Na čelu današnje Spasovdanske litije biće mošti velikog srpskog svetitelja: Ko je bio Nikolaj Velimirović - Sveti vladika Žički i Ohridski?

25.05.2023

08:00

0

Smatra se jednom od najvažnijih crkvenih ličnosti u Srbiji u 20. veku

Na čelu današnje Spasovdanske litije biće mošti velikog srpskog svetitelja: Ko je bio Nikolaj Velimirović - Sveti vladika Žički i Ohridski?
Vladika Nikolaj - Copyright Wikipedia

Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će današnja tradicionalna Spasovdanska litija proći beogradskim ulicama u 19 časova.

Ove godine, zbog stradanja mladih ljudi u gradskim opštinama Vračar i Mladenovac, Litija neće imati svečani karakter, to jest izostaće propratne manifestacije.

SPC je ranije saopštila da će ovogodišnja litija biti u znaku reči Svetog vladike Nikolaja Žičkog i Ohridskog: Molitvom izmolimo blagosloveni mir među ljudima!

Na čelu Litije, koja će ići gradskim ulicama od Vaznesenjskog do Svetosavskog sabornog hrama, biće kivot sa moštima Svetog vladike Nikolaja, koji će izuzetno, radi utehe naroda u ovim teškim danima i radi duhovnog okrepljenja, biti donet iz manastira Lelić kod Valjeva.

Prethodnog dana, 24. maja, svete mošti vladike Nikolaja prenete su u valjevski Saborni hram, odakle su, posle molebna, svečano, u pratnji preosvećenog episkopa valjevskog Isihija, prenete ka Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, gde je održan doček u večernjim časovima, kao i praznično bdenje.

U Vaznesenjskom hramu mošti će biti tokom današnjeg praznika, dok će u večernjim časovima u svečanoj Spasovdanskoj litiji biti prenete do Hrama Svetog Save, gde će njegova svetost patrijarh srpski Porfirije služiti moleban i besedom se obratiti okupljenom narodu.

Ko je bio Nikolaj Velimirović?

Sveti vladika Nikolaj Velimirović, takođe poznat kao Sveti Nikolaj Srpski, bio je pravoslavni sveštenik, teolog, pisac i svetac pravoslavne crkve.

Rođen je na Tucindan 23. januara 1881. godine u selu Leliću kod Valjeva, a preminuo je 18. marta 1956. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

U mladosti je teško oboleo od dizenterije i zakleo se da će ako preživi posvetiti svoj život Bogu.

Preživeo je i zamonašio se pod imenom Nikolaj.

Velimirović je školovan na Zapadu, i u mladosti je bio i zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. Brzo je postao važna ličnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom.

Smatra se jednom od najvažnijih crkvenih ličnosti u Srbiji u 20. veku.

Zbog svog besedničkog umeća bio je nazivan i Novi Zlatousti”.

Uvršten je među 100 najznamenitijih Srba svih vremena.

Detinjstvo i školovanje

Njegovo rođeno ime bilo je Nikola.

Postoje dva stanovišta o poreklu porodice Velimirović. Jedno tvrdi da potiču iz Zagarača u Katunskoj nahiji, dok drugo tvrdi da su poreklom iz Banjana, starohercegovačkog plemena. Poznato je da se porodica preselila u Lelić krajem 18. veka iz Osata u Bosni.

Nikola je započeo svoje obrazovanje u manastiru Ćelije, gde ga je otac odveo da nauči da čita bar "pozive od vlasti i na njih odgovara", kako bi ga zadržao na selu kao obrazovanog čoveka.

Od samih početaka, pokazivao je izuzetnu revnost za učenje. Njegov učitelj Mihajlo Stuparević primetio je njegovu darovitost i preporučio mu nastavak školovanja u Valjevskoj gimnaziji. Nikola se pokazao kao dobar đak, iako je, da bi se školovao, radio u kućama u gradu, kao i većina đaka u to vreme.

Nakon završetka šestog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao za Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila zbog "sitne" građe i nedovoljnog obima grudi. Neposredno nakon odbijanja, Nikola je podneo dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je primljen, iako je ponovo imao teškoća, navodno zbog slabog sluha za pevanje.

Kao učenik Bogoslovije, bio je uspešan. Njegov akademski uspeh bio je rezultat sistematičnog rada. Nije se držao samo skripti i udžbenika, već je čitao i mnoge druge knjige od opšteobrazovnog značaja.

Do svoje 24. godine već je pročitao dela Njegoša, Šekspira, Getea, Voltera, Igoa, Ničea, Marksa, Puškina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih.

Posebno je bio zapažen u Bogosloviji zbog svojih misli o Njegošu, koga je voleo kao pesnika i mislioca i detaljno proučavao još dok je bio u Valjevskoj gimnaziji.

Bolest i učiteljska služba

Tokom svog školovanja u Beogradu, Nikola je patio od tuberkuloze, koju je dobio zbog stanovanja u vlažnom stanu i loše ishrane. Godinama je patio od ove bolesti.

Nakon završetka Bogoslovije, kratko vreme je radio kao učitelj u selima Dračiću i Leskovicama, pre svega u Valjevu. Tamo je imao priliku da se bliže upozna sa životom i duševnim stanjem srpskog seljaka, a takođe je stekao prijateljstvo sa sveštenikom Savom Popovićem, izbeglicom iz Crne Gore.

Wikipedia
Nikola Velimirović pre monašenja

 

Zajedno su obilazili narod i pomagali u parohijskim poslovima. Tokom letnjih raspusta, prema savetu lekara, Nikola je provodio vreme na moru, gde je upoznao život Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca, o kojima je s ljubavlju pisao.

Još dok je bio u Bogosloviji, pomagao je proti Aleksiju Iliću u uređivanju lista "Hrišćanski vesnik", u kojem je objavljivao svoje prve članke i radove.

 

Nastavak školovanja i doktorat

Nakon toga, Crkva je izabrala Nikolu da, zajedno s drugim državnim stipendistima, nastavi školovanje u inostranstvu.

Odlučio je da studira u Evropi, na starokatoličkom fakultetu u Bernu. Nakon Berna, put ga je vodio na studije u Nemačkoj, Engleskoj, Švajcarskoj i kasnije u Rusiji.

U Bernu je Nikola, u 28. godini, završio studije i stekao doktorat iz teologije. Odbranio je disertaciju pod naslovom "Vera u vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske crkve". Sledeću godinu, 1909, proveo je u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filozofije koji je odbranio na francuskom jeziku u Ženevi. Temu je bila "Filozofija Berklija".

Teška bolest i zavet Bogu

Nakon povratka iz Evrope, Nikola se u jesen 1909. godine razboleo od dizenterije i bio hospitalizovan oko šest nedelja. Tom priliko zakleo se da će posvetiti svoj život Bogu, ako preživi.

Nakon toga, odlučio je da se zamonaši u manastiru Rakovica i postao je jeromonah Nikolaj 20. decembra iste godine.

Po povratku sa studija, morao je nostrifikovati svoje diplome prema tadašnjem zakonu. Međutim, budući da nije imao završenu punu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred, kao i veliku maturu, kako bi mogao predavati u Bogosloviji.

Wikipedia
 

 

Pre nego što je postao suplent u Bogosloviji, mitropolit Srbije Dimitrije ga je uputio u Rusiju na godinu dana. Tokom svog boravka, putovao je širom Rusije i upoznavao crkveni život, dušu ruskog naroda i njihove svetinje. Tada je napisao svoje prvo veće delo - studiju pod nazivom "Religija Njegoševa".

 

Prvi svetski rat i misionarenje

U aprilu 1915. godine, srpska vlada je poslala Nikolaja iz Niša u Ameriku i Englesku kako bi radio na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari.

On je održao mnoga predavanja širom Amerike i Engleske, u crkvama, univerzitetima, hotelima i drugim institucijama, boreći se za spas i ujedinjenje Srba i južnoslovenskih naroda.

Već u avgustu 1915. godine, na velikom skupu u Čikagu, uspeo je da okupi veliki broj naroda i sveštenstva koji su podržali jugoslovensku stvar i program Jugoslovenskog odbora. Ovi ljudi su javno izrazili želju za oslobođenjem i ujedinjenjem sa Srbijom, ne samo pravoslavni, već i rimokatolički, unijatski i protestantski vernici. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike se pridružio Solunskom frontu, što je dovelo do izjave engleskog načelnika armije da je "otac Nikolaj bio treća armija" za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos bio izuzetno značajan.

Nikolaj je takođe promovisao ideju o ujedinjenju svih hrišćanskih crkava i u to vreme se posebno zbližio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. Takođe je pružao pomoć grupi naših studenata u Oksfordu, gde je neko vreme čak i predavao.

Episkop žički i ohridski

 

Po završetku rata, dok je još bio u Engleskoj, izabran je za episkopa žičkog, odakle je ubrzo, krajem naredni 1920. godine, premešten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu Goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je učestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama Hrišćanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama.

No naročito treba istaći njegovu pastirsku službu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine, a zatim i u njegovoj prvobitnoj Žičkoj eparhiji, gde će biti konačno vraćen 1936. godine, po želji Arhijerejskog sabora i naroda.

Tek kao episkop ohridski i žički, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog života, ne zanemarujući pritom ni svoj bogoslovsko-književni rad. On je takođe mnogo doprineo i ujedinjenju naših pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene države. 

Wikipedia
Vladika Nikolaj Velimirović sa vernim narodom

 

Posebno je na vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je već bila izvršila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada su taj uticaj nastavili i upotpunili Ohrid i Sveta Gora, koju je vladika svakog leta redovno posećivao. Sveta Gora i dela svetih otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naročito mnogo čitao i proučavao, izvršili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je sarađivao sa suplentom bogoslovije svetim Jovanom Šangajskim i Justinom Popovićem. Drugi je često pomagao i pisao pohvalno o bogomoljačkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima ispred Oktobarske revolucije.

Međuratni period i Drugi svetski rat

U međuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu.

Kada su u Drugom svetskom ratu nacistička Nemačka i fašistička Italija izvršile agresiju i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, episkop Nikolaj je stavljen u internaciju i na kraju odveden u logor Dahau, gde je bio zatočen zajedno sa patrijarhom Gavrilom od 25. septembra 1944. do početka novembra 1944. godine.

Wikipedia
Patrijarh srpski Gavrilo i vladika Nikolaj Velimirović sa oficirma JVuO

 

Podržavao je kraljevsku vladu u Londonu, kao i pokret Draže Mihailovića u otadžbini. Zbog bliskosti sa Dimitrijem Ljotićem i generalom Milanom Nedićem, naknadno je optuživan za saradnju sa okupatorom.

Wikipedia
 

 

Po završetku rata, episkop Nikolaj je odlučio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast došli komunisti. Proglašen je za izdajnika i neprijatelja svog naroda. On, koji je preživeo sve strahote rata, i koji je bio zatočenik najzloglasnijeg fašističkog logora, proglašen je za saradnika okupatora.

Iz Velike Britanije, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956.

Prijateljstvo s Teslom

Vladika Nikolaj Velimirović i Nikola Tesla bili su veoma dobri prijatelji, o čemu svedoči i anegdota nastala iz jednog od njihovih susreta u kojem su razgovarali o nauci i veri. 

Ostala je zapamćena priča o tome da je vladika upitao Teslu: „Imenjače, da li ste vi videli struju?“ „Ne“, odgovorio je Tesla, „ali  znam da postoji. To vam je kao sa Bogom, iako ga niko nije video, svi znamo da postoji.“

Profimedia
 

Takođe, vladika Nikolaj je bio blizak sa brojnim uvaženim i poznatim ljudima svog doba. Među njima vredi istaknuti čuvenog naučnika Mihajla Pupina i indijskog književnika Rabindranata Tagora.

Emigracija, smrt i kanonizacija

Episkop Nikolaj umro je u emigraciji u ruskom Manastiru Svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji, a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored Manastira Svetog Save u Libertvilu.

Mnogo godina posle smrti, mošti vladike Nikolaja prenesene su iz Libertvila u Lelić 12. maja 1991. godine. Položene su u hramu manastira Lelić, koji je njegova zadužbina.

Na zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. godine vladika Nikolaj uvršten je u red svetitelja.

24sedam/Ivan Pavlović
 

Svečana kanonizacija obavljena je u beogradskom Hramu Svetog Save na Vračaru 24. maja iste godine.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike