Trener u mlađim kategorijama u Srbiji - Pedagog, zabavljač, i ortak: Kako je učiti decu da vole sport dok radite za milost prijatelja kluba

16.09.2022

11:45

0

Stefan Milenković objašnjava kako bez uslova napraviti rezultat

Trener u mlađim kategorijama u Srbiji - Pedagog, zabavljač, i ortak: Kako je učiti decu da vole sport dok radite za milost prijatelja kluba
stefan milenković - Copyright Foto: Privatna arhiva

Biti sportski trener u mlađim kategorijama bilo gde u svetu predstavlja čast i zadovoljstvo. Zauzvrat dobijate počasti kada igrač sa kojim ste sarađivali napravi veliku karijeru, pa se vaše ime navodi u redu zajedno sa trenerima koji su vodili ekipe do Lige šampiona ili NBA prstena.

U Srbiji je ta situacija malo drugačija.

Biti trener u mlađim kategorijama, znači biti i psiholog i pedagod, i roditelj i ortak. Takođe, trener je zabavljač, ali i kritičar, kao i čistačica i krojačica. Ili, pronalazi nekoga kod kuće koji sređuje dresove, pocepane u derbiju kola. Trener je i edukator života i klov, pa na kraju sportski trener, bilo da je reč o košarci, fudbalu ili bilo kom sportu.

Zanimljiv primer rada u košarkaškom klubu, iz trenerskog ugla donosi nam Stefan Milenković. Mladić koji je veći deo svog života posvetio sportu, pre svega košarci, radi sa mlađim kategorijama u košarkaškom klubu Borča.

Na svojim društvenim mrežama, Milenković svakodnevno objavljuje kako je to biti mlad trener i raditi sa decom, svakodnevno izvlačiti maksimum i iz sebe i igrača, pronalaziti motivaciju za borbu kada ne ide i to ne na terenu, nego pored parketa i van hale.

Milenković, inače pored posla košarkaškog trenera ima i svoj stalni posao, koji zapravo služi za izdržavanje porodice.

- Posao trenera je da dođe na trening i zada neke vežbice igračima i pomoćnicima koje će biti svrsishodne i zanimljive da bi to posle na utakmici kad dođe publika mogla da vidi lepršavu igru naše ekipe i pobedu eventualno obavezno.

To je verovatno u glavama 99 posto ljudi koje znam i 99 posto ljudi koje ne poznajem.
Moj posao trenera obuhvata malo šire dijapazone, jer sa mojim kolegama, koji vode ostale selekcije, moramo da obezbedimo salu i najpogodnije termine u kojima će određene grupe trenirati, svaka školska sala nimalo nije jeftina, te se moraju obezbediti finansijska sredstva i odrediti članarinu roditeljima da ne bude preterano velika, a da neka beda ostane za to naše svakodnevno angažovanje - navodi Milenković, a potom nastavlja:

- Kada se obezbedi sala, treba obezbediti rekvizite, lopte, čunjeve, markere, semafore, pištaljke, mrežice, jer retko ko želi da šutira na koš bez mrežice, to je opšte poznato pravilo.. 
Kada sve to obezbedimo, onda se prave planovi treninga, utakmica, treba izdvojiti novac za takmičenje, za sudije, delegate, obezbeđenje i sve aktere oko terena koji rade svoj posao.
Kada krenu treninzi, naravno kreće škola, kreću nove ljubavi, hvala Bogu ja sam sad sa ekipom 15+ godina u nekoj sredini puberteta, kada sam krenuo da ih treniram imali su 7+
. Tu dolaze i odlaze kako im vetar dune, traže se u 94 sporta, ali na kraju ostane petnaestak, 20 odlučnih da se bave baš košarkom i na njihovu žalost ili sreću ih ja treniram. 

Podsetio je i na situaciju kada preuzima ulogu vaspitača, nakon što uslede loše ocene.

- Naravno da krenu loše ocene kod pojedinaca u startu i pored svih mojih molbi i opomena i starih iskustava kako im je bilo zabranjeno da treniraju u prošlosti, da se sad malo uozbilje, ne urodi to plodom baš kod svakog. 

Uvek ima neki koncert, neki rođendan kod strine u četvrtak baš kad je trening u 21 sat i naravno evrokupovi fudbalskih giganata Partizan, Zvezda, Čukarički, Radnički Niš, sve to mora da se isprati. Neko ide dve nedelje popodne u školu, pa jedna nedelju ujutru, pa jedne nedelje se razboli. Ispratim sve kako ko ima nastavu, proverim ocene na tromesečju, zamolim da smanje igrice, da se naspavaju, jer nisu skoncentrisani da isprate nijednu vežbu na treningu, da ne jedu samo slatkiše i čipseve, već da ubace i neku voćku u svoj jelovnik. 

A kako na sve to ide kada dođe i dete u kući, pa u kolima pored lopti, moraju da stanu i kolica za bebu.

 

 

- Imamo treninge u 4 sale i uvek u kolima imam 10 lopti i kad treba da se ubace kolica za bebu, žena me pogleda i jasno mi je da moram da izbacim lopte negde po kući, pa da opet to kad se vratimo, pogleda zašto su lopte u kući, pa ih vraćam nazad u gepek - prepričao je Stefan dogodovštine iz kuće, a zatim se dotakao i na aktivnosti sa timom, van terena:

- Smišljaj raznorazne aktivnosti van treninga, traži karte za reprezentaciju, ili pozorišnu predstavu. Organizuj tradicionalni roštilj na Dunavu na Crvenki, za 20 magaraca od 190+, 10 kila mesa jednom ili 2 puta godišnje, ode trenerska plata za jedan mesec. 

"Kouč idemo do Pupinovog mosta dok se ne ispeče roštilj", vraćaju se blatnjavi do zulufa, kupimo 29 kesa đubreta posle toga, dođi kući da se okrepim, poruka - "Kouč, meni nema 104ke još 30 stanica piše na bus plus aplikaciji, jel možete da se vratite po mene, da me ostavite do Putnika da imam više opcija do grada", nema problema mili, ajde krećem. Vozim auto na dubinsko posle njega.

Slavi se rođendan, svlačionica puna omotača od krem bananica, ok, smišljaj kaznu za ugrožavanje ekološkog sistema svlačionice - kupuj opremu za čišćenje pred sledeći trening za čišćenje celog školskog dvorišta sa mnom na čelu. "Kouč sutra nam je tekma, što nam sad ovo radite, pa nismo svi krivi, to su uradili taj i taj", ok trening će biti kad napunite sve ove džakove sa đubretom koje sam nabavio, zašto ih niste upozorili i naterali ih da pokupe i bace u kantu, nego ja moram da čistim za vama, ovo vam je za nauk.

A kako izgleda kada vam dan pred utakmicu stigne poruka da najvažniji igrač neće igrati.

Kreću utakmice za prolaz, zove majka "treneru samo da znate kapiten vam je pao na glavu i rascepao čelo, gospodin je igrao žmurke sa nekim devojčicama po mraku", odlaži utakmicu za neki što dalji mogući termin. Zovi predsednika, zovi trenera druge ekipe, zovi delegata takmičenja da se ispravi datum na sajtu - navodi Milenković i podvlači:

- U suštini je lepo i ne očekujem ništa zauzvrat, samo da ti momci i devojke imaju neko zdravo detinjstvo i neka lepa sećanja na te dane i kada nije bilo baš lako u našoj zajedničkoj saradnji, kao što ja imam neke uspomene iz vremena sa mojim drugovima iz kluba i trenerom.
Eto toliko..

Ako ste zamišljali trenerski posao drugačije, Stefan Milenković ima svoju priču. Važno je na kraju naučiti decu da vole i poštuju sport.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Izvor: 24sedam

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike