda sam u kragujevačkoj Gimnaziji imao sreću da mi srpski jezik predaje profesorka Branka Ranković, koja je umela da podstakne moja dečačka interesovanja. Njoj i mom ocu mogu da zahvalim što sam postao glumac i celog života voleo pozorište - govorio je Aleksić 1973. godine.

Čudom preživeo streljanje u Kragujevcu

Međutim, Drugi svetski rat i nemačka okupacija uništili su svaku nadu za srećno detinjstvo.Taj 21. oktobar 1941. zauvek će ostati upamćen u istoriji kao crni dan, a Desanka Maksimović posvetiće mu “Krvavu bajku”. Nacističke okupacione snage su u periodu od tri dana streljale 3.000 ljudi u Šumaricama, među kojima je bilo i 300 nevinih đaka. Ovaj zločin bio je odmazda za pogibiju 10 nemačkih vojnika. Tada učenik Druge muške gimnazije, Mija Aleksić, kao i njegovi drugovi, bio je odveden na streljanje i samo čudom preživeo.

Naime, kako je jednom prilikom glumac ispričao, dok je baraka u kojoj se nalazio došla na red za egzekuciju, Nemci su već usmrtili 3.000 duša pa su preostale đake zatvorenike pustili. U ovim teškim vremenima za mladog Aleksića pozorište je postalo svojevrsna oaza mira.

Promo/Jugoslovenska kinoteka
 

Prvi posao za Miju bilo je cepanje karata na ulazu, zatim je nastupao kao statista, a prvu ulogu imao je u predstavi “Devojačka kletva”. Njegovo odrastanje nije bilo lako, ali optimističko posmatranje života je nešto po čemu se izdvajao.

- Kad bih govorio o sebi, počeo bih od toga da mi nikada u životu ništa nije bilo teško i malo šta je moglo da me iznenadi. Znao sam kako je kad si gladan i kako je kad si sit. Sve sam doživeo, nema nepoznatog. Shvatio sam da život može da bude veoma interesantan i lep ako se gleda iz jednog ugla, a ružan ukoliko se posmatra iz drugog. Ja sam našao ugao u kome mi je uvek lepo – umeo je da kaže glumac.

Otkaz zbog par čašica

Od 1943. do 1948. godine bio je član Narodnog pozorišta u Kragujevcu, igrao je manje uloge u komadima Branislava Nušića i Sterije Popovića. Krajem rata, kao skojevac (partizanima se pridružio 1944), postaje član hora JNA, a 1949. biva premešten u Jugoslovensko dramsko pozorište. Po završetku rata Mija Aleksić upisuje Pravni fakultet u Beogradu. Međutim, njegovi prijatelji su ga, uz ne baš previše muke, nagovorili da se ostavi prava i posveti svom pravom pozivu – glumi.

Printscreen/YouTube
 

Teške trenutke iz prošlosti Aleksić je na sceni uspeo da preokrene i veoma brzo postao je kralj komedije briljirajući iz predstave u predstavu. Kao član Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1952. odigrao je legendarne uloge u predstavama “Dundo Maroje” i “Ožalošćena porodica”, a za njegove predstave obično se tražila karta više, pa je počeo da gostuje i u Ateljeu 212.

Međutim, 1965. dogodio se gaf. Naime, Mija je došao na matine predstavu “Dundo Maroje”, ali je pre toga “popio par čašica”. Iako je odigrao predstavu bez greške, uprava pozorišta nije bila blagonaklona prema njemu. Sutradan je otpušten. Tako je Aleksić prešao u Narodno pozorište gde je ostao sve do svoje penzije 1977. godine.

Promo/Jugoslovenska kinoteka
 

Najširoj publici ovaj veliki glumac ipak je postao poznat zahvaljujući svojim ulogama u radio emisiji “Veselo veče”, filmovima i TV serijama.

Svoju prvu filmsku rolu imao je davne 1953. godine u ostvarenju “Opštinsko dete” Puriše Đorđevića, a njegovo ime znala je čitava ondašnja Jugoslavija nakon uloge u filmu “Ljubav i moda” Ljubomira Radičevića iz 1960. i humorističke TV serije “Servisna stanica” iz 1959. koju je režirao legendarni Radivoje Lola Đukić. Zapravo, rad sa Lolom Đukićem posebno je obeležio karijeru Mije Aleksića. Igrajući u njegovim ostvarenjima osvajao je srca publike i, zajedno sa Miodragom Petrovićem Čkaljom, svojim čestim glumačkim partnerom, stekao titulu najpopularnijeg komičarskog para.

Osvajao je brojne nagrade među kojima i onu za životno delo "Dobričin prsten" 1982, Nušićevu nagradu 1990. i Specijalnu Sterijinu nagradu. Poslednja uloga Mije Aleksića bila je u fimu “Tango Argentino” Gorana Paskaljevića iz 1992. godine. Ovu rolu je odigrao iako je imao čak pet teških operacija.

Promo/Jugoslovenska kinoteka
 

Preporod na kraju karijere

O radu na ovom filmu Aleksić je svojevremeno izjavio:

- I ja sam se uplašio. Ne uloge. Šta ukoliko mi usred snimanja pozli, pa me umesto na snimanje odvezu u bolnicu? Smem li ja sebi da natovarim taj moralni teret, smem li u grdne nevolje da uvalim čoveka samo zato što mi se uloga dopala. Zato sam oprezno prišao proveri svojih mogućnosti: najpre nekoliko probnih snimanja, pa onda neočekivano lagani prelazak na pravi posao. Preporodio sam se. Kad sam posle snimanja otišao kod lekara, on je sumnjičavo gledao najnovije nalaze, ne verujući u rezultate. Kaže: “Slušaj, Mijo, nema mi druge nego da ti prepišem još jedan film – kazao je tada, a prenosi 011info.

Printscreen/YouTube
 

Mija Aleksić je preminuo 12. marta 1995. godine u Beogradu, a sahranjen je u Aleji velikana, na Novom groblju.

U njegovu čast iste godine ustanovljena je nagrada “Mija Aleksić” za najbolju predstavu na Danima komedije u Jagodini, a od 2018. dodeljuje se još jedna nagrada sa ovim imenom za glumce koji su pružili izuzetan doprinos umetnosti glume.

Svojom jedinstvenom izvedbom, legendarni glumac činio je svaku ulogu besmrtnom, a među njima su one u filmovima ”Maratonci trče počasni krug”, ”Bokseri idu u raj”, ”Biće skoro propast sveta”, ”Čovek sa četiri noge”, ”Varljivo leto ’68”, ”Tango Argentino”…

Printscreen/YouTube
 

Ovako je govorio Mija Aleksić:

“Uvek počinji sve ispočetka.”

“Smešno je ono što je istinito.”

“Ne forsiraj ulogu nego je postepeno osvajaj, ali sa strašću.”

“Daj sebi vremena da odigraš suštinu.”

“Igraj estradu kao najvišu komediju.”

“Od smeha do suza jedan je korak.”

“Voli publiku, ali joj se ne udvaraj.”

“Igraj za partnera, jer on igra za tebe.”

“Ceni reč, ali i ćutanje.”

“Stotu predstavu igraj kao i prvu, ali bolje.”

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike