Ispovest Marije, fotografa sa kruzera: Videla sam svet, dobro zaradila, ali se više nikad ne bih vratila (FOTO)

17.06.2021

18:30 >> 07:47

0

Niko se na brodu nije odmorio, koji god posao da je obavljao

Ispovest Marije, fotografa sa kruzera: Videla sam svet, dobro zaradila, ali se više nikad ne bih vratila (FOTO)
Copyright Privatna arhiva

„Rad na prekookeanskom kruzeru može biti posao iz snova ili noćna mora, zavisi od cillja koji ste sebi postavili“.

Ovako za 24sedam priču počinje Marija Bacetić, Beograđanka koja je šest meseci provela radeći kao fotograf na brodu.

– Videla sam svet, zaradila više novca nego što sam mogla ikada pre. Do tada sam mogla samo u snovima da vidim destinacije kao što su Honduras, Belize, Kajmanska ostrva, Floridu, Meksiko…

O radu na kruzeru počela je da razmišlja po završetku studija. Rekla je i sebi i drugima…

– „Idem da zaradim pare, da vidim svet“ .

Printscreen/Youtube

U Marijinom slučaju, prijavljivanje za rad na kruzeru izgledalo je ovako:

– Sa predstavnikom agencije koja angažuje ljude za rad na brodu razgovarala sam o svom životu i obrazovanju, radnom iskustvu i ambicijama. Prošla sam intervju, a onda je na red došao jedan ceo dan ispitivanja zdravstvenog stanja, kao i vakcinacije.

Usledilo je apliciranje za vizu i čekanje koje može trajati od par dana do nekoliko meseci.

– Meni je pomorska viza odobrena neočekivano brzo, potom i zaključenje ugovora o radu na šest meseci, kaže Marija.

Došlo je vreme za kupovinu avionske karte.

– Od vas se očekuje da sami platite putovanje do Amerike, tako da sam taj prvi odlazak finansirala sama, dok mi je povratak u Srbiju pokrila agencija. A ako posao obavljate onako kako se od vas očekuje, ponudiće vam se još jedan ugovor, u tom slučaju sa uključenom avionskom kartom.

Printscreen/Youtube

Prvi dani na brodu za Mariju nisu bili laki, na pamet su joj, kaže, padale svakakve misli.

– U početku sam se veoma plašila. Prolazilo mi je kroz glavu „Umrećemo svi kao na Titaniku. Ako nam se desi malo jača bura, gotovi smo.“ Sreća, pa smo kroz obuku koja je trajala prva tri meseca naučeni i pripremljeni za svaki mogući scenario, samim tim i za osećaj sigurnosti. To svaki fotograf na brodu mora da prođe. Ja i danas imam osećaj da sam samo jedna tačka u tom velikom plavetnilu, ali iz današnje perspektive sam potpuno svesna da nema razloga za strah.

Poslovi na krstarenjima imaju brojne karakteristike koje ih odvajaju od rada na kopnu. Možda je najveća razlika činjenica da zaposleni na istom mestu žive i rade.

– Rad na kruzerima nije za sve. Potrebna je ozbiljna disciplina i naporan rad. Kandidati moraju biti „timski igrači“ koji uživaju u radu sa ljudima, sposobnim da žive i dele relativno ograničen prostor sa kolegama, članovima posade.

Printscreen/Youtube

Dodatno otežava i to što se osećate kao u „konzervi“, prilično izgubljeni u vremenu.

– Teško je jer ne znate da li je dan ili noć. Adaptacija mi nije išla lako. Imala sam periode kada sam plakala svaki dan, proklinjala dan kada sam došla. Bilo je užasno, nisam znala da li je jutro ili veče. Kako je vreme prolazilo, toliko sam znala da budem umorna da više nisam primećivala da li u kabini imam prozor ili ne. Ali, svi smo u tome zajedno i sve se to prevaziđe.

Printscreen/Youtube

Uslovi života na brodu za sve su isti

– Stariji oficiri „uživaju“ u jednokrevetnim kabinama sa prozorom, ali najčešće dvoje zaposlenih deli jednu kabinu sa krevetima na sprat, kupatilom, malim frižiderom, televizorom i jednom policom.

Printscreen/Youtube

Život posade prekookeanskog kruzera može biti naporan, dugi radni sati, meseci bez slobodnog dana, puno pravila, zahtevni gosti, malo ili nimalo privatnosti, nedovoljno sna.

Marija nam opisuje jedan radni dan fotografa na kruzeru.

– Dan na brodu počinje u 6 ujutru odlaskom na doručak. Druga stanica je laboratorija, odnosno galerija gde se svakodnevno slivaju milioni i milioni fotografija. Neretko se rad završava kasno u noć, sa nekoliko kratkih pauza između, koje uglavnom koristimo da pozovemo porodicu, ispeglamo uniformu, istuširamo se i predahnemo pre povratka na rad.

Prostom računicom dolazi se do sitnih 4 do 6 sati koliko zaposlenima ostaje za odmor. A onda sve ispočetka.

– Na kruzeru nemate vremena ni za šta sem za rad. Svima koji se opredele za ovaj posao jasno je da radeći na brodu neće proživeti nikakvo putovanje, niti prosvetljenje. Niko se na kruzeru nije odmorio, koji god posao da je obavljao. Nas je tamo svih rasa i klasa i apsolutno niko nije došao da se provodi, već da zaradi novac. Na kruzeru ne postoji posao koji je lak, to je čista varka. Nema povlašćenih, boljih i lošijih, svi smo isti i samo je jedno važno – da se posao dobro obavi.

Privatna arhiva

– U uniformi se provodi ceo dan, jaka šminka nije dozvoljena. Ne smete imati neurednu kosu ili nokte, neispeglanu košulju. Primera radi, ako slikate „elegant night“ ne možete biti u patikama. Kada brod pristane u luku, možete se opustiti uz šorts i bele patike, otkriva Marija.

Printscreen/Youtube

Brodovi za krstarenje sa preko 2000 članova osoblja i nekoliko hiljada turista, u osnovi su plutajući gradovi, sa svim onim što je potrebno za njihovo efikasno funkcionisanje. Praktično svako zanimanje koje nađete na kopnu može se naći na modernim brodovima za krstarenje, od fotografa, konobara, do električara, kuvara, inženjera, fitnes instruktora, vaspitača u vrtiću i frizera. Tu su i kazina, pozorišta, galerije.

Da li je ikada poželela da se nađe u suprotnoj ulozi?

– Nismo mi ljudi koji bi dali 22 dolara za jednu fotografiju i to sa pozadinom San Franciska usred Kariba, ali Amerikanci to jesu. I nemam ništa protiv toga, to je njihov način prikupljanja uspomena.

Printscreen/Youtube

Brojne su prednosti rada na kruzerima, kaže nam Marija i ističe da su joj dragocena i prekookeanska prijateljstva koja je stekla.

– Mnogi su se tamo sprijateljili, pa i venčali. Romantični odnosi među zaposlenima razvijaju se mnogo brže nego na kopnu i često se završe sklapanjem braka. Mnogo toga lepog sam doživela u tih šest meseci, a kada sam se vratila kući zaboravila sam na sve što je bilo ružno.

Rad na brodu ostao joj je u najlepšem sećanju, ali ne bi mu se vratila…

– Nikada! Posao koji danas radim kao fotograf u žurnalistici je ostvarenje mojih snova.

Jedna stvar će je uvek podsećate na dane provedene na brodu.

– Bol u leđima od foto-aparata, završava Marija u šali priču za 24sedam.

Pročitajte još:

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike