aktuelno

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i briljantna glumačka karijera

15.11.2024

10:40

0

Autor: Bojana Bačić

Za mnoge je sa njim otišlo i vreme u kojem je stvarao

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijera
Copyright Promo/Nebojša Babić

Žarko Laušević, jedan od najpoznatijih glumaca sa ovih prostora, preminuo je tačno pre godinu dana u Beogradu, u 63.godini.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraPromo/Nebojša Babić
 

Iako teško bolestan, glumio je gotovo do poslednjeg dana.

Probe u njegovom stanu

Poslednji film koji je snimio bio je "Ruski konzul" po motivima knjige Vuka Draškovića. Više od mesec i po dana glumci su imali probe u njegovom stanu.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraPromo/Vision Team
 

- Svi su imali veliko poštovanje prema Lauševiću, koji nije želeo da se njegova reč prihvata kao poslednja ili da postoji strahopoštovanje gde niko neće smeti ništa da mu kaže. Iako je bolest već bila počela, nije tražio nikakvu poštedu i insistirao je da mu se kaže ako mi se nije dopalo nešto što je uradio - ispričao je reditelj Miroslav Lekić, nakon glumčeve smrti.

Poslednji poklon publici

Među poslednjim filmovima koje je snimio bio je i "Heroji Halijarda", Radoša Bajića. Iako u ozbiljno teško zdravstvenom stanju, smogao je snage da se pokloni publici. Dva meseca kasnije preminuo je u bolnici.

- Bio je bolestan jako dugo, ali je to krio od svih nas. Kad god bi govorio o tome, rekao bi nam da je sve u redu. Verujem da je Žarko predosetio svoju smrt, zato je i puno snimao u poslednje vreme - izjavio je Radoš Bajić.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraATA Images/Antonio Ahel
 

Kako je opisao, Laušević je ispoštovao njihov dogovor da se još jednom, poslednji put, pokloni publici.

- Rekao sam mu da ne prihvata toliko angažmana, ali on kao da je znao da će uskoro da ode, pa je toliko radio. Iako je bio jako loše, jedva je došao na premijeru "Heroja Halijarda" i tako ispunio obećanje koje mi je dao, da se pokloni zajedno sa svim glumcima na bini - izjavio je Bajić nakon njegove smrti.

Vest o smrti Lauševića prostrujila je regionom brzinom svestlosti. Za mnoge nije umro samo glumac Žarko Laušević, nego i jedno vreme u kojem je živeo i stvarao. Za mnoge posle njega ostala je velika zjapeća praznina.

Gluma i ubistvo

Život Lauševića obeležile su dve stvari: gluma u kojoj je briljantan, i tragedija u kojoj su poginule dve osobe. Kao da mu se život raspolutio na dve polovine, pre i posle tragedije.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraPromo/Martovski festival
 

Pre tragedije bio je jedan od najboljih, najpopularnijih i najpoželjnijih glumaca. Sudbina je htela da mu život obeleži prva uloga u seriji "Sivi dom". Nakon emitovanja te serije zavladala je prava histerija, a Žarko je tada imao tek 26 godina.

Gašenje cigareta po rukama

Koliko je ozbiljno shvatao svoj poziv govori anegdota sa snimanja kultne scene.

- Postoji ta scena u seriji „Sivi dom“, kada on gasi sebi cigarete po ruci. Iako su mu stavili flastere kako se ne bi izgoreo, on ih je skinuo i zaista gasio cigarete o ruku, kako bi scenu dočarao na pravi način. To je bio Žarko Laušević – ispričao je je reditelj Miroslav Lekić.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraPrintscreen/Youtube/SrbijaOnLine
 

Zanimljivo je da je ovo jedna od najupečatljivijih uloga, a da njegov lik tokom svih 12 epizoda gotovo da i ne progovara. Kasnije je ostvario brojne uloge, i svaka je ostavila trag, baš kao što je i on lično ostavljao svoj trag sa svakim sa kim je radio.

Tupčo, moj divni prijatelj

Sa glumicom Merimom Isaković, sa kojom je dugo vremena igrao u predstavi "Staklena menažerija", je toliko bio blizak da su svi mislili da su ljubavnici iako oni to nikad nisu bili.

"Tupčo. Moj divni prijatelj, pa i više. Duša koja čedno dodiruje najtananiji deo bića u meni. Bili smo kao porodica, iako krvlju nismo vezani. Za mene Tupčo. Za sav ostali svet Žarko Laušević.  Publika nas je doživljavala kao dve osobe spojene u jedno isto biće. Mnoge kolege takođe. Neki drugi ljudi su počeli da nas pogrešno doživljavaju kao ljubavnike.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraAntoni Ahel/ATA Images
 

Tupčo i ja nikada nismo bili ljubavnici. Naš unutarnji dodir ne pripada toj priči. Naš odnos je bio susretanje dve duše, mnogo delikatniji i dragoceniji. Nikad ukaljan. Imali smo mnogo prilika da postanemo ljubavnici da smo to hteli, tokom beogradskih predstava, i domaćih i međunarodnih turneja, ali nismo. Ne zato što nismo mogli, već zato što to nije priroda našeg odnosa" ,napisala je glumica Merima Isaković o njemu.

Tragična noć

Sve je izgledalo da će ovo biti jedna velika glumačka karijera do te tragične noći između 30. i 31. jula 1993. godine, koja je promenila mnoge živote.

Imao je 33 godine, suprugu, dvoje dece, angažman u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, više od 45 filmskih i televizijskih uloga, Zlatnu arenu, Sterijinu i nagradu "Zoran Radmilović" i mnogo drugih priznanja, ali i pištolj koji je nosio na savet policije.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraATAImages/A.A./Printscreen/Youtube/SrbijaOnLine
 

Upravo tim pištoljem u Podgorici ubio je dvojicu mladića, a jednog teško ranio. Od tog momenta, pre 31 godinu, život Žarka Lauševića potpuno se izmenio.

Pištolj je počeo da nosi nakon što je prekinuta predstava "Sveti Sava" Narodnog pozorišta iz Zenice, koja je rađena po tekstu Siniše Kovačevića, a u režiji Vladimira Miličina.

Kako je Žarko pričao o tragediji 

Laušević je kroz odgovor na optužnicu, kada je u jesen 1993. godine, u Višem sudu u Podgorici počelo suđenje, opisao trenutak tragedije.

- Te večeri odlučili smo da, pre nego što odemo na spavanje u sestrin stan, nešto pojedemo i popijemo po pivo. Svratili smo u kafić gde sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu: "Kakva je ovo galama?" Čula se neka buka. Mladić koji je sedeo na zidiću kafića upitao je: "Šta je bilo, momak?", Kazao sam: "Ništa, sve je u redu."

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraTanjug/Jadranka Ilić
 

Ovakav dijalog je ponovljen drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu. Prišao je još jedan momak i ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran… Za trenutak sam izgubio svest. Sve se, procenjujem, zbilo za najviše pola minuta.

Sećam se samo delova događaja, jer mi je u glavi bilo sve pomešano. Osećao sam da mi se torba koju sam u poslednje vreme uvek nosio preko ramena i u kojoj je bio pištolj otima. Uspeo sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam ne znam koliko puta. Imao sam užasno osećanje straha.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraTanjug/Jadranka Ilić
 

Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam utisak da mu uzima život i pucao sam bez razmišljanja. Prema motivima knjige „Godina prođe, dan nikada“ u kojoj je nakon izlaska iz zatvora Laušević, opisao svoje zatvorske dane snimljena je i serija "Pad", a glavnu ulogu igrao je Milan Marić.

Sam Laušević nije bio direktno uključen u kreiranje ove serije, ali je davao savete glumcu.

Ilegala u Americi

Nakon odležane kazne za dvostruko ubistvo, slede godine izgnanstva u SAD, zbog straha od krvne osvete.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraATAImages/Antonio Ahel
 

- Bio sam u žestokoj ilegali više od deset godina i radio sam samo poslove gde ti ne treba ni znanje jezika, ni papiri. U tom momentu naša ćerka Jana je bila mala. Trebalo je da nađemo ženu da je čuva, a to se plaćalo 15 dolara na sat. Moj moleraj 13, pa sam shvatio da treba da obrnemo stvari. Bavio sam se decom neko vreme, volim da kuvam i budem domaćica - pričao je Laušević o tim danima.

Ostale su samo emocije

Po povratku iz Amerike pre više od deset godina, polako se vraćao glumi i svojoj karijeri.

Ali to je bio neki drugi glumac, ništa lošiji od mlađeg Lauševića, ali drugačiji, emotivniji za razliku od onog "beogradskog frajera" sa Cetinja.

Prva godina bez Žarka Lauševića: Zjapeća praznina, pucanj koji odjekuje, strah od krvne osvete i  briljantna glumačka karijeraFilm "Leto kada sam naučila da letim" Promo/Cineplexx
 

Veliki povratak na glumačku scenu napravio je ulogom u filmu „Smrdljiva bajka“, a nakon toga nastavio je da niže uloge u popularnim domaćim ostvarenjima.

Jedna od onih lepših bila je i u filmu "Leto kada sam naučila da letim", u kojoj teško da je nešto progovorio, ali svaka emocija se videla na licu. Baš kao što je počeo, tako je i završio glumačku karijeru, bez reči, sa puno emocija.

Bonus video:

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike