Prefinjenih manira, oštrog uma, srčana i odlučna: Ko je bila Mirka Grujić?

19.10.2021

06:30

0

U 24. delu priče o zadužbinarima, čija istorija datira još iz srednjeg veka, portal 24sedam piše o ženi koja je čitav svoj život posvetila onima kojima je pomoć bila najpotrebnija

Prefinjenih manira, oštrog uma, srčana i odlučna: Ko je bila Mirka Grujić?
mirka grujic bgd - Copyright Pixabay/Wikipedia

Prefinjenih manira, oštrog uma, srčana, odmerena, ali odlučna - samo su neki od epiteta koji su pripisivani Mirki Grujić, ženi koja je čitav svoj život posvetila dobročinstvu i pomaganju bolesnima i ranjenima.

Mirka Grujić bila je dugogodišnja predsednica Kola srpskih sestara, naslednica jedne od najuglednijih beogradskih porodica, poliglota, dobrovoljac u Prvom svetskom ratu i duša koja je sve duše spajala u jednu.

Rođena je 1869. godine u Beogradu kao jedno od desetoro dece Jelene i Jevrema Grujića, državnika i diplomate koji je predvodio Srbiju tokom 19. veka. Bila je veoma inteligentna i obrazovana za svoje vreme - govorila je pet stranih jezika, slikala i svirala čembalo.

Tragedija koja je sve promenila

Zbog greške lekara umire njena mlađa sestra Milica, što čitavu porodicu zavija u crno. Gubitak sestre posebno pogađa Mirku, koja se potpuno povlači u sebe i zariče da nikada više neće videti svetlo dana. Raskida i veridbu, gotovo pred venčanje.

Tugovanje za sestrom prekinuo je početak balkanskih ratova, a potom i Prvi svetski rat, u kojem je Srbija izgubila skoro trećinu svog stanovništva.

Crninu koju je nosila zbog izgubljene sestre, zamenila je bolničkom uniformom. Pružala je pomoć ranjenicima u bolnici Kola srpskih sestara, koja je u to vreme proglašena za četvrtu rezervnu ratnu bolnicu.

Ubrzo postaje jedna od članica Upravnog odbora Kola, te u sam osvit novog rata, 1914. godine, odlazi u oslobođenu Južnu Srbiju, današnju Severnu Makedoniju.

Posle iznenadne smrti predsednice Kola srpskih sestara Ljubice Luković, postaje ruka koja će društvo voditi kroz naredne četiri preteške godine.

Vikipedija
 

Početak Prvog svetskog rata dočekala je u Nišu. Sa srpskom vojskom se povlačila preko Albanije, a za svoj rad i doprinos u zbrinjavanju ranjenika odlikovana je Medaljom za hrabrost.

Pomoć bolesnima i siromašnima

Nakon oslobođenja Beograda pomaže siromašnima, deci i invalidima. Inicirala je 1920. godine osnivanje "Invalidskog doma", koji je bio jedina institucija koja je vodila brigu o vojnicima koji su izgubili zdravlje, ali i razum.

Da bi Kolu srpskih sestara napokon obezbedila krov na glavom, založila je svoj dom kako bi se isposlovao kredit za izgradnju tri zgrade u Resavskoj ulici. Ova institucija biće u narednim decenijama poznata kao “Mali univerzitet”, mesto na kojem su mnoge devojke sa sela i oboda grada sticale potrebna znanja i zanate koji su im omogućavali da same zarađuju svoju koru hleba.

Bila je i jedan od pokrovitelja Društva slepih devojaka, pomagala je izgradnju doma i stanova za sirotinju, i bez poziva nesebično pomagala svima kojima je pomoć bila potrebna. 

Umrla je decembra 1940. godine u Beogradu, i ta vest je duboko potresla ondašnji Beograd.

Njeno dobročinstvo nije se tu završilo. Pored toga što je od mesečne rente za svoju kuću deo sredstava za života izdvajala za finansiranje Kola, testamentom je društvu ostavila 500.000 dinara za osnivanje Fonda Milice i Mirke Grujić.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike