Partizan je imao nešto što nije niko u Evropi! Danilović priča o osvajanju najružnijeg, ali najdražeg pehara u životu

01.09.2021

17:14 >> 18:18

0

Autor: Adam Štulić

Sjajno podsećanje legendarnog asa na najveće uspehe klupske i nacionalne košarke

Partizan je imao nešto što nije niko u Evropi! Danilović priča o osvajanju najružnijeg, ali najdražeg pehara u životu
Copyright Predrag Danilović i Željko Obradović foto: MN Press

Verovatno niko još nije do kraja svestan šta stvarno znači povratak Željka Obradovića za Partizan. Verovatno će morati da prođu i godine da bi se video efekat poteza koji je dobrano zaljuljao evropsku košarku i crno-bele vinuo u žižu intresovanja ljubitelja „kraljice igara“ na Starom kontinentu.

Dok se nova ekipa „valjka“ sprema za jednu od najizazovnijih sezona u skorijoj istoriji, pozitivna atmosfera oko kluba se širi iz dana u dan, a tome značajno pomažu i brojni evropski mediji, koji gotovo svakodnevno povlače paralele između trenutnog i tima koji je pre 30 godina ostvario najveći uspeh srpske klupske košarke, sa Obradovićem, kao debitantom, na trenerskoj klupi.

Grčka „Gazeta“ bila je u poseti klubu iz Humske i napravila seriju sjajnih priča s ljudima koji su na ovaj ili onaj način povezani s obe generacije crno-belih, koja ima nekoliko tačaka u kojima se podudaraju.

Predrag Danilović foto: MN Press

Legendarni košarkaš Partizana, kasnije i dugogodišnji predsednik kluba Predrag Danilović, u opširnom intervjuu, se vratio tri decenije unazad, istakavši kako je znao da crno-beli istanbulsko finale Fajnal fora protiv Huventuda ne mogu da izgube.

– Rekao sam Šilobadu… Nije bilo šanse da izgubimo finale. Ne znam zašto, ali bio sam siguran. Tako sam osećao.  Video sam Đorđevića kako uzima loptu i bio sam siguran da je nikome neće dati. U osnovi, svi su to znali. Čak i Španci. I sami su znali da će u finalu lopta pripasti meni ili Đorđeviću. Pošto ja nisam igrao, Saša bi to prihvatio. Svi su to znali… – isrpričao je Danilović, koji je poslednji minut veoma napetog finala proveo na klupi zbog dobijene pete lične greške.

– Tada ne razmišljate ni o čemu. Nisam bio na parketu zbog pet ličnih grešaka. Možda je bilo i bolje! Da smo obojica na parketu, možda bih umesto Đorđevića ja uzeo šut i promašio! To je bila naša sudbina. To je bila situacija koju je dizajnirao onaj gore i konačno obeležila naše živote.

Trofej iz Istanbula zauzima posebno mesto u srcima svih navijača Partizana, a Danilović, pola u šali, pola u zbilji, kaže:

– To je najružniji trofej u Kupu šampiona! Svi ostali su bili lepši, klasični. To je, dakle, najružniji, ali i najdraži pehar u mom životu! Takođe sam osvojio Evropu sa Virtusom, ali to je bilo nešto drugačije. Proživeo sam i druge lepe trenutke, ali taj pehar s Partizanom će uvek biti najposebniji. Zbog embarga, jer smo bili mladi i osvojili smo ga onako kako smo ga osvojili, tom trojkom. Zbog mnogo stvari se taj trofej duboko urezao u moje srce.

A put do njega nije bio nimalo lagan. Crno-beli mladići su sve utakmice, osim druge četvrtfinalne protiv današnjeg Virtusa, igrali u Fuenlabradi, predgrađu Madrida.

Foto: MN Press

– Da nije bio embargo, verovatno ne bih video Španiju te godine! Ja to gledam sa druge tačke gledišta. Trenirali smo u Fuenlabradi, ali smo spavali u Madridu koji je vrlo blizu. Bilo je lepo da vidim Madrid svake dve nedelje. Drugima je to bilo teško. Na primer Ivi Nakiću, koji je Hrvat. Bilo mu je jako teško zbog situacije. On je 3-4 godine stariji od mene i nije to posmatrao kao ja. Da nije embarga, ne bismo imali priliku da ostanemo toliko dugo u Madridu, da vidimo i upoznamo grad. Kad si mlad, glup si, nemate brige, ne razmišljate mnogo – rekao je Danilović, istakavši:

– Taj period je bio najiskrenija i nevina stvar u mom košarkaškom životu. Sada mi mali detalji izmiču iz glave, ali sve te slike vidim kao jedmu celinu. Bili smo klinci, mladi i dobri prijatelji, radili smo stalno i nikada se nismo osećali umorno. Ako ste umorni sa 22 godine, šta ćete raditi sa 30?

Istakao je sjajni as da će zauvek biti zahvalan ljudima u Fuenlabradi, koji su se toliko sjedinili sa tim timom Partizana, da su čak navijali i protiv „njihovih“ Estudijantesa i Huventuda, kada su došli u „goste“ crno-belima.

– Bili smo najmlađi tim. Niko ništa nije očekivao od nas, niko nam nije davao šanse! Imali smo sa sobom profesora Nikolića, trenera Obradovića, generalno bili smo sjajna ekipa koje je domaće utakmice igrala u Fuenlabradi. Nemamo reči kojima bi se zahvalili tim divnim ljudima u Španiji koji su nas ‘prigrlili’ u vreme embarga. Doživljavali su nas kao decu koja su imala mnogo poteškoća u svojoj domovini i ne treba da budu na takav način kažnjena. Osim toga, bili smo gladni pobeda! Kako je godina odmicala, tek tada su neki ljudi počeli da misle da bi ovi mališani mogli da ostvare nešto veliko. Završili smo kao četvrti u našoj grupi, pobedili smo u Bolonji, prošli na Fajnal for, a ostalo je istorija.

Nezaobilazna tema bila je i saradnja sa trenerom Obradovićem, koji mu je dotad bio saigrač.

– To je nešto što smo očekivali. Više nismo bili saigrači. On je tada postao moj trener i odmah je pronašao način da uravnoteži činjenicu da je do pre nekoliko dana bio naš saigrač. Veliku pomoć dobio je i od profesora Nikolića. Kao što sam rekao, njegovo ponašanje je bilo kako treba. Niko nikada nije imao problema s njim. Reći ću ti nešto: Kada sam igrao sa Željkom bio sam dete, a on je već bio zreo igrač. Uvek je imao takav stav prema meni. Bio mi je stariji brat! I to je pokazao na najbolji način.

Predrag Danilović i Aleksandar Đorđević foto: MN Press

Istakavši da su on i Saša Đorđević bili najbolji bekovski tandem u Evropi, Danilović se osvrnuo i na 1995. godinu i povratak, tada jugoslovenske košarke, na evropski, kasnije i svetski vrh.

– Naravno da je Bora (Stanković) pomogao reprezentaciji da igra kvalifikacije u Bugarskoj. I naravno da mislim da je to bila prava stvar. Zato što smo imali mnogo sjajnih igrača. Većina nas smo bili zvezde u timovima u kojima smo igrali. Generalno, bilo je dobro za košarku da budemo na šampionatu u Atini. Govorimo o sportu. Zašto embargo na sport? Pitanje je bilo političko, mi sportisti nismo počinili nikakav zločin! Političari su učinili to što su učinili. Zapravo, verujem da su mnogi bili srećni što nismo igrali tri godine! Ne želite da protiv vas igraju Divac, Sale, Savić, Paspalj, Danilović… Automatski imate jednog takmičara manje za medalje. Kad smo se vratili, oni koji nas nisu hteli, uplašili su se! Znali su da će nas opet naći ispred sebe.

Zanimljivo, Grci su u finalu tog EP navijali za Litvaniju.

Reprezentacija Jugoslavije posle pobede protiv Litvanije u Atini 1995. godine foto: MN Press

– Bio sam iznenađen … Zaista! Znao sam šta su Grci učinili za Srbiju, znam da su oba naroda pravoslavci. Istina je da sam te večeri bio iznenađen! Pokušavali smo da ostanemo fokusirani na finale. Od jedne tačke nadalje, međutim, mogu to da razumem. Grčku smo pobedili dva puta, u grupi i polufinalu. Neki kažu da je Bora Stanković to uradio. Hajde sad … Pa nije Bora šutirao. Nikada nisam bio ljut na grčki narod zbog onoga što se dogodilo u tom meču. Dolazim u Grčku dugi niz godina na praznike i ovde imam mnogo prijatelja. Sve igrače te generacije smatram prijateljima. I tako će biti zauvek! Imali smo neverovatan tim, bili smo mladi, deca od 24-25 godina. U suštini, tada ste sa 25 godina već bili zreli. Da se ​​vratimo na temu, bili smo iznenađeni, nismo to očekivali. Ali ovo je sport. Mnogi Grci su mi se izvinili za to veče.

I Danilović im nije zamerio…

– Mogu li da vam kažem nešto? Ni ja ne bih voleo da igram protiv Danilovića! Ne bih voleo da igram protiv mene! Jer znam da bi mi Danilović dao 35 poena! Grci i mi, Srbi, strastven smo narod. Idemo is krajnosti u krajnost. Nema sredine. Ako voliš nešto, svideće ti se. Ako nešto ne voliš, mrzećeš to. Ponavljam, uvek na sportski način. U svakom slučaju, nikada nisam imao problema sa Grčkom – kazao je jedan od najboljih srpskih košarkaša svih vremena, našalivši se i na račun tadašnjeg kapitena Žarka Paspalja.

Pročitajte još

– Grci su bili ljuti na Žarka. I konačno, bili su ljuti na sve nas! Kad bolje razmislim, to je bila Žarkova greška! Da Žarko nije prešao iz Olimpijakosa u Panatinaikos, da je bio malo pametniji svi bi bili srećni. Onda smo naravno pevali “Sad si uzeo trofej Paspalje” – ispričao je Predrag Danilović.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike