Njihov posao je da ulepšavaju mrtve! Spremači umrlih za 24sedam: Nekima lakiramo nokte, oblačimo venčanice i narodne nošnje... (FOTO)

13.08.2022

18:00

0

Da posao uređivanja pokojnika nije nimalo lak svedočili su nam i sami spremači umrlih

Njihov posao je da ulepšavaju mrtve! Spremači umrlih za 24sedam: Nekima lakiramo nokte, oblačimo venčanice i narodne nošnje... (FOTO)
pogrebne usluge - Copyright 24sedam/Katarina Mihajlović Profimedia Pixabay

Spremači umrlih zaposleni u JKP "Pogrebne usluge" Beograd na zahtev rodbine spremaju i oblače pokojnike u okviru kapele. Njihov zadatak je da usliše zahteve koje porodica ima kada je reč o uređivanju umrle osobe. Zahtevi su različiti počev od toga da ih šminkaju, lakiraju nokte, oblače u venčanicu, narodnu nošnju ili standardnu garderobu.

U okviru ovog preduzeća ovaj posao obavlja 16 ljudi. A što se tiče obima posla za jednu smenu urede oko 30 do 40 umrlih osoba. 

Da ovaj posao nije lak svedoče i sami spremači umrlih koji su za 24sedam ispričali kako izgleda njihov radni dan.

- Ovaj posao radim već 16 godina i od samog početka sam gledao na njega kao i na svaki drugi. Naprosto ne dozvoljavam sebi da me emocije povuku, a strah nikada nisam osećao. Dobijali smo razne zahteve od rodbine, dok standardno oblačenje retko kada imamo. Bilo je zahteva da žele pokojnika da sahrane u narodnoj nošnji koju nam donesu i mi onda umrlo lice obučemo. Dešavalo se i da su nam tražili da ženama nalakiramo nokte, stavimo šnale. Oblačimo i sveštenike kada preminu - objašnjava spremač umrlih Miroslav Đorđević.

24sedam/Katarina Mihajlović
Miroslav Đorđević

Sa druge strane njegov kolega Vladimir Miladinović šminka umrle osobe.

- Kada porodica traži da umrla žena bude našminkana onda je šminkam, a tehnika šminkanja je veoma slična kao i kod živih ljudi. Rodbina donese šminku i objasne na koji način žele da bude našminkana. Uglavnom, kada premine neka mlada devojka porodica traži da je našminkam i obučem u venčanicu jer žele tako da je sahrane - priča Miladinović.

24sedam/Katarina Mihajlović
Vladimir Miladinović

Đorđević dodaje da im retko kada traže klasično šišanje.

- Što se tiče šišanja nemamo klasično šišanje. Dešava se da neko želi da pokojniku ostavimo  pramen kose. Kod brijanja ili im obrijemo bradu ili nam traže da je isfazoniramo što su normalni zahtevi na koje smo navikli - kaže on.

Upitani da objasne da li su se susretali sa nekim neobičnim situacijama u praksi odgovaraju da nisu, ali se dešavalo da ponekad ne mogu da obuku pokojnika onako kako je porodica zamislila jer se dešava da beživotno telo otekne.

- Nekad se desi da telo otekne pa ne možemo da mu navučemo cipele ili papuče. U tim slučajevima obuću stavljamo pored pokojnika u sanduk. Ako je takva situacija onda kažemo rodbini da smo odeću koju su doneli obukli koliko je bilo moguće. Što se tiče nakita ako rodbina želi da i to stavimo na pokojnika kada dođe trenutak identifikacije onda nam predaju nakit koji stavljamo na licu mesta - kaže Đorđević.

Procedura kod umrlih od zaraznih bolesti

- Za lica koja su umrla od neke zarazne bolesti važi posebna procedura. Donose se u posebnim vrećama i tu nema klasičnog spremanja, odnosno nema oblačenja. Garderoba koju donese rodbina stavlja se preko kese gde postoji prozorče da mogu da izvrše identifikaciju, kako bi nam potvrdili da je to ta osoba. Postoji i limeni uložak koji je zakonski predviđen i sanduk se lemi ili se lepi trakom. Jedina razlika je u tome što nema oblačenja kod osoba koje su umrle od korone ili drugih zaraznih bolesti. Kao zaštitu nosimo skafandere, maske, rukavice i HTZ opremu koju inače nosimo. Sve ono što je neophodno za našu zaštitu je obezbeđeno od strane preduzeća. Dezinfekcija se vrši svaki dan, što znači da se i kompletno prostorija dezinfikuje - objašnjava Đorđević.

Hrabri ljudi

S obzirom da već godinama rade posao koji je veoma specifičan, pitali smo ih kako je izgledao njihov početak na ovom radnom mestu i kako su njihove porodice i prijatelji reagovali.

- Pitali su me da li se plašim i kako ovaj posao mogu da radim jer sam jako mlad počeo. Ovaj posao nije fizički težak, ali jeste psihički. Kada završim smenu i odem odavde zaboravim na sve ono što sam radio u toku dana. Dešavalo mi se da me ljudi prepoznaju na ulici i da mi kažu: "Ti si moju majku oblačio". Kroz ovu kapelu je prošlo jako puno ljudi, tako da nema šanse da me ne zapamte - dodaje Miladinović sa čime je saglasan i njegov kolega Miroslav.

Stresne situacije

- Kada deca umru to je veoma specifična situacija jer je u pitanju ozbiljna ljudska tragedija. Uvek se rukovodim onim što kaže naš narod: "Samo neka ide po redu". Kada se taj red preskoči onda dođe do situacije koja je i nama emotivno teška jer su ti roditelji izgubili nešto najdragocenije u svom životu - zaključuje Đorđević u razgovoru za 24sedam.

Kako su nam objasnili naši sagovornici, procedura je takva da kada rodbina dođe u kapelu javlja se na šalter i upisuje u knjigu. Sa pratećom dokumentacijom i garderobom koju su doneli silaze u prostorije u kojima rade spremači umrlih. Spremači preuzimaju garderobu i saslušaju zahteve koje rodbina ima kada je reč o uređivanju pokojnika.

Kada spremači umrlih obave svoj deo posla, poziva se rodbina koja dolazi da izvrši identifikaciju. Nakon toga prisutni rođaci se zadrže u prostoriji nekoliko minuta kako bi se oprostili od pokojnika. Potom se sanduk zatvara ili ako ima limeni uložak onda se lemi i nakon toga se odnosi na beogradska groblja gde će pokojnik biti sahranjen.

Bonus video

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike