Sveštenik Marko Jeftić: Pored mnogo iskušenja, duh Božića među Srbima je mnogo više sačuvao svoj izvorni oblik nego u rimokatoličkim sredinama

06.01.2021

15:00 >> 15:14

0

Ako sam ukrasio svoj dom granama hrasta, slamom, ukrasima i lampicama, ali nisam razumeo značenje Božića – onda sam samo dekorater

Sveštenik Marko Jeftić: Pored mnogo iskušenja, duh Božića među Srbima je mnogo više sačuvao svoj izvorni oblik nego u rimokatoličkim sredinama
Copyright Profimedia

Pre dve hiljade godina, baš kao i danas, svet je bio u tami. Vladali su strah i beznađe. A onda je na nebu zasijala Vitlejemska zvezda i najavila rođenje Spasitelja. Tamne senke su rasterane i na svet je došao Isus. Ovih dana, na nebu, ponovo je zasijala Vitlejemska zvezda, kako su astronomi nazvali konjukciju Jupitera i Saturna. Da li to Spasitelj poručuje ljudskom rodu da će i ova zla poraziti i vratiti svetlost.

Za 24sedam, o najradosnijem prazniku kod hrišćana, koji su najavili još starozavetni proroci, govori sveštenik Marko Jeftić.

– Iz ljubavi prema svome stvorenju, Gospod je preko svojih izabranika, proroka i služitelja – uspostavio savez sa čovekom. Tokom sveštene istorije Starog zaveta, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev pripremao je bogoizabrani staroizrailjski narod za tajnu spasenja u ličnosti novog Adama, Mesije – Spasitelja, koji će izbaviti ljude od vladavine greha, smrti i satane. Njegov dolazak najavljivali su i bogonadahnuti Božji proroci. Prorok Isaija blagovestio je rođenje Mesije sledećim rečima: „Eto, devojka će začeti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuil” (Is. 7, 14). Čak i jevanđeljski narativ o rođenju ima skrivene starozavetne aluzije koje nam otkrivaju i neka njegova dublja značenja, te ih, stoga, treba osvetliti.

Printscreen/Youtube

Da je rođen Božji sin, govori i priča o tri mudraca sa istoka koja su, vođena Vitlejemskom zvezdom, otišla da se poklone tek rođenom Hristu.

– Rođenje Bogomladenca je najavila zvezda, kojom su se rukovodili mudraci, i ona je, u stvari, bila jedna posebna pojava. Sveti Teofilakt Ohridski kaže: „Kada iđahu mudraci, iđaše i zvezda, kada oni odmaraše, ona stajaše.“ Nijedno nebesko telo se ne kreće iz pravca sever–jug (pravac Jerusalim–Vitlejem), već samo istok–zapad, stoga vitlejemsku zvezdu i ne treba objašnjavati prirodnim putem, astronomijom. Dolazak mudraca sa istoka samo je dokaz da su Mesiju očekivali svi narodi, a ne samo Jevreji, i da je Mesija došao da spase sve ljude.

Pixabay

– Zvezda ih je vodila do Vitlejemske pećine u kojoj su se poklonili Bogomladencu i darivali ga. Njihova imena su: Melhior, star i sed, sa dugom kosom i bradom; on donese zlato Caru i Gospodaru.  Drugi, Gospar, mlad i bez brade, lica rumena; on donese tamjan Bogu koji je postao čovek. Treći, Valtasar, crnpurast u licu i vrlo bradat; on donese smirnu smrtnom Sinu Čovečijem. Nakon poklonjenja, mudraci su se vratili u svoju domovinu i postali propovednici Hristovi. Njihova tela danas počivaju u Kelnu.

Koliko je sačuvan duh Božića u Srbiji? Da li mu pristupamo kako treba u vreme opšte komercijalizacije?

– Božićna proslava je oblikovana na predivnom i namernom paradoksu, da se rođendan beskućnika slavi u svakom domu. Pored mnogo iskušenja i izazova, duh Božića među Srbima je mnogo više sačuvao svoj izvorni oblik i značaj nego što je to u protestantskim i rimokatoličkim sredinama. Božić je i dalje za pravoslavne Srbe praznik porodične radosti i sabornosti. O tome svedoči i čitav niz praznika i običaja, koji nam pokazuju važnost porodice, njenog čuvanja i obnavaljanja međusobnih veza. Tu su, tri nedelje pre Božića – Detinjci, Materice i Oci, sa „vezivanjem, darivanjem i odrešavanjem“, zatim Badnji dan, sa odlaskom po badnjak, Badnje veče, sa večernjom službom i nalaganjem badnjaka, i, kao kruna – liturgijskom proslavom Božića, povratkom u dom, česnicom, zajedničkim obedom i svim onim što nam vidljivo govori o radosti i važnosti Božića.

Privatna arhiva

Čemu nas Božić uči?

– Najvažnije što nas Božić uči jeste da „Bog tako zavole svet da je Sina svoga Jedinorodnoga dao, da svako ko veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni“ (Jn 3, 16). Božić nas uvek podseća na naznačenje nas kao ličnosti, a to je da je Bog postao čovek da bi nama omogućio da budemo bogovi po blagodati, tj. da ostvarimo mogućnost večnog života u zajednici slobode i ljubavi sa Bogom. Na kraju bih želeo našim čitaocima da poručim:

Ako sam ukrasio svoj dom granama hrasta, slamom, ukrasima i lampicama, ali nisam razumeo značenje Božića – onda sam samo dekorater.

Ljubav prema Hristu prekida rad u kuhinji, da bih zagrlio dete.

Ljubav ostavlja ukrašavanje stana, da bih poljubio svoju ženu.

Ljubav je druželjubiva, ne obraća pažnju na stres i nedostatak vremena.

Ljubav ne viče na decu, jer su se vrzmaju oko nogu. Naprotiv, ona je blagodarna što deca postoje i što nam se vrzmaju oko nogu.

Ljubav ne daje samo onima koji mogu da vrate. Naprotiv, s velikom radošću daje onima koji ne mogu dati ništa zauzvrat.

Ljubav trpi sve, pokriva sve, svemu se nada, prenosi sve. Ljubav nikad ne prestaje.

Pokloni će biti upotrebljeni i zaboravljeni, kolači će biti pojedeni, badnjak će se osušiti.

Ali Božji dar za Božić, u Isusu Hristu, ostaće zauvek!

Srećan nastupajući praznik rođenja našeg

Gospoda Isusa Hrista!

 

 

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike