Tri "ronioca" iz Černobilja uradila nešto što je bilo na granici nemogućeg: O njihovom podvigu se decenijama ćutalo (VIDEO)

26.04.2023

21:15

0

Autor: N.P.

Posledice černobiljske katastrofe se i danas osećaju

Tri "ronioca" iz Černobilja uradila nešto što je bilo na granici nemogućeg: O njihovom podvigu se decenijama ćutalo (VIDEO)
černobilj - Copyright Profimedia

Na današnji dan, 26. aprila 1986. godine, dogodila se najveća nuklearna katastrofa u istoriji, kada je eksplodirao reaktor nuklearke Lenjin u ukrajinskom Pripjatu, nedaleko od Černobilja.

Mnogi heroji su se tada istakli, a posebno se ističe priča o "černobiljskim roniocima" - starijem inženjeru Valeriju Bespalovu, mašinskom inženjeru Alekseju Ananenku i nadzorniku smene Borisu Baranovu.

Oni nisu zaista bili ronioci već inženjeri koji su poznavali podzemni deo kompleksa. Njihov zadatak je bio da prođu kroz radioaktivnu vodu i znali su da bi misija mogla da se kobno završi.

Rečeno im je da postoji mogućnost da se neće vratiti i da će njihove porodice biti zbrinute.

Srećom, svi su preživeli. 

Istorijski podvig

Brojni poduhvati gurnuti su pod tepih jer je sovjetska vlast na sve načine pokušavala da zadrži u tajnosti razmere katastrofe.

Kada se dogodila havarija, vatrogasci su, u pokušaju da zauzdaju vatru, pumpali vodu u nuklearni reaktor. Međutim, zbog toga se podrum poplavio radioaktivnom vodom. 

Profimedia
 

Glavni problem je bio kako sprečiti topljenje reaktorskog jezgra. Bazeni koji su služili za hlađenje reaktora bili su puni vode, dok se iznad njih nalazio radioaktivni metal koji se polako spuštao ka njima.

Da bi sprečili mešanje vode i metala, neko je morao da odvrne ventile i ispusti vodu koja se nalazila ispod reaktora. Oštećeni reaktor je tonuo i postojala je opasnost da se sruši sve do poplavljenih prostorija što bi dovelo do još jedne razorne eksplozije koja bi uništiola sve u krugu od 200 km i zagadila vodu za 30 miliona ljudi. Ukratko, život u Ukrajini bi narednih nekoliko vekova bio praktično nemoguć.

Međutim, samo mali broj zaposlenih je poznavao taj deo postrojenja tako da su se tri dobrovoljca upustila u veoma opasnu misiju.

Od opreme su imali samo ronilačka odela i baterijske lampe.

Dobrovoljcima je rečeno da mogu da odbiju zadatak, ali je Ananenko u jednom kasnijem intervjuu rekao: "Kako sam mogao da odbijem, kad sam samo ja znao gde se nalaze ventili".

Podrum jeste bio ispunjen radioaktivnom vodom, ali su vatrogasci prethodno ispumpali dobar deo. Voda im je, zapravo, bila do kolena, iako se uvek smatralo da su morali u potpunosti da rone. Ušli su u hodnik pun cevi i ventila, sve je izgledalo kao da traže iglu u plastu sena.

- Svi u Černobilju su pratili ovu operaciju. Kada je svetlost obasjala cevi, bili smo srećni. Cevi su nas odvele do ventila. Čuli smo kako voda kulja iz rezervoara. Posle nekoliko minuta, sačekali su nas momci - opisao je misiju Ananenko. 

Veruje se da su bili izloženi radijaciji od čak 15.000 rendgena.

Tokom tog i sutrašnjeg dana iz rezervoara je ispumpano 20.000 tona radioaktivne vode.

Dugo čuvana tajna

Međutim, priča o ovim herojima se tu nakratko završila. Decenijama ih niko nije pomenuo.

Dugo se mislilo da su preminuli nedugo posle ove akcije, zbog velike radijacije, a bilo je i navoda da su stradali dok su još bili u radioaktivnoj vodi.

Ipak, Ananenko je nastavio da radi u nuklearki još tri godine - do 1989. Pre nekoliko godina mu je uručen Orden hrabrosti trećeg reda.

Veruje se i da je Bespalov godinama nastavio da radi na istom mestu.

Boris Baranov je preminuo 2005. godine od srčanog udara. 

Pixabay
 

Odlukom predsednika Ukrajine, Petra Porošenka, u aprilu 2018. godine, Ananenku i Bezpalovu su uručeni ordeni za hrabrost, dok je ta čast Baranovu pripala posthumno istog dana.

Može se reći da je su oni jedni od najvećih heroja koji su ikada hodali zemljom.

Slonovo stopalo

Tragedija u Černobilju se dogodila u noći 26. aprila 1986. godine, za vreme testiranja turbogeneratora. Naučnici su analizirali performanse reaktora, ali nisu uspeli da ga isključe u kritičnom momentu.

AP Photo/Efrem Lukatsky, file
Kontrolna soba

U 1 sat i 23 minuta po moskovskom vremenu je izbio je požar, a potom i razorna eksplozija.

Do dana današnjeg, černobiljska eksplozija je najveća nuklearna katastrofa u istoriji. Iako je zvaničan broj mrtvih bio 31, smatra se da su hiljade obolele od bolesti prouzrokovanih radijacijom.

Zanimljivo je da se tamo i dalje nalazi tzv. Slonovo stopalo, masa visoko radioaktivnog materijala. Pronađena je u decembru te godine, a nalazi se u koridoru za održavanje nadomak ostataka reaktora broja 4. 

Kada su radnici ušli u taj prostor, zatekli su crnu lavu kako teče iz reaktora. Radioaktivnost je bila tolika da je potrebno svega pet minuta da čovek bude izložen smrtonosnim količinama radijacije. Teži oko 2,2 tone.

Profimedia
 

I dalje važi za veoma radioaktivni objekat iako je opasnost mnogo manja nego što je to ranije bio slučaj. Masa je dobila naziv po svom izboranom obliku, nalik na slonovo stopalo.

Naučnici su ustanovili da se ne radi o ostacima nukelarnog goriva već o materiji korijum, koja nastaje u nuklearnim akcidentima kada se nuklearno gorivo i delovi reaktora pregreju i otope, spajajući se u posebnu strukturu.

Korijum je nastao prirodnim putem samo pet puta u istoriji čovečanstva, jednom tokom havarije u Pensilvaniji 1979, jednom u Černobilju i tri puta tokom katastrofe u Fukušimi 2011. godine.

Naučnici ne mogu tačno da znaju kako bi korijum mogao da se ponaša na duže staze zbog čega predstavlja veliku opasnost i u godinama koje dolaze.

 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike