Romario i Bebeto beogradskog podzemlja: Jedan je "overen" na Konjarniku, a drugi je u penziji
Bili su nerazdvojni, uvek su jedan drugom bili dovoljno društvo

Zvali su ih Romario i Bebeto beogradskog podzemlja, po uzoru na čuveni ubojiti napad Brazilaca koji je 1994. godine doneo “karaokama” titulu svetskog prvaka u fudbalu 1994. u SAD.
Njihova beogradska “kopija” bili su Voždovčani Zoran Dimitrov Žuća i Miodrag Baškalović Mija. Nisu se razdvajali. Ovaj par ne postoji već 27 godina. Dimitrov je ubijen davne 1996. godine. A Baškalović je u penziji. I pravi brazilski tandem više nije tandem. Sada su žestoki politički protivnici, koji nikada ne propuštaju priliku da napadnu jedan drugog i ”časte” se međusobno epitetom izdajnik.
YouTube/RUDAR 7
U takozvanoj beloj knjizi MUP-a, voždovački klan nekad je slovio za “najjaču ekipu u gradu“. Zenit su doživeli za vreme šefovanja Gorana Vukovića Majmuna, koji je ubio Ljubomira Magaša, poznatijeg kao Ljuba Zemunac, u Frankfurtu. U policiji tvrde da je Vuković i formirao grupu koja je početkom devedesetih važila za “najorganizovaniju i najbrutalniju u kriminalnim sredinama na području celog Beograda”. Ova ekipa često je bila u sukobu sa drugim “kolegama” pa je dosta članova ubijeno: Aleksandar Knežević Knele, Bojan Banović, Romeo Savić... Krajem 1994. godine ubijen je i sam Vuković.
Deo ove ekipe upravo su bili i Baškalović i Dimitrov. Obojica su bili često na meti metaka suparnika.
Dimitrov (30) je ubijen četiri hica na 6. oktobra 1996. godine. Te večeri, oko 20 časova, između ulica Glasinačke i Vladimira Tomanovića na Konjarniku, zaustavio se automobil "fijat punto" i iz njega je na travnjak izbačen Dimitrov. Potom su se začuli hici. Žuća je pogođen sa četiri metka, od kojih ga je jedan pogodio u stomak, jedan u levu stranu grudi, a dva u glavu - i to jedan u potiljak, a jedan u slepoočnicu. Žuća je overen sa dva hica u glavu.
Očevidaca ubistva nije bilo, a komšije su tvrdile da ništa nisu ni videle ni čule. Policija je prilikom uviđaja pored kontejnera našla pet čaura kalibra 7,62 milimetra za "tetejac".
Na mestu zločina, čim se proširila vest o ubistvu Dimitrova, pojavili su se pripadnici "voždovačke ekipe", među kojima i tadašnji vođa "voždovčana" Miodrag Mija Baškalović, i to na štakama, jer je prethodno bio ranjen.
YouTube/RUDAR 7
Policija nije našla oružje od koga se Dimitrov, kako kažu oni koji su ga poznavali, nije odvajao. To ne znači i da ga nije imao kod sebe kobne večeri. U momentu kad je likvidiran, bio je sportski odeven, i to bez pancir košulje koju je nosio posle nekoliko pokušaja atentata na njega. Njegove prijatelje sa Voždovca, koji su na vest o ubistvu dojurili na mesto zločina, to je nagnalo na pomisao da ga je likvidirao neko koga je dobro poznavao i u koga nije sumnjao.
Baškalović (57) danas živi povučeno. Mediji su ga poslednji put pominjali krajem januara 2017. godine. Pisali su da je uhapšen je po potrazi Petog odeljenja beogradske policije zaduženog za rasvetljavanje požara i eksplozija. On je to demantovao.
Mija je jedan od retkih preživelih iz “Vidimo se u čitulji”. Ovaj dokumentarac je snimao ranjen jer je na splavu “Lukas” 27. novembra 1994. godine imao obračun sa ekipom sa Zvezdare. U toj pucnjavi je ubijen Bojan Banović sa Voždovca.
Bonus video
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari