Dragana je muka naterala u šumu, sa zverima: "Prvi sneg neću dočekati! Za večeru imam jabuke, a ručao nisam" (FOTO)

21.11.2021

08:05

9

Za stanovnike Ivanjice uvek je važio za dobrog i humanog čoveka

Dragana je muka naterala u šumu, sa zverima: "Prvi sneg neću dočekati! Za večeru imam jabuke, a ručao nisam" (FOTO)
druga fotka - Copyright Printscreen/TV Prva

Gde na dan hoda teško možete nabasati na čoveka, u gustoj šumi planine Javor, svoje, kako kaže poslednje dane,  proživljava Dragan Bradić Sergija. 

Nekada hrabri ratnik sa Košara, čovek za kojeg u Ivanjici niko nema ružnu reč, svoje izranjavano telo gelerima odmara u improvizovanoj zemunici, gde mu društvo prave mečke i vukovi, a krov napravljen od paleta sa prvom kišom prokišnjava.

Niko u Ivanjici donedavno nije znao da im sugrađanin živi duboko u šumi. Našli su ga sasvim slučajno, kada ga je jedan od električara nagazio dok je radio.

- Tu je skratio svoje muke i čeka sudnji dan - kaže čovek koji ga je našao.

Dragan preživljava kako mora, dodaju drugi.

- Pre će umreti gladan nego tražiti pomoć. Pojede po koji krompir i divlju jabuku, šta nađe u šumi. Leti jede divlje jagode. A iz poštene je porodice, nikada nije ni mrava zgazio.

Kažu da ćete mu "kuću" pronaći po dimu. Jer jedino uz konstantno upaljenu vatru uspeva da se iole zagreje. Spava na celofanu, a pokriva se sa samo jednim tankim ćebetom, nalik onom vojničkom. Kao jastuk služi mu stari džemper.

Kako kaže. izdržavao je sve, a onda je i njega zla sudbina zadesila.

- Nemam kud, teško mi je. Izdržavao sam majku, oca, vodio imanje, a onda mi je sve oteto, čak sam i u zatvoru završio na deset meseci, iako nisam bio kriv - započinje svoju tužnu priču Sergija u emisiji "Nećete verovati."

- Dođe zadnje, nemam kud i gotovo. Bio sam na Košarama, pune su mi noge gelera. Ali drago mi je, otišao sam zbog naše dece. Zbog njih sam davao i poslednji dinar - kroz suze priča Sergija.

Imaju samo reči hvale

U gradu je bio poznat po svojoj humanosti, a uzgajao je i prodavao pečurke. 

- Imao je mnogo novca. Pomagao je kome je mogao - zato se sada sugrađani pitaju zašto on nije zatražio pomoć od njih.

Polako se bliži ljuta zima, pitanje da li će je Bradić dočekati.

- Neće me zateći sneg živog sigurno. Uvukla mi se zima u kosti, nikada se ugrejati neću - govori.

Noću jedva i da spava, a nadu mu uliva jutro.

- Kad dođe noć crna... nikad svanuti... Kad svane, malo je bolje. Bude me šumovi divljih životinja, samo osluškujem. Slušaš lisca, mečki koliko hoćeš, lišće šuška po celu noć. Šta ima da se plašim, ja sam mrtav čovek koji hoda - kaže ovaj nesrećni čovek. 

Desi se i da po sedam dana ne okusi ništa, za vodu mu je malo lakše, nabavlja je sa obližnjeg izvora.

- Tri divlje jabuke su mi večera. Malo ih izgorim. Ručak ponekad jedna jabuka - objašnjava Ivanjčanin, koji je sama kost i koža.

Pomoć nije tražio ni od koga, kako kaže, sramota ga je.

Kako mu je, samo on zna. Dok čeka prvi sneg...

Bonus video:

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike