„Grlom u jagode“: 45 godina od kada je Bane Bumbar osvojio Jugoslaviju

20.06.2021

15:56 >> 18:45

0

Autor: Dejan Ćirić

Serija je imala priču koja je plenila i afirmisala novu glumačku generaciju koja će uskoro zavladati jugoslovenskim velikim i malim ekranima

„Grlom u jagode“: 45 godina od kada je Bane Bumbar osvojio Jugoslaviju
Copyright Branko Cvejić, "Grlom u jagode" YouTube/screenshot

Samo 10 epizoda, emitovanih od avgusta do oktobra 1976. godine, na Drugom programu Televizije Beograd bilo je dovoljno da “Grlom u jagode” postane možda i naša najvoljenija serija, ali svakako ona koja je postavila temelje televizijskoj nostalgiji. Uprkos obilju lokalizama (nije bilo na odmet poznavati beogradske kvartove kao što su Karaburma ili Dorćol i nešto malo lokalnog slenga), bila je omiljena u čitavoj Jugoslaviji. Ovog leta navršiće se tačno 45 godina od premijernog prikazivanja prve epizode.

Još je neobičnije što su je smislila dvojica zadrtih modernista, Srđan Karanović i Rajko Grlić, bivši studenti praške filmske škole FAMU. Sudeći prema njihovim dugometražnim prvencima “Društvena igra” (Karanović) i “Kud puklo da puklo” (Grlić), reklo bi se da ih uopšte ne zanima kontakt sa širokom publikom, ali “Grlom u jagode”, sa svojih deset jednosatnih epizoda, išla je savim drugim pravcem.

Bata Stojković, Olivera Marković i Rahela Ferari, “Grlom u jagode” YouTube/screenshot

Istina, i tu je bilo modernističkih intervencija, glumci bi se ponekad obraćali direktno u kameru, uz profesionalce nastupali su i naturščici, ali serija je imala priču koja je plenila i afirmisala novu glumačku generaciju koja će uskoro zavladati jugoslovenskim velikim i malim ekranima.

Protagonisti su bili beogradska mladež u periodu od 1960. do 1969. godine, prenosi headliner.rs. Svaka epizoda obrađivala je jednu godinu, ali ne kao nekakav vremeplov, nego bi izvlačila pikanterije koje su mnogi savremenici tog doba pomalo i zaboravili.

Već u prvoj epizodi kao glavni junak profiliše se Branislav Živković, poznatiji kao Bane Bumbar, nadimak koji je dobio zato što je bio sklon gojenju (glumio ga je Branko Cvejić, kasniji upravnik JDP koji, uprkos obimnoj filmografiji više nikad nije dobio tako upečatljivu ulogu, ali je istaknut dramski prostor dobila njegova porodica, otac Sreten (maestralni Danilo Bata Stojković), majka Olja (Olivera Marković), baka Elvira (Rahela Ferari) i polusestra Seka (Đurđija Cvetić).

Branko Cvejić, “Grlom u jagode” YouTube/screenshot

Za Baneta su svi zabrinuti, slute da bi mogao da skrene tamo gde ne bi smeo, ali njega baš briga za to, zanima ga samo njegovo stalno društvo u kojem su “Uške” (Aleksandar Berček – uz seriju “Otpisani” o beogradskim ilegalcima, to mu je bila važna uloga na početku karijere), Miki “Rubiroza” (Predrag Miki Manojlović – i on je pre ove serije igrao u “Otpisanima”) i “Boca” ili “Čombe” (Bogdan Diklić se pamtio po tom liku sve dok nije nastupio u “Nacionalnoj klasi” uz Dragana Nikolića, a potom u “Maratoncima”).

I nikom nije smetalo što su svi igrali petnaestogodišnjake iako su izgledali puno starije. Bila je 1960. i Baneta su više privlačile klizaljke kojima je mogao da osvaja devojke (mada je više padao na led nego što je izvodio piruete), sa zvučnika na klizalištu odjekivala je “Marina” Roka Granate, a to je bio tek uvod u nevolje sazrevanja, jer roditelji nisu mogli da ti kupe sve što si želeo. Na spisak neophodnih potreba kasnije su došli bicikli, pa prvo odelo i naposletku – auto. Ali do toga već treba odgledati pet-šest epizoda, uz obavezno podsećanje šta se važno dogodilo te godine.

Miki Manojlović, “Grlom u jagode” YouTube/screenshot

Bane to ne želi da prizna, ali devojke su mu ono najvažnije u životu. Ipak, prilično je smotan po tom pitanju. Zbog njih je nabavio kožnu jaknu da bi izigravao frajera na Tašmajdanu, naučio je da pleše rok i tvist, uvek u rezervi drži svoju prijateljicu iz detinjstva Gocu (Gordana Marić, kasnije profesorka glume na FDU), ali doživljava razočarenja kad se otisne “u nepoznato”, na primer, sa svojom “Beatriče” (zapaženo gostovanje Mirjane Majurec, tada već poznate zahvaljujući seriji “U registraturi”), s kojom recituje poeziju na beogradskom groblju.

Serija je stekla mnogo poklonika jer, začuđujuće, nije bila “slatkasta”. Bane je povremeno bio nesimpatičan lik, koji je dozvolio da mu “Uške” otme Gocu, ali je uprkos tome spremno prihvatao njena udvaranja. Ima još gorih stvari, ali bolje je ne kvariti zadovoljstvo otkrivanja priče onima koji će “Grlom u jagode” tek gledati na Jutjubu.

Branko Cvejić i Đurđija Cvijetić, “Grlom u jagode” YouTube/screenshot

U seriji povremeno glume tada vrlo poznate poznate ličnosti, na primer, pevačica Bisera Veletanlić, koja tumači fiktivni lik, dok Stanislava Pešić igra samu sebe, u periodu kad je upravo snimila “Štićenika” (“Pozorište u kući” je tek bilo pred njom) i uz osmeh se brani od Banetovih udvaranja. Ne odigrava se sve u Beogradu, jedna epizoda snimljena je u Rovinju, a ključna scena finala u Motovunu. Zanimljivo, Rajko Grlić tada još nije razmišljao o festivalu u tom istarskom gradiću na vrhu brda, a možda ni o filmu “Samo jednom se ljubi”, jer Miki Manojlović u jednoj epizodi peva taj šlager Ive Robića.

Bez obzira na to što je brojni gledaoci pamte kao deo svoje bolje prošlosti, serija je povremeno bila i vrlo subverzivna. Recimo, u kasnijim epizodama Bane spominje da su svi oko njega počeli da prate kad su im slave i obeležavaju ih, zahvaljujući baki Elviri i on je znao nešto o crkvenim praznicima, a to na Televiziji Beograd nije dočekano aplauzima.

Bata Paskaljević i Olivera Marković, “Grlom u jagode” YouTube/screenshot

Drugo, kad se junak zaposli u agenciji koja snabdeva JAT (Jugoslovenski aerotransport) pomoćnim osobljem, odmah počinje da švercuje robu iz „duty free shop-a“, a kasnije smišlja načine kako da se, zahvaljujući upravi, domogne stana. Ništa mu nije teško, čak ni to da se učlani u Savez komunista (tada se ta vrsta karijerizma nije na taj način spominjala u serijama i filmovima), pa ni da se oženi, jer su samo zaposleni s porodicom privilegovani kad je reč o dobijanju stana.

Pročitajte još

Tek da se ne zaboravi, serija je odlično režirana, napisana i odglumljena, muzika nedavno preminulog Zorana Simjanovića je nezaboravna, ali i fotografija Živka Zalara. Velik je uticaj srpskog crnog talasa, ali neobično je što je Karanović osetio potrebu da pojača tamne tonove priče u filmu “Jagode u grlu” iz 1985. godine, svojevrsnom nastavku serije. Potpuno nepotrebno, jer “Grlom u jagode” u drugom planu krije dosta mraka, pa je to naknadno razračunavanje ispalo prilično suvišno.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike