Milioni su čekali da ustane: Trenutak kada je Sena otišao zauvek
Pogibija legendarnog Brazilca 1. maja 1994. u Imoli prekinula je blistavu trkačku karijeru u kojoj je osvojio tri titule, 41 put pobedio, ostvario 65 pol-pozicija i 80 podijuma u 161 trci.
Za Ajrtona Senu kažu da je najbolji vozač Formule 1 svih vremena. Neki tvrde da je F1 umrla s njim. Prerano ugašen život ovog Brazilca prekinuo je neverovatnu karijeru posle koje je moglo da ostane mnogo više od tri titule, 41 pobede, 65 pol-pozicija i 80 podijuma, koliko je zabeležio do pogibije u Imoli 1. maja 1994. godine.
Ajrton Sena da Silva rođen je 21. marta 1960. godine u Sao Paulu, kao srednje dete bogatog brazilskog zemljoposednika i industrijalca Miltona da Silve. Kao dete bio je veoma nestašan, čak hiperaktivan, a pričalo se da ima i poremećaj koncentracije. Njegov otac bio je zaljubljenik u auto-sport, pa je sina pokušavao da primiri zvukom motora – davao mu je da sedi za volanom, a potom mu je kupio karting.
Kada je napunio 17 godina, Ajrton je osvojio Južnoameričko karting prvenstvo, ali nikako nije uspevao da se ovenča svetskom titulom u toj kategoriji.
U potrazi za takmičenjem koje će zadovoljiti njegove afinitete, Ajrton da Silva stigao je u Evropu 1981. godine, gde je debitovao u Formuli Ford. Dobio je dozvolu od roditelja da u Engleskoj ostane samo godinu dana, posle čega je trebalo da se vrati u Brazil i počne da preuzima očev posao, ali Ajrton je tada već bio ozbiljno „inficiran“ trkama.
Iako o tome niko nikada nije javno pričao, promenio je prezime upravo zbog toga što je izostala očeva podrška da ostane u Evropi. Da Silva je uzeo majčino prezime italijanskog porekla – Sena. Prva titula stigla je 1982. godine u Formuli Ford 2000, a godinu dana kasnije osvojio je i britansku Formulu 3. Bilo je jasno da je mladi Brazilac nezaustavljiv i da će sigurno stići do Formule 1.
Sena je u prvoj sezoni u F1 vozio za malu ekipu Toleman iz Oksfordšira, a debi je imao pred svojom publikom u Rio de Žaneiru. Iako tim nije imao auto s velikim potencijalom, Sena je uspeo da osvoji prve bodove 7. aprila 1984. godine na Velikoj nagradi Južnoafričke Republike.
Pravu majstoriju Brazilac je izveo na Velikoj nagradi Monaka, kada je sa 13. pozicije stigao do drugog mesta.
AP photo
„Ludak iz Brazila“
Na legendarnoj uličnoj stazi u Kneževini, koja je poznata po veoma teškim ili gotovo nemogućim preticanjima, padala je kiša. Senina vožnja bila je na granici samoubistva, ali smešila mu se pobeda – uspeo je da pretekne Nikija Laudu i ustremio se na Alana Prosta, koji je u tim trenucima vozio za titulu.
Zbog nemogućih uslova na stazi, trka je prekinuta, a Džejms Hant, tada u ulozi komentatora, rekao je da je „ludak iz Brazila nova zvezda Formule 1“.
Posle ovog nastupa, Sena je dobio nadimak „kišni čovek“, a njegovu veštinu vožnje po mokroj stazi niko nikada nije ponovio.
Da bi napustio ekipu Toleman, Sena je 1985. bio prinuđen da ponovo potraži pomoć oca i otkupi ugovor kako bi prešao u Lotus.
Ispostavilo se da je ta odluka bila dobra – 21. aprila 1985. na stazi Eštoril u Portugalu prvi put je pobedio u Formuli 1. Ipak, Lotusov bolid nije bio stabilan, često se kvario, pa su mu u narednim godinama titule izmicale.
Raskošni talenat koji je pokazivao zapao je za oko Ronu Denisu iz Meklarena, pa je od 1988. godine Sena postao deo legendarne ekipe. Tadašnja zvezda „srebrnih strela“ bio je Alan Prost, a rivalitet dvojice vozača i danas se prepričava.
Od 16 trka u sezoni 1988. Prost i Sena osvojili su njih 15. Ono što su prikazivali na stazama bilo je čista majstorija. Na kraju je titulu odneo Sena.
Naredne godine sreća se osmehnula Prostu, a sukobi unutar Meklarena dodatno su eskalirali. Spekulisalo se čak i da je Prost namerno udario u Senu kako bi osigurao titulu.
Sena se tada vratio u boks, osposobio bolid i kroz cilj prošao kao prvi, ali je FIA kaznila Brazilca zbog presecanja šikane i oduzela mu poene. Prost je proglašen šampionom.
Osvetu je Sena servirao već 1990. godine. Na Velikoj nagradi Australije snažno je udario Prosta, bez kočenja, što je kasnije potvrđeno i telemetrijom. Obojica su odustala, a titula je pripala Seni.
Uspeh je ponovio i 1991. godine.
Godine 1994. prelazi u Vilijams, ali bolid nije bio ono što je očekivao. U timu je vladala loša atmosfera, a Sena je tvrdio da konkurentski Beneton koristi nedozvoljene sisteme. Optužbe nikada nisu dokazane.
I onda je došla Imola.
Profimedia
Vikend je obeležilo loše vreme i niz incidenata. Tokom treninga poginuo je Roland Racenberger. Sena je na sastancima upozoravao na bezbednosne probleme.
Pred start trke rekao je: „Nisam optimista po pitanju ove trke.“
Svedoci tvrde da je celog vikenda bio melanholičan i neraspoložen. Žalio se na bolid, govorio da se u njemu oseća kao na električnoj stolici.
U sedmom krugu, u krivini Tamburelo, ušao je brzinom od 310 kilometara na sat, a udario u ogradu sa 228.
Milioni su gledali u smrskani bolid i čekali da ustane.
Nije.
„Sena. Tamburelo“, bile su reči koje su se čule preko radija u 14.17.
Gledaoci su videli da je pomerio glavu. Nada je trajala kratko.
Lekar Sid Votkins kasnije je rekao:
„Izgledao je beživotno. Podigao sam mu kapke i video da je pretrpeo povredu mozga… Mislim da je tada izdahnuo. Osetio sam da mu je duša otišla iz tela.“
Helikopter ga je odvezao u bolnicu u Bolonji.
Već je bio mrtav.
Kasnije analize pokazale su niz nesrećnih okolnosti. Otkazao je stub volana, modifikovan po Seninom zahtevu. Cev nije izdržala naprezanje.
Fatalnu povredu izazvao je deo suspenzije koji se pretvorio u projektil. Obdukcija je pokazala da ostali delovi tela nisu bili povređeni. Proces je trajao godinama i završen je bez presude.
Telo je tri dana kasnije stiglo u Sao Paulo. Više od tri miliona ljudi izašlo je na ulice.
To je bila jedna od najvećih sahrana u istoriji. Kovčeg prekriven brazilskom zastavom provezen je ulicama grada, a počast mu je odalo više od tri miliona ljudi koji su skandirali njegovo ime.
Profimedia
Vernik i dobrotvor
Sena je bio duboko religiozan, ortodoksni katolik. Često je čitao Bibliju na letovima između Brazila i Engleske i imao je običaj da kaže: „To što verujem u Boga ne znači da sam besmrtan.“
Tokom karijere donirao je milione dolara siromašnoj deci u Brazilu, a pred kraj života osnovao je institut posvećen obrazovanju i socijalnim programima. Cilj mu je bio jednostavan – da omogući školovanje onima koji ga sami ne bi mogli priuštiti.
Nakon njegove smrti, fondacija je nastavila rad uz podršku ljudi iz sveta Formule 1, među kojima su bili Berni Eklston, Alen Prost i Gerhard Berger.
U trenutku pogibije, Senina imovina procenjivana je na oko 400 miliona dolara. Ipak, ono po čemu je ostao upamćen van staze nisu bili luksuz i bogatstvo, već način na koji ih je koristio.
Njegova porodica, a posebno sestrić Bruno Sena, i danas čuvaju njegovo nasleđe kroz humanitarne aktivnosti širom sveta.
AP photo
Simbol auto-moto sporta
Jedan od najprepoznatljivijih simbola u istoriji Formule 1 – Senina žuta kaciga – delo je brazilskog dizajnera Sida Moske.
Moska, nekadašnji trkač, sedamdesetih godina osnovao je kompaniju za izradu kaciga i postao poznat po upotrebi jarkih, gotovo fluorescentnih boja. Za Senu je kreirao jednostavan, ali upečatljiv dizajn u bojama Brazila.
Ta kaciga postala je više od opreme.
Postala je znak prepoznavanja, simbol hrabrosti i deo identiteta vozača koji je pomerao granice.
I danas, decenijama kasnije, žuta kaciga ostaje jedno od najjačih obeležja Formule 1 i neizostavan detalj na muralima i spomenicima posvećenim Ajrtonu Seni.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari