
Hoće li Izrael postići pobedu u 2025? Prethodne godine napravili su haos na Bliskom istoku, a šta može da se očekuje dalje

U pokušaju da revitalizuje svoju moć, Izrael pokušava da ostvari pobedu koja je uporediva sa onim što je postigao u junu 1967. Ciljevi su da prekroji granice, slomi opoziciju i potvrdi dominaciju širom zapadne Azije, a ovakav način razmišljanja može imati ogromne posledice zbog ekstremnih pokreta koje povlači.
Zatečen u stanju haosa nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, Izrael je bio uzdrman do srži prvi put od osnivanja 1948. Palestinski napad iz Gaze urušio je status kvo, ne samo Izraelaca, nego Sjedinjenih Američkih Država i njihovih projekata širom Zapadne Azije.
Pre rata, Hamas, koji je upravljao opkoljenom teritorijom Gaze, posmatrao je spore regionalne promene, kako unutar Izraela, tako i kroz nestajanje palestinskog cilja za nacionalno oslobođenje. U septembru 2023. i izraelski premijer Benjamin Netanjahu i američki predsednik Džo Bajden javno su izrazili namere da preoblikuju region.
Cilj Vašingtona je bio da formuliše sporazum o normalizaciji između Izraela i Saudijske Arabije koji bi olakšao pokretanje ekonomskog koridora Indija-Bliski istok-Evropa.
U međuvremenu, izraelski društveno-politički pejzaž doživljava tektonski pomak. Domaće izraelsko pitanje u vezi sa planovima vlade predvođene Netanjahuom za reformu pravosuđa preraslo je u duboko polarizovanu bitku oko toga da li će Izrael biti verska ili sekularna nacija. Usred ovih previranja, sve veće grupe religiozno-nacionalističkih cionista zapretile su da će zauzeti treću najsvetiju lokaciju u islamskoj veri, Džamiju Al Aksa.
Profimedia
Nesposoban da se suoči sa modernom vojskom koja je opremljena najnovijom vojnom tehnologijom, Hamas nikada nije imao šanse da pobedi boreći se sam, ali se ipak odlučio na ofanzivu. Primarni ciljevi bili su da kazni Izrael zbog skrnavljenja svetih mesta u Jerusalimu i da izvrši veliku razmenu zarobljenika; što je na kraju i pokrenulo lanac događaja koji bi mogli da promene tok istorije.
"Novi Bliski istok"
Tokom obraćanja Ujedinjenim nacijama, još u septembru 2023. godine, izraelski premijer Benjamin Netanjahu predložio je "novi Bliski istok2 i danas i dalje govori o postizanju ovog cilja.
Posle 7. oktobra 2023. Izraelci su našli izgovor da konačno reše "pitanje Gaze". Godine 2005. bivši izraelski premijer Arijel Šaron povukao je vojnike IDF-a i ilegalne naseljenike sa teritorije, stavljajući je pod opsadu koja će biti ozbiljno pooštrena 2007. Do 2008-2009, tadašnji izraelski premijer Ehud Olmert pokrenuo je prvi veliku rat protiv teritorije i razvio plan za postepeno izgladnjivanje civilnog stanovništva stavljajući ih "na dijetu".
Izraelski rat 2014, pod Netanjahuom, dokazao je da se pitanje Gaze može rešiti samo na jedan od dva načina: dijalogom ili sveopštim ratom. Čak ni više od 50 dana bombardovanja i kopnene invazije nisu mogli da iskorene Hamas i nateraju ga na predaju. Do 2020. godine stručnjaci UN proglasili su teritoriju nenastanjivom.
Profimedia
- Usred Hamasovog napada 2023. Izraelu je ukraden jedan od temeljnih stubova koji podržavaju njegovu cionističku ideologiju - da bi mogao da zaštiti svoje jevrejsko stanovništvo bolje od bilo koje druge države. Odjednom je iluzija izraelske nepobedivosti izbledela i pretila da sa sobom povuče projekciju američke moći. Da se moć izraelske vojske pokazala uzaludnom i da Amerika nije mogla da je spase, šta bi bilo sa Saudijskom Arabijom i drugim arapskim državama koje su saveznici SAD? - pita se u tekstu za RT Robert Inlakeš, politički analitičar, novinar i režiser dokumentarnih filmova koji trenutno živi u Londonu i koji je ranije izveštavao o palestinskim teritorijama nakon što je živeo na njima.
- Izrael je, dakle, uz punu američku podršku, odlučio da pokrene kampanju istrebljenja u Gazi. Nije bilo pravila, milosti i realnih izgleda za pregovore do potpune pobede. Iako bi američka vlada na kraju promenila svoj ton kako bi izrazila malu brigu o civilima, ona bi izrazila ovo osećanje dok bi nastavljala da šalje oružje kako bi osigurala da se više palestinskih tela gomila na ulicama Gaze - dodaje on.
Do septembra 2024. Iran je izgledao kao najjači akter na zapadu Azije. Njegov saveznik Hezbolah izvodio je svakodnevne napade na izraelske vojne položaje, što je dovelo do toga da oko 100.000 Izraelaca napusti svoje domove, dok je IDF ostala zaglavljena u Gazi.
U međuvremenu, savezničke milicije Teherana u Iraku i jemenski Huti takođe su napadali Izrael.
- Ali ovoj strategiji rata iscrpljivanja iz teheranske Osovine otpora nedostajala je mašta, što je dalo Izraelcima i Amerikancima vremena da skuju niz zavera za demontiranje svakog od frontova pojedinačno - piše Inlakeš.
Profimedia
Izrael je testirao granice Irana kroz proračunate atentate na visoke ličnosti koje pripadaju Korpusu garde islamske revolucije (IRGC). Zatim je odlučila da izvrši atentat na visokog vojnog zvaničnika Hezbolaha Fuada Šukra u Bejrutu, nakon čega je nekoliko sati kasnije usledilo ubistvo vođe Hamasa Ismaila Hanijea u Teheranu.
Odgovor koji je kasnije stigao od Hezbolaha bio je veoma umeren, sračunat na deeskalaciju tenzija, dok je Iran odlučio da odustane od uzvratnog udara. Iako je ova strategija imala za cilj da spreči širi regionalni požar, na kraju je samo poslužila kao zeleno svetlo za Izrael da još više eskalira situaciju. Benjamin Netanjahu i ostatak njegovog rukovodstva odlučili su da iskoriste oklevanje.
Dana 17. septembra hiljade pejdžera eksplodiralo je istovremeno širom Libana, ranjavajući i ubijajući civile i pripadnike Hezbolaha. Ovo je očigledno poslužilo kao veliki udarac komunikacijama libanskih grupa, što je užasavalo širu javnost.
Čak i nakon ovog udara, i dalje je izgledalo kao da Hezbolah nije spreman da eskalira u sveopšti rat. Međutim, Izraelci još nisu završili sa svojim napadom i odlučili su da pokrenu kampanju ubistava u kojoj je usmrćena većina višeg rukovodstva grupe, uključujući njenog generalnog sekretara Sejeda Hasana Nasralaha.
Iako izraelska vojska nije uspela da postigne mnogo na terenu na jugu Libana, šteta je već učinjena i Hezbolah je morao da vodi bitku za koju se nije pripremio, koja se nije dobro završila po njega.
Profimedia
Prekid vatre između Izraela i Libana stupio je na snagu 27. novembra i skoro odmah ga je pratila ofanziva koju je iz sirijske provincije Idlib pokrenulo mnoštvo naoružanih grupa koje je predvodio Hajat Tahrir Al Šam (HTS).
Pad vlade Bašara Al Asada u Damasku doveo je do prekida prenosa oružja Hezbolahu, dok Izraelci nastavljaju da okupiraju sirijske zemlje bez otpora.
Izrael Kac, Netanjahuov novoimenovani ministar odbrane, ubrzo nakon toga je izjavio da su "porazili Hamas, pobedili Hezbolah, zaslepili smo iranske odbrambene sisteme i oštetili sisteme proizvodnje, srušili Asadov režim u Siriji".
Previše rano za značajnu pobedu?
Dok je Izrael razbio Gazu, uklonio Hezbolahovo više rukovodstvo i dobio slobodan ulazak u Siriju čak i bez osude nove vlade koju predvodi HTS, nije postigao željenu "potpunu pobedu".
Izraelska ekonomija je ozbiljno oštećena, društvo je duboko podeljeno, a čak su i njegove oružane snage u stanju iscrpljenosti. Bez stalnog snabdevanja oružjem od svojih saveznika na kolektivnom Zapadu, nema načina da se održi njihov sadašnji ofanzivni stav. Iako je libanski front stavljen na pauzu, svakodnevna izraelska kršenja primirja i odbijanje da se povuku sa juga zemlje ukazuju na to da bi rat mogao ponovo da se rasplamsa svakog trenutka.
Profimedia
Pored ovoga, dva javno izrečena cilja rata u Gazi, prema izraelskom rukovodstvu, povratak kidnapovanih izraelskih državljana i slamanje Hamasa, nisu ostvarena. Ono što je urađeno u Gazi takođe je oduzelo Izraelu međunarodni legitimitet i učinilo ga defakto odmetničkom državom u očima većeg dela globalne javnosti.
Na Zapadnoj obali izraelska vlada takođe nastoji da sprovede planove za aneksiju velikih delova teritorije u vreme kada besni sukob između Palestinskih vlasti (PA) kojima nedostaje legitimitet i lokalnih oružanih pokreta koji su formirani da se suprotstave svom okupatoru.
U međuvremenu, vlada predvođena Hutima sa sedištem u glavnom gradu Jemena, Sani, nastavlja da se suprotstavlja Izraelu balističkim raketama i bespilotnim letelicama, koje ne popuštaju bez obzira na izraelske vazdušne napade na jemensku civilnu infrastrukturu. Na iranskom frontu i dalje postoji pretnja da bi raketna snaga IRGC-a mogla da zada snažan udarac ključnoj infrastrukturi Izraela u slučaju da se protiv nje preduzme bilo kakva direktna akcija.
Sada postoji bezbroj frontova koji bi se mogli pojaviti protiv Izraela u sukobu. Sudbina Sirije i dalje je neizvesna, a mogućnost da ona pokrene oružani odgovor uvek je tu. U susednom Jordanu takođe postoji perspektiva nemira, koji bi mogli da pređu preko izraelske granice. Kao reakcija na tenzije u džamiji Al Aksa i unutar okupirane Zapadne obale postoji i potencijal za pobunu koja bi mogla izbiti prilično spontano.
Istina je da je Izrael ostvario pobede koje prevazilaze okvire o kojima se pre samo nekoliko meseci raspravljalo u krugovima analitičara, ali bi se sve to moglo pokazati kao Pirova pobeda.
- Haos je sada pokrenut i na zapadu Azije i situacija je daleko od stabilizacije, a Izrael teži ekspanzionizmu u cilju da u potpunosti redefiniše cionističku viziju. Jedna greška ili pogrešna procena mogla bi tek da gurne Izrael u egzistencijalnu borbu za opstanak - zaključuje Inlakeš.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari