"Zatvorio sam oči i ukrcao se": Poslednje pismo sa Titanika prodato za 12.000 dolara i imate priliku da ga pročitate

01.07.2023

22:13

0

Ramon Artagaveitija Gomez bio je putnik na Titaniku, a u poslednjem zaustavljanju broda u Irskoj, 12. aprila 1912. godine, napisao je pismo svom bratu Adolfu

"Zatvorio sam oči i ukrcao se": Poslednje pismo sa Titanika prodato za 12.000 dolara i imate priliku da ga pročitate
Titanik - Copyright Profimedia

Poslednje pismo koje je urugvajski putnik, Ramon Artagaveitija Gomez, napisao svom bratu neposredno pre potonuća Titanika 1912. godine, prodato je na aukciji u Montevideu za iznos od 12.000 američkih dolara.

Pismo je izazvalo veliko interesovanje zbog svoje istorijske vrednosti i emotivne povezanosti sa tragičnim događajem.

Ramon Artagaveitija Gomez bio je putnik na Titaniku, a u poslednjem zaustavljanju broda u Irskoj, 12. aprila 1912. godine, napisao je pismo svom bratu Adolfu.

U pismu je Ramon opisao svoje iskustvo na brodu i izrazio divljenje prema njegovoj veličini, ne sluteći da će to biti njegovo poslednje pismo ikada.

Samo dva dana kasnije, Titanik se sudario s ledenim santama i potonuo, odnoseći sa sobom živote oko 1.500 putnika.

 

 

Pismo je ispisano na papiru sa memorandumom i vodenim žigom britanske pomorske kompanije White Star Line, koja je vlasnik Titanika.

Uz pismo je priložena i Ramonova fotografija iz 1909. godine, na kojoj je rukom napisana posveta bratu.

Originalno pismo je bilo na španskom jeziku, pa je za potrebe aukcije izvršen i prevod na engleski jezik, kako bi svi učesnici mogli da razumeju njegovu sadržinu.

Prodaja ovog istorijskog zapisa naglašava značaj Titanika kao jednog od najpoznatijih pomorskih nesreća i podseća na tragične događaje koji su se odigrali pre više od jednog veka.

Pismo Ramona Artagaveitije Gomeza ostaje kao svedočanstvo o njegovom poslednjem putovanju na tom ikoničnom brodu i podseća nas na ljudsku sudbinu koja je zauvek ostala vezana za Titanik.

 

 

"Dragi moj Adolfo,

U noći 9. pisao sam u Pariz Elisi i Manuelu i otišao sam sa osećanjem da nisam dobio pismo od nje. Od Manuela nemam (odgovor) od 24. februara - on, koji mi je pisao svake nedelje. Da li je lošeg vida ili ima nešto drugo?

Tako sam krenuo na put misleći da je možda bolestan, zbog čega mi je žao jer, iskreno, ne znam za to.

Juče sam iz Šerbura poslao razglednicu Elisi, i čim stignem u Njujork, poslaću telegram Manuelu, ako vam ga ne odnesu, jer sam na njega stavio samo R. Artagaveitija.

Želja je videti Severnu Ameriku, pod punom parom i zaveden veličinom ovog parobroda od 45.000 tona koji pravi svoje prvo putovanje, zatvorio sam oči i ukrcao se.

Sve što kažem o brodu je nedovoljno. Juče, dok smo se približavali parobrodom, bilo je hladno kao u Rio de la Plata, a kada sam podigao pogled, imao sam osećaj da sam u podnožju kuće na pet spratova. Na ulasku je bilo oko 50 konobara. Jedan od njih je uzeo moje torbe, i liftom (ima ih 3) smo se popeli na moj sprat na B palubi. Trpezarija je na D palubi, a ima i drugih ispod. Kabina je veoma dobra, sa električnim šporetom, koji sam držao upaljenu celu noć jer je hladno. Danas je sunčano, ali idemo na severozapad, u Kvinstaun, u Irskoj, da otpremimo prepisku, zbog čega ćemo odložiti put, što koristim da pišem.

Trpezarija je za oko 500 ljudi. Juče nas je bilo samo 340, širine 30 metara. Miris se širi svuda jer i dalje ima hodnika sa strane. Hrana je bila veoma dobra i bilo je dosta jela. Sinoć smo bili kod Meksikanca, sa kongresmenom i lekarom, prijateljem Dijaza, Špandžem, i veoma ozbiljnom engleskom damom i američkom damom.

Obišao sam šta sam mogao od pare i njenih različitih prostorija, a danas, da nađem mesto da ovo napišem, a pošto ih ima više od dve, bilo mi je teško. Hodnici su ofarbani u belo, a neke sobe, kao što je ova, napravljene su od rezbarenog drveta, hrasta, mislim, sa zelenim baršunastim satenskim sofama i stolicama. Sve je novo i bogato.

Šetalište je dugačko 647 metara sa jedne strane i tu je otvoren prostor koji je danas bio obasjan suncem, a tu je i drugo šetalište, nešto manje, tako da se može hodati oko 340 metara bez okretanja. Zatim su tu pramac i krma, a parobrod je dugačak 260 metara. Trpezarija je široka oko 30 metara, pa bi sa hodnicima bila široka 40 ili 45 metara.

Za dodatne detalje o pari, javljam vam ako bude nešto vredno pažnje. Videću kada posložim to u sveske...

Ali primećujem da prestaje, i vidim obližnju zemlju, Irsku, pa završavam ovo pismo dajući vam sva svoja sećanja i zagrljaje.

Tvoj brat, Ramon"

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike