aktuelno

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"

15.01.2025

20:45

0

Autor: 24sedam

Vojislav Jekić, načelnik lozničke policije u vreme ubistva Željka Ražnatovića, uhapsio ubicu

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"
Arkan - Copyright MN Press

Vojislav Jekić, šef lozničke policije, nekoliko dana posle 15. januara 2000. i ubistva Željka Ražnatovića uhapsio je osumnjičenog za trostruko ubistvo u "Interkontinentalu" - Dobroslava Gavrića, zvanog Duki, pripadnika MUP-a.

Jekić (58) ostavio je dokument, svojevrsni testament, čiji je cilj bio da ostane zapisana istina o tome kako je Arkan ubijen. Ispostaviće se i da je pismenu zaostavštinu ostavio iz straha da će da bude ućutkan. I jeste. Nepoznati napadač ubio ga je 27. aprila 2006. godine oko 14 časova u kafiću "Kontakt", u Ulici Džona Kenedija 10, u Novom Beogradu.

Ovo je njegova izjava...

- Zaposlen sam u MUP-u i od 1970. godine radio sam na svim poslovima policajca u uniformi, zatim kao inspektor u civilu, do najvišeg zvanja. Postavljen sam na mesto načelnika OUP-a Loznica početkom 1999. godine. Ranije, 10 godina radio sam na kontroli zakonitosti, odnosno u Inspektoratu za kontrolu zakonitosti MUP Srbije.

Beg u Srpsku

Vojislav Jekić je - zbog svojih tvrdnji da je Arkan uklonjen uz logistiku mafije i vrha tadašnje Državne bezbednosti, uz navođenje imena Andrije Draškovića i šefa DB-a Radeta Markovića - pobegao u Republiku Srpsku. Uveren da mu je život u opasnosti, on je napisao izjavu o svojim saznanjima o ubistvu Ražnatovića i overio je u sudu u Zvorniku krajem novembra 2000. godine. 

- Izjava koju pišem dobrovoljno vezana je za moje učešće u rasvetljavanju ubistva Ražnatović Željka, Mandić Milenka i Garić Dragana, koje se dogodilo 15. januara 2000. godine. Ovu izjavu nakon overe kod nadležnog suda, gde sada boravim, želim dati sinu pokojnog Željka Ražnatovića, Mihajlu Ražnatoviću. Ja ću lično zato tražiti da svedočim o napred navedenom slučaju kada se za to steknu uslovi, odnosno kada država Srbija ponovo postane demokratska i pravna. Do tada ovu izjavu Mihajlo može koristiti kod nadležnog suda, može takođe da je umnoži i da rodbini onih koji su ubijeni zajedno sa njegovim ocem.

Poziv na kružnom putu

- Dana 15. januara 2000. godine oko 18 časova vozio sam se kružnim putem u neposrednoj blizini Loznice. Na raskrsnici kod Šepačkog puta naišao sam na težak saobraćajni udes, gde prepoznajem ko je vlasnik vozila koje je učestvovalo u udesu. Policija je bila na licu mesta, izašao sam i interesovao sam se o povredama.

- Na mobilni telefon javio mi se Marko Nešić, moj prijatelj, i pitao me da li imam nekog lekara u Urgentnom centru u Beogradu. On se nalazi u bolnici u Loznici, gde se za transport priprema sin njegovog vozača, a isti je povređen u tom napred pomenutom udesu. Rekao sam da nemam, da ću odmah zvati prijatelje lekare u Beogradu i da ću mu se javiti. Otišao sam u svoju kancelariju, okretao nekoliko telefona u Urgentnom centru, nikoga nisam dobio. Sedeo sam još neko vreme u kancelariji.

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"Printscreen/YouTube/Euronews
Ubica Dobroslav Gavrić

 

- Na mobilni telefon pozvao me je Đuričić Milan Miki, kog dosta dobro poznajem, i pitao me da li može za jedno pola sata da me vidi. Rekao sam da nema problema, da me pozove ponovo pa ćemo se dogovoriti. Sišao sam u dežurnu službu i nakon izvesnog vremena dežurni mi je rekao da se javio Vilotić iz bolnice i da je video da je dovezeno neko lice koje je negde upucano. Vilotić je pomoćnik komandira na graničnom prelazu Trbušnica, a nalazio se u bolnici u vezi s povređenom svastikom iz pomenutog udesa. Dežurni mi je rekao da iz bolnice nisu još ništa javili i da ne može da uspostavi telefonsku vezu sa bolnicom. Rekao sam da pošalje najbližu patrolu koja će da utvrdi o kom licu je reč i gde je povređeno. Čuo sam kada je kolega iz patrole javio da mu je dežurna medicinska sestra pročitala da je povređen Glišić Dragan, da je operacija u toku i da su svi lekari u sali. Rekao sam da pronađu inspektora koji je imao pasivno dežurstvo i da uzme slučaj u rad.

Ranjenik mora u Bijeljinu

- Otišao sam u stan. Nakon nekoliko minuta na mobilni telefon ponovo me je pozvao Miki i tražio viđenje. Rekao je da je u centru, ja sam kazao da sam u stanu i da ću sići ispred zgrade. Ispred ulaza zgrade čekali su me Miki i Dragan Nikolić Gagi, kojeg sam takođe dobro poznavao, ali sam ga ređe viđao nego Mikija. Pogotovo u zadnje vreme. Gagi je odmah nakon pozdravljanja rekao:

- Imali smo jedan mali problem, treba nam tvoja pomoć. Pitao sam kakav problem. Rekao je: Dobar drug je upucan i sada je u toku operacija. Čim se završi, moramo ga prebaciti u bolnicu u Bijeljinu. Zašto u Bijeljinu, pitao sam. Rekao je da ovde nema lekova, da nema uslova. Pitao sam kako se zove taj drug i gde se dogodilo to upucavanje. Rekao je: Tu preko došlo je do svađe u saobraćaju, druga je strana pobegla, a on se zove Glišić Dragan. Kazao sam da ne dolazi u obzir nikakvo pomeranje, da vidimo o kakvoj se povredi radi. Moj inspektor je već uključen u rad. Rekao sam im da se čujemo sutra, trebaće i oni da daju izjavu, pa ako ne bude opasna povreda, pomoći ću im. Insistirali su i dalje.

Na vrhu Rade Marković

Bivši načelnik je svedočio marta 2001. na suđenju ubicama Arkana. Naveo je da je Rade Marković kao šef srpskog DB-a inicirao Arkanovu likvidaciju i organizaciju smaknuća prepustio Andriji Draškoviću, kao dugogodišnjem spoljnom saradniku službe. On je dalje angažovao Dobrosava Gavrića, Dragana Nikolića Gagija i Milana Ðuričića da obave ubistvo. 

- Rekao sam: Pa ako ste mu dobri drugovi, što hoćete da ga ubijete transportom? Zatim je Gagi rekao da idu kod Cileta na večeru, pozvao je i mene, odbio sam i večeru i piće. Video sam parkiran "golf" iza džipa. Pozdravio sam ih i rekao da se čujemo narednog jutra. Pošao sam napred, seo u vozilo i otišao kod prijatelja u Omladinsko naselje. Nakon petnaestak minuta Gagi se ponovo javio i zvao da dođem kod Cileta. Odbio sam. Bio je uporan, ponavljao je da je bitno da se vidimo. Rekao sam: Kad je bitno, dođi ti u Omladinsko naselje. Odgovorio je da su naručili večeru. Pa ima i ovde večera, kažem. Pristao je da dođe. Izašao sam i na parkingu zatekao Mikija da telefonira. Ušli smo u restoran.

Lažno ime pacijenta

- Za stolom je sedeo Gagi sa još jednim mladićem kojeg nisam poznavao. Pitao sam ko ste vi, samo se pozdravio bez predstavljanja, Gagi kaže naš dobar drugar. I dalje je bila tema da im treba pomoć da se Glišić prebaci u Bijeljinu, rekao sam da ne traže nemoguće. Opet smo se dogovorili da se čujemo ujutro. Ja sam izašao i ponovo otišao kod direktora. Oni su došli "golfom" koji je stajao iza džipa.

- Na povratku u stan pozvao me načelnik OUP-a Mali Zvornik i rekao da je bio atentat na Arkana u "Interkontinentalu". Sutradan sam dobio informaciju da se u bolnici nalazi Gavrić Dobroslav, a ne Glišić Dragan jer ga je inspektor lično prepoznao. Tražio sam Mikija na mobilni, bio je van dometa. Dobio sam ga tek negde oko 12 časova, dogovorili smo se da se odmah vidimo. Došao je u Omladinsko naselje. Pitao sam ga: Što vi mene sinoć lagaste? Rekao je: Eto, Dule ima starog dedu, on ga je i odgajio, pa zbog toga nismo hteli da se leči u Bijeljini jer je još jednom bio ranjen, a imao je saobraćajni udes, itd. Još je rekao da žuri u Bijeljinu da mu donese neki lek kojeg u Loznici nema. Pitao sam gde je Gagi, rekao je da je otišao sinoć sa Andrijom u Beograd. Kod mene se nije još formirala sumnja njihove povezanosti sa slučajem u "Interkontinentalu". Rekao sam, kada se vrati iz Bijeljine, da mi se javi. Prošlo je popodne i veče, ali nije se javljao.

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"Printscreen/YouTube/Rudar7
Miki Đuričić izrešetan u Južnoafričkoj Republici

 

- Sutra ujutro, u ponedeljak, pozvao me je na mobilni general Dragan Ilić (u to vreme načelnik Uprave kriminalističke policije MUP Srbije), negde oko osam sati. Pitao me je da li sam ja u toku u vezi s prijemom povređenog koji se nalazi u bolnici. Rekao sam da nisam i da ću se za nekoliko minuta javiti specijalom. U razgovoru sam Iliću rekao da mi je ovo čudno i da bi ovo lice moglo imati veze sa "Kontijem". Rekao mi je: Moguće je. Poslaću ti jednu ekipu, a ti vodi računa o obezbeđenju istog. Nemoj da se šta dogodi.

Duge cevi i SAJ

- Dao sam naređenje da se duplira obezbeđenje lica u bolnici i da se uzmu duge cevi. Odredio sam jednog pomoćnika da lično preduzme kontrolu nad policajcima u bolnici da ih obilazi što češće. Tako je i učinjeno. Mikija sam uporno tražio na mobilni. Nije bio u dometu. Dobio sam ga tek negde posle dvanaest sati. Tražio sam da se vidimo. Rekao je da je on preko, da čeka neki lek iz Slovenije koji je neophodan. Pitao sam gde se nalazi, a on mi je odgovorio: Dobro, dolazim ja kod tebe. Sedeli smo i pričali o mnogim temama. U jednom trenutku obratio sam mu se najozbiljnije, podsetio ga na naše prijateljstvo, na neka moja ljudska činjenja prema njemu. Uz najveću ozbiljnost pitao sam ga da li sve ovo što pričamo u zadnja tri dana ima bilo kakve veze sa slučajem u "Kontiju". Oborio je glavu i teško izgovorio: Pa, ima. Iako sumnjičav, bio sam iznenađen odgovorom. Pa šta je tebi to trebalo?, pitao sam ga. Znajući da mi uslovi za preuzimanje nekih službenih radnji nisu dobri, rekao sam: Ako misliš da ti bilo šta pomognem, pričaj mi šta se sve događalo i kako!

- Životi su nam u opasnosti, posebno Gagijev - rekao je Miki.

- Pa nisu onda vaši, što je tebi ovo trebalo? - upitao sam ga.

- Gagi mi je brat, znaš šta mi on znači - odgovorio je.

- Kako ste to uradili? - usledilo je pitanje.

- Bili smo na Paliću, slavili Novu godinu. Kada smo se vraćali, naš čovek nam je javio da je Arkan došao u "Konti". Odlučili smo se da to uradimo tu jer ranije nije bilo prilike. Pratili smo ga tri meseca pre toga, ja sam ostao u kolima na samom ulazu. Unutra su ušli Gagi i Duki. Duki je sve sam odradio - opisao je.

- Kako je mogao sam? - interesovalo me.

- Pucao je iz dva pištolja, a i Gagi je imao dva. Duki je ranjen u bežanju ka izlazu. Video sam ga, pritrčao mu i sa Gagijem ga ubacio u moju "kalibru". Ostavio sam je u garaži na Novom Beogradu. Preneli smo Duleta u "golf" i dovezli se u bolnicu. Samo da Dule preživi, mnogo ga volim - naveo je begunac. 

- Pa kako ste prošli, je li bilo patrola putem? - novo moje pitanje.

- Nije, a znaš da Andrija ima službenu. On je išao ispred. Video sam da u braniku ima crveno i plavo svetlo.

Rekao sam čim dobije lek da me pozove na mobilni i da se vidimo u Loznici. Obećao je bez imalo sumnje.

Razgovori sa generalom Ilićem

- Došao sam u kancelariju, pokušao da uspostavim vezu sa generalom Ilićem. Nije išlo. Krenuo sam i stigao kod Ilića kući oko 22 sata. U razgovoru mi je Ilić rekao da je bio na slavi, pa zato nije bio u dometu. Napominjem da mi je Miki rekao da u Beogradu nema nikakve frke, da se Andrija čuje svakih pet minuta sa Radetom Markovićem. I da ne javlja ništa posebno.

- Iliću sam u kući rekao da znam ko je ubica, ali da je vrlo ozbiljno. Spominje se i ime Radeta Markovića, a prethodnica prevoženja ranjenog bio je dobar prijatelj Radeta, Andrija Drašković. Kada sam rekao da znam ko je ubica, nije se puno iznenadio. Kada sam mu pomenuo Radeta i Andriju, prokomentarisao je: Pa videću ja sa Radetom šta on sve zna o tome. Nakon toga sam mu ispričao kako i do kojih saznanja sam došao. On mi je pričao kako ga je Rade pozvao, kada je stupio na dužnost načelnika resora DB-a ,u kancelariju gde je bio i Andrija. Rade ga je pitao da li poznaje Andriju, on mu je odgovorio: Da. Rade mu je rekao da će ubuduće, kada zatreba, sarađivati sa Andrijom. Ilić mu je rekao da tu saradnju neće prihvatiti.

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"Profimedia
Radomir Marković

 

- Nakon što se vratio u kancelariju, pozvao ga je je Rade telefonom i pitao ga zašto se loše ponašao pred Andrijom. Odgovorio mu je da neće da sarađuje sa kriminalcima. Takođe mi je Ilić rekao to veče da je Arkan dan uoči atentata bio kod Radeta do 12 sati, a na dan atentata Andrija je bio kod Radeta u kancelariji, takođe do 12 sati.

Miki nestao

- Išao sam četiri puta kod Ilića kući i tražio da se Gavrić preveze iz Loznice u Beograd. Rekao je da nije sposoban za transport, što nije bilo tačno. Doneo sam otpusnu listu od lekara koji ga je operisao, on mi je rekao da nema nigde mesta u bolnicama u Beogradu, videće kakva je situacija u Sremskoj Kamenici, itd. Bilo je vrlo teško zbog javnog mnjenja i svega ostalog održati visok stepen obezbeđenja. Jednog dana pojavilo se pored bolnice vozilo SAJ-a sa "M" tablicom napred i kaučem unutra. Sa Mikijem se izgubio kontakt. Rekao sam Iliću da imam informaciju da su Gagi i Miki u Republici Srpskoj. Predložio sam mu da bi mogao organizovati hapšenje, rekao je da nema potrebe, sudiće se Gavriću, a njima može i u odsustvu.

Oni su ubili Arkana: Testament zaštićenog svedoka iz policije zbog smrti u "Interkontinentalu"Printskrin/facebook
Andrija Drašković

 

- Koliko dugo poznajem neke učesnike u ovom slučaju, napisao sam u izjavi u gradskom SUP-u na pet i po strana i potpisao. Kada sam to pisao, načelnik za krvne delikte Miodrag Gutić tri puta je insistirao da ne spominjem ime Andrije Draškovića u izjavi. Pitao sam zašto, a on mi kaže: Pa, znaš Vojo, Andrija je neozbiljan, on dođe na more, pa onako razgaćen okrene generala Bucu (Branko Đurić, u to vreme načelnik beogradske policije) telefonom, tek toliko da ovi oko njega vide da on poznaje generala. Ilić mi je pričao u kući da je formiran štab za slučaj u "Interkontinentalu" u kome su on, ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stoiljković, Rade Marković i general Đurić. To mi je pričao na samom početku, a kada sam ga pitao šta Rade priča u vezi sa slučajem, on kaže da ga nije video.

- Na osnovu mojih kontakata sa Ilićem, sa kojim sam dugo radio i bio zajedno u istim akcijama, zatim sa Gutićem, zaključio sam da nisu imali nameru da ovaj slučaj rešavaju profesionalno. Na primer, tri dana su držali u pritvoru Caneta, vlasnika bifea i šahovskog kluba, koji je video džip Andrije Draškovića ispred kluba, a Andriju nikada nisu pozvali ni na informativni razgovor. Iako dobro znaju da je Andrijino učešće uključeno, zajedno sa njihovim doprinosom da se za slučaj u "Interkontinentalu" ne sazna istina i za još mnoge slučajeve gde su oni bili kreatori. Zbog svega toga ja sam napustio teritoriju Srbije, želja mi je da se suočim sa njima pred institucijom javno, uz garanciju pravičnosti.

- Napominjem da sam pre otprilike dva meseca Mihajlu, sinu pokojnog Željka, dao jednu izjavu na video-traci, koji je došao kod mene sa molbom da sazna pravu istinu o smrti svog oca.

Testament je overen 18. decembar 2000. godine, u Zvorniku.

Bonus video

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike