Sitniš je bio dovoljan za specijalitete koji danas papreno koštaju: Kako je izgledao fast fud tridesetih u Beogradu

08.08.2021

08:15 >> 11:35

0

U zavisnosti od toga koliko bi imali siće u džepu tako bi se i hranili studenti i radnici i nadničari

Sitniš je bio dovoljan za specijalitete koji danas papreno koštaju: Kako je izgledao fast fud tridesetih u Beogradu
Copyright Printscreen/Stari Beograd

Siromaštvo i besparica vladala je Beogradom tridesetih godina prošlog veka, kada su građani morali da se odreknu velikog dela zarade kako bi platili sobičak, stoga mali deo novca im je ostajao za hranu, zbog čega je većina “jela na ulici”.

Ono što danas zovemo brza hrana, bila je popularna i nekada, tačnije, mnogima je bila jedini način da se za malu svotu novca prehrane.

Čokadžinice i prčvarnice

Facebook

U zavisnosti od toga koliko bi imali siće u džepu tako bi se i hranili studenti i radnici i nadničari.

Hranilo se po čokadžinicama, prčvarnicama, narodnim kuhinjama (aščinicama), koje bi često od seljaka preuzimale neprodatu robu sa pijaca. Ćevabžinice su bile i te kako popularne, a miris mesa sa roštilja širio se gradskim ulicama. Nisu to bile samo pljeskavice i ćevapi, već i neka zaboravljena jela, poput ćulbastije.

Creva, škembići i tripe

Facebook/Bio jednom jedan Beograd

Tu su bila i neka jela koja se danas mogu naći samo u specijalnim kafanama i restoranima, poput crevca, škembića, pajšle ili tripe.

Kada se sa novcem ne bi oskudevalo, Beograđani bi otišli na hrenviršle sa renom ili čvarke, a slasnu večeru bi potom zalili kriglom piva.

Bilo je i veresija, koje su se nekada i praštale, a ponekad bi ugostitelji znali da “uhode” svoje goste i godinama potom.

Boza i salep

Facebook/Bio jednom jedan Beograd

Tih godina nije bilo reči o flaširanoj vodi i gaziranim sokovima, već su se pili boza i salep, a umesto trafika, ove napitke prodavale su bozadžije i salepdžije. Prodavci bi zastajali na uglovima ulica i užurbanim prolaznicima vikali: “Boza hladna, ledena” ili “Salep, medeni, medeni”.

Pročitajte još

Salep se prodavao vruć, a prema ranijim pričama, piće je bilo čudotvorno za nazeb.

Na ulicama su mogle da se vide i boce s mlekom, ono se prodavalo tako što su ga u grad donosili seljaci iz okolnih mesta: Kumodraža, Jajinaca, Vrčina… Bilo je i gradskih melakara, pa ste tako u Vojvode Stepe mogli da vidite čak i krave.

Od slatkiša bila je popularna, recimo, alva sa sudžukom uz gemišt.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike