Hteli da ubiju Asanža: CIA vodila tajni rat, a jedan čovek je bio toliko opsednut Vikiliksom da je hteo sve da ih uništi

27.09.2021

19:14

0

CIA je pretrpela veliku sramotu zbog Vikiliksa, pa su imali samo jedan cilj - da mu se osvete

Hteli da ubiju Asanža: CIA vodila tajni rat, a jedan čovek je bio toliko opsednut Vikiliksom da je hteo sve da ih uništi
Copyright Profimedia

Džulijan Asanž je 2017. već pet godina bio zatočen u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, a CIA se spremala da ga kidnapuje, što je povelo žustre rasprave među zvaničnicima administracije bivšeg predsednika Donalda Trampa koliko je takva operacija legalna i praktična, pišu strani mediji.

Pojedini zvaničnici iz Trampovog okruženja su čak razmatrali i Asanžovu likvidaciju, pa su diskutovali o načinima na koje je moguće ubiti osnivača "Vikiliksa".

- Činilo se da ne postoje granice - naveo je bivši viši kontraobaveštajac.

 

 

CIA nije samo Asanža smatrala za svog neprijatelja već je pratila i njegove saradnike, krala im elektronske uređaje i sejala razdor među njima.

Iako je Asanž već godinama bio na radaru CIA, planovi da se pokrene pravi rat protiv njega započeti su kada je Vikiliks objavljivao dokumenta koji prikazuju koje osetljive alate za hakovanje koristi Agencija. Tzv. "Sef 7" je, kako je CIA navela, najveći gubitak podataka u istoriji ove agenciji.

Kada je na čelo CIA stupio Majk Pompeo, želeo je da se osveti Vikiliksu.

- Pompeo i drugi lideri Agencije su bili toliko van sebe jer su bili silno osramoćeni zbog "Sefa 7". Želeli su krv - rekao je nekadašnji Trampov zvaničnik zadužen za nacionalnu bezbednost.

Tada je Pompeo Vikiliks nazvao "neprijateljskom obaveštajnom službom" što je operativcima dalo vetar u leđa da pristupe daleko agresivnim akcijama. Vikiliks su tretirali kao bilo koju drugu špijunsku organizaciju, nadzirali su komunikaciju i kretanje njihovog osoblja, a Asanž je bio pod audio-vizuelnom prismotrom.

AP Photo/Matt Dunham
 

Istraga Jahu njuza, zasnovana na razgovorima sa više od 30 nekadašnjih američkih zvaničnika, od kojih je osam opisalo planove za kidnapovanje Džulijana Asanža, otkrila je prvi put određene detalje rata CIA protiv Vikiliksa i kolika je "obaveštajna debata" postojala za vreme Trampovog mandata.

Pompeovi planovi su mogli da ugroze legalne strukture, ugrožavajući napore Ministarstva pravde da privedu Ansanža pravdi. Da su se planovi ostvarili, to bi svakako ugrozilo i odnose SAD sa Velikom Britanijom.

CIA i Majk Pompeo nisu odgovarali na ove tvrdnje.

- Kao američki građanin, smatram da je apsolutno nečuveno da bi naša vlada razmatrala kidnapovanje ili ubistvo bilo koga bez sudskog procesa samo zato što je objavio istinitu informaciju - naveo je Asanžov advokat Beri Polak.

Podsetimo, Asanž se nalazi u britanskom zatvoru "Belmarš" gde čeka odlulu o izručenju SAD koje ga terete za pomaganje nekadašnjoj vojnoj analitičarki Čelsi Mening da provali u poverljivu kompjutersku mrežu podataka. Terete ga za objavljivanje poverljivih dokumenata.

Nije poznato da su najekstremnije mere protiv Asanža zaista i odobrene, pogotovo usled protivljenja advokata Bele kuće.

 

 

Jahu njuz navodi da je samo razmatranje planova dovoljno zabrinulo određene zvaničnike koji su u tajnosti kontaktirali određene članove osoblja Bele kuće i kongresmene, kao i članove obaveštajnih komiteta.

Smatralo se da potencijalno kidnapovanje osnivača Vikiliksa nije samo ilegalno već bi ugrozilo njegovo dalje krivično gonjenje.

Špijunske igre

Krajem 2017. godine, planovi su prekinuti kada su američki zvaničnici došli do saznanja da ruski operativci, navodno, pripremaju da Asanža izvuku iz Londona i odvedu ga u Moskvu.

U to vreme, ekvadorska vlast je želela Asanžu da odobri diplomatski status kako bi mogao da ode iz ambasade u Londonu i odleti za Moskvu. Američki zvaničnici su bili na nogama i morali su nešto da smisle.

Profimedia
 

Bela kuća je počela sa pripremom scenarija koji bi sprečili Asanžov odlazak u Rusiju,tvrde tri bivša zvaničnika, prenosi Jahu njuz.

U igri je čak bio i vatreni okršaj između američkih i ruskih operativaca na ulicama Londona, zakucavanje automobilom u rusko diplomatsko vozilo koji bi prevozilo Asanža ili pucanje u točkove aviona koji bi leteo za Moksvu.

Amerikanci su pitali britanske kolege da li bi oni mogli da pucaju, ukoliko do toga dođe.

- Imali smo više razloga da verujemo da je planirao da ode odatle, čak i u kolicima za veš. Bilo bi to poput filmskog bekstva - naveo je jedan izvor.

Priče o mogućem bekstvu iz ambasade dovele su rata između rivalskih špijunskih službi u Londonu.

Korpa za veš, tunel ispod kade: El Čapo bio poznat po bekstvima, a ova skloništa su sad na lutriji! (VIDEO)

Svi živi su se stacionirali u okolini ekvadorske ambasade - američki, britanski i ruski agenti, ali i mnogi drugi.

Rusi su planirali da izvedu bekstvo, a zapadnjački operativci su to želeli da spreče.

- Bilo je više nego komično do te tačke da je svako u prečniku od tri bloka radio za neku od obaveštajnih službi, bilo da su bili čistači ulica ili radnici obezbeđenja - navodi se.

Navodno, zvaničnici Bele kuće su upozorili Trampa da bi bilo kakva provokacija mogla da izazove međunarodni incident - ili još gore.

- Rekli smo mu da bi ovo moglo da postane gadno - rekao je još jedan izvor.

Strah unutar Veća za nacionalnu bezbednost je rastao, a postavljalo se pitanje: "Dokle ovo ide?"

Vikiliks - neprijatelj broj 1

Kada je Vikiliks pokrenuo svoj sajt u decembru 2006. godine bio je to presedan - svako je mogao anonimno da postavi određeni sadržaj.

I tako je i bilo, pa su teme varirale od tajnih bratskih društava do detalja o zatvoru Gavntanamo gde su SAD držale najzloglasnije teroriste.

Ipak, Asanž, malo poznati australijski aktivista, nije dobio na pažnji sve do 2010. godine kada je Vikiliks objavio snimke američkog vazdušnog napada  u Bagdadu, kada je 2007. godine ubijeno najmanje 12 ljudi, uključujući i dva novinara Rojtersa, a ranjena su i deca. Pentagon je odbio da objavi snimak, ali ga je neko dostavio Vikiliksu.

Profimedia
 

Kasnije te godine, Vikiliks je objavio poverljive dokumente američke vlade koji su se ticali ratova u Iraku i Avganistanu, kao i više od 250.000 američkih depeša.

Jedni su Asanža videli kao heroja, a drugi kao izdajnika.

Tada su američke obaveštajne službe imale veliki zadatak i izazov jer nisu znale kako da postupaju sa Viliksom, koji nije delovao kao uobičajeni medij.

- Nikad se nije desilo ovako nešto - rekao je jedan zvaničnik.

 

 

Pravo pitanje je bilo kako uopšte definisati rad Vikiliksa, neki smatraju da je reč o nezavisnom novinarskom mediju, a drugi da je to samo podrška stranim špijunskim službama.

Ipak, za vreme mandata predsednika Baraka Obame nije preduzimana nikakva konkretna akcija dok se nije pojavio Edvard Snouden.

2013. godine, Snouden, radnik Agencije za nacionalnu bezbednost (NSA), pobegao je za Hongkong i obelodanio novinarima Gardijana u kojoj meri je američka valda ilegalno špijunirala Amerikance. Imao je veliki broj dokumenata koji su to dokazivali. Urednik Vikiliksa je Snoudena otpratio do Rusije i ostao sa njim 39 dana koliko je bio prinuđen da boravi na moskovskom aerodromu. Kada je dobio azil u Rusiji, živeo je sa njim još tri meseca.

U jeku Snoudenovih otkrića, Obamina administracija je dozvolila da obaveštajnim službama prioritet bude prikupljanje podataka o Vikiliksu. Ranije je važilo da ako je FBI-ju potreban nalog za pretres da bi pristupio Vikiliksovim bazama podataka, to se ne bi događalo. Međutim, sve se promenilo 2013. godine.

Profimedia
 

Od tada su američke službe blisko radile sa savezničkim špijunskim agencijama kako bi stvorili mrežu Vikiliksovih kontakata i povezali ih sa neprijateljskim službama.

CIA je oformila "tim Vikiliks" koji je imao zadatak da se bavi ovom organizacijom.

Tada je postojao veliki pritisak da se Vikiliks definiše kao "broker informacijama" što bi agentima omogućilo da koriste mnogo više "alata" u njihovom istraživanju kako bi ih naposletku i priveli pravdi.

Bilo je i novinara koji su morali biti označeni kao mete, odnosno, kao "brokeri informacijama". Među njima su bili i novinar Glen Grinvald i režiserka dokumentarnih filmova, Lora Poitras, koji su svetu otkrili Snoudenovu priču.

- Je li Vikiliks zaista novinarski medij? Da li su Lora Poitras i Glen Grinvald zasita novinari. Pokušali smo da ih redefinišemo, ja sam to zagovarao u Beloj kući, ali sam odbijen - rekao je jedan bivši zvaničnik.

Kako je navela Poitras, namera da ih posmatraju kao ljude koji trguju informacijama, a ne kao novinare, pretnja je svim novinarima na svetu.

- Da je CIA tražila načine da pogubi Asanža je zločin protiv medija koji sponzoriše država - dodala je.

- Uopšte nisam ni najmanje iznenađen da je CIA, dugogodišnja autoritarna i antidemokratska institucija, kovala zaveru da pronađe način da kriminalizuje novinarstvo i špijunira novinare,kao i da protiv njih čini druge vidove agresije - poručio je Grinvald.

 

 

Situacija se dodatno zahuktala u leto 2016. godine kada je Vikiliks objavio mejlove američke Demokratske stranke. Obaveštajne slube su zaključile da je Rusija hakovala njihove mejlove što je priča koja se i danas često može čuti u američkim medijima.

Zbog curenja mejlova, NSA je počela da nadgleda Tviter naloge osumnjičenih ruskih operativaca što je otkrilo poruke koje su razmenjivali.

Navodno, na Tviteru su sa određenih naloga komunicirali i sa nalogom Vikiliksa, iako je u to vreme Asanž odlučno negirao da je ruska vlada izvor hakovanih mejlova.

Ipak, Asanžova komunikacija sa osumnjičenim operativcima je bila dovoljna američkim zvaničnicima koji su bili uvereni da je Australijanac "povezan sa ljudima koji ga koriste kako bi naštetili interesima SAD".

To je samo pojačalo špijuniranje Vikiliksa, međutim, postavljalo se osetljivo pitanje kako se prikupljaju podaci.

Svi ljudi povezani sa Vikiliksom takođe su bili mete, a špijunirali su im uređaje i sa udaljenosti, uz pomoć specijalne opreme.

Profimedia
 

Pompeova opsesija

Kada se u aprilu 2017. godine Majk Pompeo pojavio pred javnošću, prvi put kao direktor CIA, nije iskoristio priliku da govori o izazovima sa kojima će se Agencija suočavati narednih godina, već je odmah opleo po Vikiliksu.

- Vikiliks deluje kao neoprijateljska obaveštajna služba i istupa kao neprijateljska obaveštajna služba koja hrabri svoje sledbenike da se zapošljavaju u CIA kako bi prikupljali poverljive podatke. Vreme je da stvari nazovemo pravim imenom - Vikiliks je nedržavna obaveštajna služba koju često podržavaju strane države poput Rusije - rekao je.

Međutim, iako je CIA sakupljala podatke o Vikiliksu punom parom, curenje podataka "Sef 7" je došlo kao veliko iznenađenje.

AP/Charlie Neibergall
 

- "Sef 7" je pogodio Agenciju do srži - rekao je jedan izvor iz CIA. Do tada, agenti su se smejali Vikiliksu, ali kako je "Sef 7" otkrio njihove poverljive podatke, više im ništa nije bilo smešno.

Vikiliks se praktično narugao Stejt departmentu i Pentagonu što su dozvolili da se tako nešto dogodi.

Pompeo je bio na iglama, nije želeo predsednika Trampa ni da obavesti o curenju podataka dok mu nisu rekli da je neophodno da to učini.

NSA je bila zabrinuta jer je smatrala da, iako su otkrivene samo hakerske operacije CIA, to bi moglo Rusiji ili Kini da pokaže koje metode i mete koristi upravo NSA.

Nakon toga, Tramp je redovno brifovan o Asanžu što je govorilo da je to jedna od najvažnijih stvari kojima se bavila Bela kuća.

Naravno, Pompeo se pitao kako da se osveti. Ukoliko bi američki obaveštajci želeli da se bave stranim državljaninom, predsednik bi morao da potpiše određeni dokument kako bi se odobrila tajna operacija, a obaveštajni komiteti Predstavničkog doma i Senata bi morali da budu upućeni  to. U veoma osetljivim slučajevima, samo osam ljudi iz Kongresa bi bilo upućeno u operaciju, četiri iz Doma i četiri iz Senata.

Međutim, svi su tražili "rupu u zakonu". Ukoliko bi se preduzimala akcija protiv druge špijunske službe, što se smatra kontraobaveštajnim ofanzivnim aktivnostima, CIA ima dozvolu za takve radnje bez predsednikovog potpisa ili brifovanja Kongresa. Tako da, CIA često ovakve odluke donosi unutar same organizacije i to ne prolazi ni kroz kakvu kontrolu.

Ubrzo nakon svog govora, Pompeo je malu grupu agenata CIA pitao da pronađu sve moguće načine na koji može da se reši problem sa Vikiliksom.

- Sve dolazi u obzir, nemojte sebe da cenzurišete. Meni su potrebne operativne ideje od vas. Ja ću se pobrinuti za pravnike u Vašingtonu - poručio im je.

Ipak, uprkos praćenjima i špijuniranjima, CIA je utvrdila da samo šačica ljudi iz Vikiliksa ima pristup materijalima "Sefa 7" koje su želeli da vrate natrag. Ti ljudi su preduzeli sve neophodne mere da se tim podacima ne može tako lako pristupiti, bilo da su šifrovane drajvove nosili uvek sa sobom ili ih zaključavali u sefove.

Profimedia
 

Razmatran je i hakerski napad na servere Vikiliksa, ali za to ne bi imali potrebne dozvole.
Zato su želeli da se pozovu na onu rupu u zakonu, odnosno, preimućstva kontraobaveštajnih aktivnosti.

Na kraju krajeva, razmišljali su, obrisali bi svoje sopstvene podatke. Međutim, nikada na internetu nisu pronašli neobjavljene materijale "Sefa 7".

Ipak, CIA je znala mnogo o saradnicima Vikiliksa, gde su se kretali i sa kim su razgovarali i preko kojih platformi su komunicirali.

Razmišljalo se o raznim metodama. Infiltriranje u Vikiliks je bilo nemoguće, pa se CIA odlučila na staru taktiku "zavadi, pa vladaj".

Do leta 2017. godine, Vikiliks je bio Pompeova opsesija. Na jednom od sastanaka, Pompeo je počeo da predlaže ideje o kidnapovanju Asanža. Plan je bio da se provali u ambasadu, izvuče Asanž i odvede na željenu lokaciju. Preko treće zemlje bi ga doveli u SAD.

Bilo je jasno da bi to prouzrokovalo skandal međunarodnih razmera.

- Ovo nije Pakistan ili Egipat, pričamo o Londonu - rekao je jedan zvaničnik.

Najmanje tri zvaničnika potvrdila su da se govorilo i o ubijanju Džulijanu Asanža, ali da nije bilo poznato kako bi se to zaista i izvelo.

 

 

Poseban problem predstavljali su ruski operativci koji su u diplomatskim vozilima, u blizini ekvadorske ambasade, vešto izbegavali prismotru, što je Amerikancima davalo znak da možda spremaju Asanžovo bekstvo. Zato su se razmatrale i sve moguće akcije kako bi se to sprečilo, uključujući i vatreni obračun sa Rusima.

Ima li ova priča kraja?

Posle toliko godina, čini se da je Asanžova pravna bitka tek počela. U januaru je britanski sud odlučio da on ne može biti izručen SAD jer postoji veliki rizik da će počiniti samoubistvo u američkom zatvoru.

Međutim, iako su se mnogi nadali da će slučaj biti odbačen, britanski sud je dao dozvolu SAD da nastavi sa tužbama i celim procesom.

U međuvremenu, dok je Asanžova sudbina neizvesna, čini se da je Vikiliks polako zastareva, smatra jedan kontraobaveštajac za Jahu njuz. Sve veća mogućnost grupa i pojedinaca da objavljuju procurele poverljive podatke umanjuje Vikiliksovu svrhu.

- Može se reći da sada živimo u postVikiliks društvu - naveo je.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike