Zlatan Vidović za 24sedam: Obeležen ratom, neprebolom i tragičnim ulogama

30.01.2022

09:01

0

Autor: Dejan Ćirić

„Pokušavam da od tog zrna svoje boli i patnje napravim nešto kreativno, nešto što će ih pretvoriti u pozitivnu energiju, i duboko verujem da se to može uraditi. Ne bih mogao da budem svoj i kompletan bez nekih svojih svetonazora, svojih stavova i istina, svojih mrakova...“, ističe glumac

Zlatan Vidović za 24sedam: Obeležen ratom, neprebolom i tragičnim ulogama
Zlatan Vidović - Copyright Promo/Dara iz Jasenovca

Maestralno odigrana uloga u filmu „Dara iz Jasenovca“ uslovila je da čitav region upozna glumca o kome se pričalo kao o jednom od najtalentovanijih na ovim prostorima, ali je njegovo lice do tog momenta bilo, uslovno rečeno, u senci pozorišta u kome je sa nepunih 40 godina ostvario mnogo raznovrsnih uloga, i to ne bilo kakvih, već onih o kojima se sanja. Njegov iskorak na film i televiziju potvrdio je mišljenja da je u pitanju čovek koji u sebi nosi poseban dar, a velika ispovest koja je pred vama otkriva ko je Zlatan Vidović - lirski junak, zaigrani dečak, mističan tip koji voli svoju, kako kaže, zajebantsku liniju i, pre svega, običan čovek.

Prvi put ste se pojavili na filmu 2005. godine u ostvarenju „Neprebol“. Šta je danas vaš neprebol koji vas određuje i definiše kao čoveka i umetnika i možda uslovljava da toliko uverljivo i potpuno igrate vrlo kompleksne i teške uloge?

Svako od nas nosi neki svoj neprebol i nešto što ga čini jačim ili slabijim čovekom. Mislim da je suština mog glumačkog i ljudskog izraza empatija koju osećam prema ljudima i svim okolnostima u kojima se oni nalaze, pa je samim tim to moj neprebol. To razumevanje ljudskog stradanja, duboko poštovanje prema ljudskim žrtvama, borba protiv nepravde. Socijalno sam biće i svaka nepravda me mnogo pogađa, pogotovo ovde, na ovim nesrećnim prostorima, gde smo svedoci raznoraznih nepravdi, uzaludnih stradanja i nepotrebnog prolivanja krvi. Mislim da smo u tom smislu svi na jedan način geografski obeleženi kroz naš DNK, tako da je moj neprebol empatija prema ljudima koji nemaju sreće u životu.

Zlatan Vidović, predstava "Derviš i smrt" Promo/Drago Vejnović
 

Kako se nosite sa bolom u svom životu? Da li ga lečite u svojim samoćama ili delite sa ljudima?

Postoje ljudi sa kojima delim svoje najintimnije trenutke i svoju patnju. To su uglavnom bliski prijatelji i porodica, ali mislim da neke tajne svaki čovek čuva za sebe, posebno neke nezarasle rane. Zavisi to i od čoveka, jer ta bol raste u njemu na dobar ili na loš način, ili ga proguta i samelje, ili ga ojača i učini snažnijom i boljom osobom. Ja se sa bolom nosim kroz spoj ta dva načina, nešto govorim i delim, jer osećam da mi je to potrebno kako bih napredovao i iz svega izašao jači, a nešto sačuvam za sebe i onda pokušavam da od tog zrna svoje boli i patnje napravim nešto kreativno, nešto što će ih pretvoriti u pozitivnu energiju, i duboko verujem da se to može uraditi. Ne bih mogao da budem svoj i kompletan bez nekih svojih svetonazora, svojih stavova i istina, svojih mrakova... Sve to me čini čovekom i toga se nikada ne bih odrekao, ni po koju cenu. Takav sam uvek bio i nadam se da ću takav biti u budućnosti. Iskren sam prema sebi jer jedino tako mogu da budem iskren i prema kolegama i publici i pokušavam da kroz istinu dođem do rezultata u glumi. Tu iskrenost zaista ne želim da izgubim.

Zlatan Vidović, predstava "Genetika Glembajevih" Promo/Drago Vejnović
 

Izjavili ste jednom prilikom da ste dete rata. Kakve ožiljke nosite, kakva iskustva i sećanja?

Nažalost, mislim da je svaka druga generacija ona koju možemo nazvati decom rata na ovim našim tragičnim, a divnim prostorima. Od moje šeste do jedanaeste godine trajala su ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini, i sve to je ostavilo duboke ožiljke i ne baš lepa sećanja, ali opet, u tim ratnim dejstvima, nekako smo se kao ljudi više okrenuli jedni drugima. Tražili smo pomoć jedni od drugih i mnogo više obraćali pažnju jedni na druge nego danas, u ovo moderno doba kad su svi samo okrenuti sebi.

Promo/Dara iz Jasenovca
 

Taj rat je zaista bio nešto užasno i voleo bih da ne samo moje, nego nijedno dete na svetu više nikada ne prolazi kroz te strahote bespotrebnog bratoubilačkog ratovanja ljudi koji su do juče bili komšije, a koji su se preko noći okrenuli jedni protiv drugih. Sve to je na mene ostavilo velike posledice, ali mi je i pružilo mogućnost da saznam kakvi su ljudi u nevolji, u stradanju, jer mislim da se baš u takvim situacijama pokaže njihovo pravo lice.  Rat me je sigurno jednim delom definisao kao čoveka, svi ti prizori pred očima malog deteta morali su da ostave trag. Ali sam uvek zahvalan životu na svakom iskustvu, bilo ono ružno ili lepo, jer mislim da su iskustva ta koja čine čoveka boljim ili lošijim, posebno kroz način na koji ih on prihvata.

Prepoznati ste kao glumac koji briljantno igra veoma tragične uloge. Koliko je ta patnja koju nosite u sebi doprinela tome i šta vam pomaže da se ne slomite pod teretom toliko snažnih i emotivno kompleksnih likova?

U poslednje vreme me zaista „kače“ uloge koje su jako teške, posebno u psihičkom smislu, jer ih treba izneti na pravi način. To su junaci koji pate pod teretom životnih okolnosti i nedaća i veliki mi je izazov da igram takve likove. Mislim da svakog od nas zadesi ono što potajno želimo, tako da su i mene sačekale uloge koje sam još od studiranja priželjkivao. Uloge lirskih junaka koji se nalaze pred velikim nedoumicama, ponekad u dubiozama, koji su psihički ranjivi, ali opet, na kraju dana, izađu na megdan sa svim svojim demonima i pobede ih.

Zlatan Vidović, predstava "Zločin i kazna" Promo/Drago Vejnović
 

U većini slučajeva, tako i ja postupam. Svaka uloga od mene uzima puno jer zahteva veliko davanje, a kad se puno daješ, onda se i emotivno prazniš. Tada mi je potreban određeni vremenski period kako bih se ponovo vratio u neku svoju normalnu zonu. S druge strane, sve te uloge, koliko god mi uzmu i isprazne me, toliko me nauče i očvrsnu, tako da je sve uzročno-posledično i mislim da svaka teška uloga glumca ispuni nekom energijom i saznanjima koja mu pomažu da ih kroz svoje buduće uloge primenjuje i tako lakše izađe na kraj sa svim teškim iskustvima koje ga zadese u karijeri. Igrati takve junake i takve okolnosti su blagoslov za glumca i ja sam zbog toga počeo da se bavim ovim poslom.

Kada bismo vašu ličnost, karakter, senzibilitet, vrline, mane i navike, pogled na život i iskustva postavili kao ulogu, kakav bi lik to bio?

Bio bi to jedan jako tajanstven, mističan lik koji krije mnogo toga u sebi, ali koji na prvu loptu ne otkriva te stvari. Jedan samotnjak, najverovatnije, jedan introvert koji je u društvu uvek veseo. Mislim da bi to bio lik pun kontradiktornih osobina koje se na kraju krajeva sve povežu u jednu, a to je lik koji traga za istinom, za pravdom i boljim životom. Možda zvuči pamfletski, naivno i previše utopistički, ali ja verujem da su nam danas takvi likovi potrebni. Ljudi koji će se boriti da nam svima bude bolje. Zaista mislim da nam može biti bolje, samo što smo zapali u neki mrak iz koga, da li svojom inertnošću ili svojom lenjošću ne želimo da se izvučemo, a možemo.

Zlatan Vidović Promo/ Lihvar
 

Šta još uvek nismo videli u vašem glumačkom izrazu, a da je važno jer vas i privatno oslikava u velikoj meri?

Mislim da publika još uvek nije upoznala moju šeretsku stranu, moju, što bi rekli Bosanci, zajebantsku liniju. Mnogo volim da se zezam u društvu. Volim da pevam i sviram i nadam se da ću u budućnosti imati priliku da to kroz neke uloge pokažem. Do sada sam uglavnom tumačio tragične, lirske likove, ali u sebi imam jednu veselu, narodsku stranu koju želim da ispoljim. Odrastao sam u veseloj i razdraganoj porodici, od oca sam nasledio ljubav muzici i u budućnosti se nadam takvim ulogama.

Očigledno je da vaše vreme tek dolazi iako ste ostvarili mnogo toga. Šta izdvajate kao najznačajnije sa svog dosadašnjeg profesionalnog puta, bez čega ne biste mogli da budete kompletan i ostvaren umetnik?

Najznačajnije je to što sam upisao Akademiju u vrlo jakoj konkurenciji, kao i prva veća uloga u predstavi „Staza divljači“ Franca Ksavera, u režiji Filipa Grinvalda. Tada sam još bio student i to mi je dalo vetar u leđa, kao i uloga u filmu „Dara iz Jasenovca“ koja mi je mnogo značila na filmskom i televizijskom planu. Tu je i uloga u predstavi „Radnička hronika“ koja je zaista bila najznačajnija u istoriji Narodnog pozorišta Republike Srpske, kao i ove najnovije uloge Ahmeda Nurudina, Raskoljnikova i Leona Glembaja.

Zlatan Vidović, predstava "Derviš i smrt" Promo/Drago Vejnović
 

Nema beznačajnog iskustva. Čak i predstave koje sam odigrao samo nekoliko puta ili one koje sam igrao za decu su mi mnogo pomogle u umetničkom i ličnom razvoju. Kada se osvrnem na svoju dosadašnju karijeru zaista sam zahvalan što sam imao priliku da mnogo radim. To je najveći blagoslov za mene, posebno što sam radio sa odličnim glumcima i vrhunskim rediteljima. Želim da nastavim ovim putem i da ne žurim, jer kao što sam ranije izjavljivao - gluma je, kao i svaki posao, maraton, a ne trka na 100 metara. Trudim se da trčim ovaj svoj maraton dobrim tempom, ali istrajno ka cilju koji je još daleko.

Koje promene su ipak bile neminovne? U životu, glumi, načinu razmišljanja i ponašanja, u osećanjima, a šta je ono na šta nijedno iskustvo, bilo lepo ili ružno, nije moglo da utiče?

Život nas kroz razna iskustva u koja nas baca i usled različitih okolnosi uči i primora da ogrubimo, hteli mi to ili ne. Pokušavam da zadržim svoju dečačku naivnost ili zaigranost, i u suštini sam jako socijalan i emotivan tip. Uvek se trudim da u društvu budem nasmejan i veseo jer mislim da nema ništa lepše od dana koji provedete uz osmeh. Ali, uprkos tome, i posao i život su me naučili da budem malo grublji, nekad direktniji, da se više zalažem za svoja prava i svoje stavove.

Zlatan Vidović, predstava "Derviš i smrt" Promo/Drago Vejnović
 

Sve što sam postigao do sada postigao sam isključivo svojim odlukama, počevši od upisivanja glume, početka bavljenja ovim poslom do izbora uloga. Čovek mora, kao što sam rekao, pre svega da bude iskren prema sebi i svojom hrabrošću, snagom i pameću može da napravi dobre rezultate. Naravno to ne dolazi tako lako. Za uspeh je ponekad potrebno mnogo godina, možda se on nikada i ne desi, ali ako znate da ste radili ono što želite, da ste živeli onako kako želite, samim tim će vam svaki uspeh biti slađi, a neuspeh ćete lakše podneti.

Pominjete neuspeh. Kako izlazite na kraj sa svojim padovima, posrtanjima, sumnjama i unutrašnjim lomovima?

Na drugoj godini Akademije sam otišao na more i u jednom kampu sam proveo mesec dana preispitujući se da li da odustanem od glume jer sam mislio da sam jako netalentovan, da su svi drugi bolji od mene, da to nije posao za mene, da ne vredim. To je bio najteži period mojih sumnji vezanih za bavljenje glumom, ali sam ipak odlučio da sebi dam još jednu priliku, jer sam po prirodi veoma tvrdoglav i uporan i to su neke od mojih najjačih osobina. Ne toliko tvrdoglavost, koliko upornost i istrajnost. Ustao sam i podigao se iz te letargije i krenuo napred. Već nakon godinu dana sam počeo da dobijam profesionalne angažmane u pozorištu, tako da se ispostavilo da čovek kad veruje u sebe, kad ide punim, čistim srcem, može da savlada sve prepreke.

Zlatan Vidović Promo/Dara iz Jasenovca
 

Niste od onih koji mistifikuju sebe, svoj život i karijeru. Vidi se i u ovom razgovoru koliko ste otvoreni i svoji i koliko stojite i iza svog mraka i svoje svetlosti. Vidite li to isto i u svom ogledalu?

Trudim se da ne pravim od glume mistifikaciju, ni od sebe nešto što nisam. Uvek se poništim da bih krenuo od nule, da nikada ne zaboravim ko sam, odakle sam, ko su mi prijatelji, ko mi je rodbina, mesto iz kog sam potekao. Uvek pokušavam da se vratim na početak i kad pogledam sebe u ogledalu svestan sam da sam mnogo toga prešao za ovo relativno kratko vreme, da sam mnogo toga uradio i da je još mnogo toga predamnom. Sa radošću čekam te nove borbe iz kojih ću da izađem ili kao pobednik ili kao poražen. U suštini, za mene ne postoji ni pobeda ni poraz, za mene postoji samo povlačenje kao opcija koju ne priznajem. Uvek sam se trudio da sve svoje izazove prihvatim. Da li ću ih odraditi uspešnije ili lošije to će  vreme po kazati, ali mi moj odraz u ogledalu govori da sam spreman za nove bitke.

Zlatan Vidović, predstava "Genetika Glembajevih" Promo/Drago Vejnović
 

Šta je vaše glavno oružje u tim bitkama?

Verujem da se lepom rečju može mnogo toga postići i uvek sam za to da razgovaramo jedni s drugima, da saslušamo jedni druge jer vikom, galamom i  drčnim ponašanjem ne možemo daleko stići. Iskustvo me je naučilo da kad god sam bio krotak i blag, uvek sam bio zadovoljan onim što sam postigao, dok sa nervozom, gordošću i usiljenošću ne može čovek daleko da stigne. Možda može na kratke staze, ali na duge ne. I dalje ću se ponašati kako meni odgovara, a to je da budem jednostavan, normalan, prizeman, onakav kakav sam oduvek.  

Da li to podrazumeva i realan stav u pogledu loših osobina i sopstvenih grešaka?

Ponekad sam jako brzoplet i impulsivan i to me je često koštalo. Nekad mnogo više idem srcem, nego glavom. Racio mi je u nekim trenucima sasvim poništen i onda ne vidim čitavu sliku zbog svojih emocija. Pokušam da učim na svojim greškama. Sve je to deo čovekovog bića. Zahvalan sam i na greškama i na uspesima, sve to ide jedno uz drugo, i jedno drugo ne isključuje. Ne postoji savršen čovek, niti postoji u potpunosti zao čovek. Svestan sam svojih mana i grešaka i stalno radim na tome da ih popravim.

Zlatan Vidović, predstava "Genetika Glembajevih" Promo/Drago Vejnović
 

Gde, osim u glumi, pronalazite utočište, radost i mir?

Moj svet, daleko od pozorišta i snimanja, čini moja ćerka Lenka koja ima deset godina i sa kojom provodim puno vremena. Kad sam slobodan volim da čitam i veliki sam ljubitelj sporta. Trenirao sam fudbal deset godina, pa mi je ta zaostavština ostala. Volim da vozim bicikl. To je nešto što me opušta, pa ponekad pređem 50 - 60 kilometara. Tako da imam svoje utočište za punjenje baterija jer jednostavno čovek bez takvih stvari ne bi mogao da se upusti u koštac sa novim izazovima.

Šta možemo da izdvojimo kao najznačajnije na profesionalnom planu u narednom periodu?

Čeka me zaista mnogo posla. Počinjem da snimam drugu sezonu serije „Pevačica“ i još jednu seriju u kojoj igram glavnu ulogu, ali o tome sada ništa ne bih smeo da govorim. U planu je i jedna sitkom komedija. U pozorištu igram svoje predstave koje obožavam i jako sam zahvalan na svakoj ulozi. Nadam se da ćemo se što pre vratiti u normalne tokove života i početi da živimo onako kako smo živeli pre čitavog ovog ludila sa koronom.  

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike