Guglate svoje simptome kada ste bolesni? Evo kako se zove ta „bolest“ i kako možete da je izlečite odmah
Internet je prepun dezinformacija, loših izvora i teorija zavera, ali ima načina da ne upadnete u jednu od njih
Ako ste i vi od onih (a statistike kažu da jeste) koji guglaju svoje simptome kako bi otkrili od čega bolujete i kako da se leči – najverovatnije sami sebi pravite više štete nego koristi.
Zapravo, ukoliko je prva stvar koju učinite kada vam procuri nos ili vam kasni menstruacija ta da se obratite Guglu pre nego doktoru, u velikom ste društvu.
Ankete sugerišu da čak oko 90 odsto pacijenata izgugla svoje simptome pre nego što razgovara s lekarom. Takođe, mnogi i stanu na tome, sami prema saznanjima s interneta postave dijagnozu i odrede terapiju. A to je naravno jako loša ideja.
Šta je kiberhondrija?
Stručnjaci za mentalno zdravlje, tačnije psiholozi ili psihijatri, ovo ponašanje zovu kiberhondrijom, a radi se o ponovljenom, kompulsivnom po internetu pretraživanju medicinskih informacija koje mogu dovesti do zabrinutosti i panike. Samostalna Gugl pretraživanja bolesti takođe mogu biti veliki izvor frustracije za doktore koji se uz lečenja pacijenta moraju još baviti i njegovim samodijagnozama. Neretko, pacijenti im govore i koji lek treba da im propišu.
Ali postoji način na koji možete koristiti Gugl i vlastito istraživanje i na dobar način. Evo kako.
Pexels
1. Počnite s veb-stranicama velikih zdravstvenih organizacija, univerziteta i bolnica
Netačne zdravstvene informacije su, naravno, svuda na internetu. Prošle godine, dr Vivek Marti, glavni američki hirurg, identifikovao je dezinformacije kao krizu javnog zdravlja – onu koja je dovela do toga da mnogi ljudi izbegavaju vakcinu protiv kovida-19 ili nošenje maski. Pre pandemije, dezinformacije o zdravlju direktno su doprinele izbijanju ospica u delovima Amerike.
Jedan od najjednostavnijih načina da izgradite „informacionu pismenost“ jeste da započete potragu s dobro poznatim, renomiranim izvorima. Ne možeš pogrešiti ako počnete s veb-stranicama velikih zdravstvenih organizacija, poput Centra za kontrolu i prevenciju bolesti ili Svetske zdravstvene organizacije (WHO).
Mnoge bolnice i univerziteti takođe imaju veb-stranice sa zdravstvenim informacijama utemeljenim na dokazima – na primer, kliniku „Mejo“ (koja omogućuje i pretraživanje po uslovima i ima proveru simptoma) i kliniku „Klivlend“. Odatle možete preći na određene studije, članke ili čak forume i grupe podrške. Od stranica na srpskom jeziku tu je Zavod za javno zdravlje.
Pexels
2. Čitajte istraživanja
Divno je koliko je istraživanja sada direktno dostupno online, često bez pretplate, kao što je PubMed (glavna baza podataka za naučne radove). Ali sa studijama isto treba biti oprezan jer nisu sve iste.
Bitno je obratiti pažnju na to jesu li njen kvalitet i tačnost potvrdili i drugi stručnjaci?
Ako je tako, koji časopis? Koja je bila veličina uzorka? Jesu li transparentni u vezi s pitanjima koja njihova istraživanja ne mogu rešiti? Ko je finansirao istraživanje? I jesu li istraživači otkrili bilo kakav sukob interesa? – sve to su pitanja koja treba da se zapitaš pre nego što izabereš izvor informacija kojem ćeš poverovati.
Takođe može biti korisno potražiti medijski izveštaj o studiji jer u idealnom svetu zdravstveni novinari i urednici pažljivo odlučuju o tome šta će pokriti. Jesu li to otkrile neke novinske kuće? Koje? Šta su neki spoljni stručnjaci koje su intervjuisali o istraživanju imali da kažu. Imajte na umu – istraživači su otkrili da se studije koje se ne mogu replicirati (što u osnovi znači da su loše) zapravo češće citiraju i dele od onih koje se mogu.
Unsplash
3. Proverite kako se osećate zbog pretraživanja
Ako vas guglanje simptoma još više stresira, to je znak da nešto ne radite dobro. Umesto da stvarate paniku, obratite se doktoru koji vam može pomoći da date odgovore. Ali ljudi ponekad imaju i suprotan problem. Umesto da traže simptome zbog kojih će zaključiti da imaju neku strašnu bolest, oni će pokušati naći priče koje će ih utešiti i uveriti ih da im nije ništa.
To je čak i veći problem jer neretko rezultira time da se osobe ni ne žele javiti doktoru. Uvek je bolje da doktor potvrdi da ti nije ništa nego da to sama zaključuješ.
Profimedia
4. Kad sumnjate, razgovarajte s doktorom
Dok radite vlastito istraživanje, svakako zabeležite članke ili veb-stranice koje posećujete. Na taj način, kada odete svom lekaru, donesite i spisak tema, simptoma, zapažanja o kojima možete zajedno razgovarati. Na kraju dana, najbolje je informacije potražiti kod zdravstvenih radnika. Kako kažu i uputstva na lekovima – razgovarajte sa svojim doktorom ili lekarom. Oni su ti koji su se školovali za pitanja na koja vi tražite odgovor ili su makar bliži odgovorima od nas laika.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari